Markoviću, zašto nisi zvao Uefu kad te politika postavila u HNS?

Sletjevši lani u veljači u Zagreb, Michel Platini nije otrčao u Rusanovu da mu hrvatska nogometna bratija poljubi ruku, nego na Pantovčak gdje je zatražio izvanredan prijem kod hrvatskoga predsjednika Ive Josipovića. Prvi čovjek europskog nogometa nije posjetio Josipovića, nogometnog prijatelja ili navijača s kojim je ćakulao kako su dečki nekad španali i tko je bio Messi onoga doba, nego je ultimativno zatražio od političara Josipovića da hrvatska država stvori zakonski kontekst za provođenje politike nulte tolerancije spram svakog oblika nasilja, rasizma i svake druge diskriminacije na stadionima.

Kad je svojedobno Hrvatska istaknula kandidaturu za organizaciju Europskog prvenstva u nogometu 2012., Uefa nije tražila jamstva Udruge građana Dinamo, Hrvatskog nogometnog saveza, Hajduka, Caritasa ili ZET-a, nego hrvatske Vlade! Bez pune političke potpore i državnog jamstva za sve projekte vezane uz Euro 2012., Marković i HNS mogli bi se sa svojom kandidaturom slikati kod - što bi im Ćiro rekao - Gige u šupi. Hrvatska je država bila spremna za organizaciju Europskog prvenstva potrošiti oko 2,8 milijardi kuna.

Licemjerna dogma

Toliko o raširenoj dogmi o nemiješanju politike u nogomet i sport, što je licemjerno, kada im i kako odgovara, propovijedaju Vlatko Marković i ostala gospoda iz Rusanove i Maksimira, ali i njihovi partneri iz Uefe i Fife. Nogomet je postao prevažan globalni, multimedijalni biznis koji obrće milijarde, ulazi u sve domove, tangira i integrira milijune ljudi, ujedinjuje ih u strasti i emocijama te ih identificira ne samo sa sportašima i momčadima, nego i sa širom etničkom zajednicom.

Vrhunac licemjerstva, bešćutnog do gadljivosti, bjelosvjetska je nogometna birokracija servirala dok su se u Egiptu oplakivala 74 poginula navijača na utakmici nacionalnog prvenstva. Egipatska je vlada nakon teške tragedije raspustila nogometni savez i njegove čelnike, smatrajući ih odgovornima za stadionski masakr. S drugog kraja svijeta, iz Paragvaja, okružen lijepim Latinoamerikankama, s osobnom limuzinom i osobnim vozačem, ispred pladnja s kavijarom javio se 76-godišnji predsjednik Fife, čovjek u Markovićevim godinama, pače i Vlatkov osobni prijatelj, te prijeteći poručio egipatskoj vlasti u izmrcvarenoj zemlji da on, prvi čovjek svjetskog nogometa, bolje od svih zna što im je činiti.

‘Doći će ljudi iz Uefe’

“Ne miješajte se u sport, poznat je naš stav po tom pitanju”, telegrafski je izdeklamirao Blatter kao da bi odmah trebao cijeli svijet stati, te zaronio dalje kroz južnoameričku nogometnu problematiku. Lopta je uostalom, da parafraziramo mudrog predsjednika HNS-a, svugdje i vazda okru- gla, ali samo Blatter, Marković i ostatak nogometnog bratstva znaju da ne skače zato što je u njoj žaba. Pa, gospodine Vlatko, sve da naši novi ministri i misle da lopta skače jer je u njoj žaba, to ne znači da ne vide dalje od hrvatske nogometne reprezentacije čijim dometima stalno prekrivate ligu na granici regularnosti i održivosti, klubove u stečaju ili na rubu bankrota, gladne i prevarene igrače, svoje dopredsjednike pod istragama, nogometaše u zatvorima, a nogometne suce u pritvoru.

Premda Marković vlastitu odgovornost za nogometnu močvaru stalno mete pod Udrugu profesionalnih klubova Prve HNL kojoj je HNS dao da skrbi o nacionalnoj ligi, u Statutu, svetom pismu HNS-a, lijepo stoji da su, među ostalim, ciljevi i djelatnost HNS-a: organiziranje i provođenje sustava natjecanja, uređivanje pitanja koja se tiču registracije igrača i klubova, statusa nogometaša, disciplinske odgovornosti igrača i ostalih nogometnih djelatnika. Osim svega, piše dalje, HNS u ostvarivanju svojih ciljeva surađuje s tijelima državne uprave te regionalnim i lokalnim samoupravama. E, sad, problem novoga ministra sporta Željka Jovanovića jest to što bi Marković, Mamić i ostali nogometni vlastodršci surađivali s politikom samo kad politika treba njima... U suprotnom: “Ovih će dana u Zagreb doći ljudi iz Uefe koji će se naći s kime se trebaju naći i reći što trebaju reći”, obećao je Marković da će ministrima uz pomoć nogometnih prijatelja objasniti sve ono o čemu pojma nemaju.

‘Ministar se zaletio’

Neki je dan jedan bivši predsjednik HNS-a razgovarao s ministrom Jovanovićem i, kaže, rekao mu da je sve što je dosad napravio, krivo napravio. “Uletio je u verbalni rat, zaletio se s traženjem ostavki, a sve se da riješiti sofisticirano, preustrojem nogometne organizacije kojim bi se glomazna Skupština-ubožnica preustrojila po regionalnom, a ne više županijskom ključu, u bitno manje, ali efikasnije i stručno tijelo dečki koji to znaju”, kazao nam je nekad uspješni predsjednik.

A Vlatko? Pa i on se valjda još uvijek sjeća, čak i danas kad politici pokazuje figu, da nije predsjednik HNS-a postao aklamacijom nogometnog puka, nego blagoslovom prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. No, ni me mora biti bitno tko je koga imenovao, bitna su trenutačna djela. Hrvatska reprezentacija prekratko je ruho koje ne može skriti svu golotinju ovoga HNS-a i hrvatskog nogometa.