Ne sluteći valjda da će četiri godine kasnije biti u poziciji izbornika Srbije i da će mu ždrijeb namjeriti Hrvatsku u kvalifikacijama za SP 2014. godine u Brazilu, Mihajlović mi je priznao da će na Euru, koje će se tog ljeta održati u Austriji i Švicarskoj, navijati za Hrvatsku.
Nije mi se činilo da to govori iz puke kurtoazije jer tada, kao i danas, Mihajlović je bio svjestan da u Hrvatskoj neće biti dočekan s cvijećem.
Odrastao u Borovu
U državi u kojoj je rođen i odrastao (Borovo pokraj Vukovara) Mihajlović je etiketiran kao radikalni Srbin, da ne upotrijebimo težu kvalifikaciju koju navijači izvikuju s tribina, a koja redovito preplavi internetske forume uz svaki tekst u kojem se njegovo ime spominje. Sjećam se jedne zgodne anegdote koju i on često i rado prepričava.
- Volim Split, a uvijek su mi se sviđali Dalmatinci jer znaju živjeti, imaju dobro vino, izdaju kuće i ne rade ništa cijelu godinu. Imaju lijepo more koje sam želio pokazati djeci. Jednom sam pričao s Bokom (Alen Bokšić, op. a.) i rekao mu da bih volio uzeti brod i djeci pokazati dalmatinske otoke, a on mi je odgovorio: Bolje da pričekaš još koju godinu...
Prošle su godine, a eto, Mihajlović se vraća u Hrvatsku, ali još ne na odmor. Jednom nam je, kao igrač, uzeo Euro, golovima u Maksimiru 1999., a sad se vraća kao izbornik i bit će najveća prijetnja hrvatskim ambicijama za plasman na SP u Brazil.
A o svojem negativnom imidžu u hrvatskoj javnosti Mihajlović posljednjih godina govori pomirljivo.
- Nemam ništa protiv Hrvata - kaže Mihajlović. - Mama mi je Hrvatica, a otac Srbin. Odrastao sam u multinacionalnoj sredini u Vukovaru i nikad mi nije bilo važno tko je Srbin, a tko Hrvat.
‘Štimac me provocirao’
Te su podjele došle kasnije, početkom devedesetih, kad je Vukovar prošao kalvariju srpske okupacije. I na tome su pukla neka prijateljstva. Poput prijateljstva između Siniše i Igora Štimca, koji se poznaju još iz dana dok je jedan igrao za Borovo, a drugi za Dinamo Vinkovce.
- Nisam ja Štimca tražio po terenu da ga polomim zato što je Hrvat, nego zato što me isprovocirao - rekao mi je Mihajlović o čuvenom sukobu s kapetanom Hajduka koji je započeo u finalu Kupa Jugoslavije, a nastavio se na zadnjem meču Zvezde i Hajduka na Marakani. Sa Štimcem se nikad nije pomirio...
Mihajlović Danas, kad se o njemu govori kao o budućem izborniku Srbije, zanimljivija je priča o njegovu odnosu s Hrvatskom.
Poznato je, naime, da je još kao tinejdžer Mihajlović bio blizu Hajduka i Dinama. Sa Slavenom Bilićem poznaje se još iz juniorskih dana.
Bilićev cimer
- Bili smo cimeri, a on me doslovno molio da kažem nekome u Hajduku da ga dovede - prisjetio se Slaven Bilić. Mihajlović je pregovarao s ljudima iz Hajduka, ali taj se transfer nije dogodio.
Kao što se nije dogodio ni prelazak u Dinamo. Kao junior bio je na turneji u Italiji s modrima i tamo je bio najbolji igrač i strijelac. Ćiro Blažević ga je htio ostaviti u Maksimiru, ali je, kako tvrdi Mihajlović, od njega tražio da ošiša dugu kosu.
- Mislio sam da je važno kakav sam igrač, a ne kakvu frizuru imam. Zbog toga što nisam prihvatio ponudu Dinama, Mirko Jozić nije me zvao u Čile, ali osvetio sam mu se kad sam sa Zvezdom postao prvak svijeta, baš protiv Jozićeva Colo Cola.