Dragoslav Šekularac, dugogodišnji nogometaš Crvene zvezde i reprezentativac Jugoslavije, preminuo je u subotu u Beogradu u 82. godini života.
Šekularac je igrao na poziciji ofenzivnog veznjaka, a bio je poznat po svom impresivnom baratanju loptom i slovi za jednog od najvećih igrača u povijesti C. zvezde. Sa C. zvezdom je osvojio sedam naslova prvaka i pet kupova. Igračku karijeru završio je 1975. godine, potom je postao trener. “Crveno-bijele” je trenirao u sezoni 1989/90.
U dresu Jugoslavije popularni Šeki odigrao je 41 utakmicu i postigao pritom šest golova. Za nacionalnu selekciju bivše države debitirao je 1956. godine kao 18-godišnjak. Bio je dio momčadi koja je osvojila srebrnu medalju na OI 1954. u Melbourneu, a nastupio je i na dva svjetska prvenstva, 1958. i 1962. godine.
Predavali se već iza Knina
Popularni Šeki, mali krivonogi igrač Crvene zvezde, zaista je bio čudo od driblera, ali poseban i u drugim elementima igre. Na primjer, Šekularac se znao obraniti od nabrijanih, surovih bekova, uopće obrambenih igrača, jer je s jedne strane uspijevao, posebnim čulom, osjetiti pogibeljne nasrtaje, ali s druge se postaviti tako da je izdržavao duele. Od trenutka kad je Šekularac stupio na scenu Crvena zvezda je u Split dolazila igrati na pobjedu. Naime, Zvezda je tradicionalno gubila utakmice na placu kod stare plinare, govorilo se da su Rajko Mitić i družina potpisivali kapitulaciju čim bi došli feratom u Knin i krenuli nizbrdo prema Splitu.
Šekularac uoči početka utakmice protiv Mađarske na stadionu u Maksimiru 1958. (drugi slijeva)
Tih godina, u drugom dijelu pedesetih prošlog stoljeća, kao tić Hajduka, znao sam dobiti ulogu sakupljača lopti. Tako sam baš iz blizine imao priliku vidjeti kako je Šeki mučio svoje čuvare. U konkretnom slučaju Davora Grčića, ondašnju britku sablju obrane Hajduka. U jednom trenutku uz aut liniju Gaga mlađi krenuo je na Šekija s očiglednom namjerom da ga pokosi, naišao mu je s leđa, ostao iznenađen kad je Šekularac preskočio loptu, izmakao se, zaobišao ga… A Grčić je od siline zapeo, pao pa doslovno poludio, zaletio se za Šekularcem, htio ga je udariti. Međutim, Šeki je ostavio balun, pobjegao je…
Kasnije sam u više navrata razgovarao sa Šekularcem, imponiralo mi je kako je veličao Bernarda Vukasa, objasnio je:
Vlatko dragi drug
- Gledaj, tek sam zaigrao za Zvezdu, brzo sam dogurao do reprezentacije, uđem u svlačionicu i vidim Bajdo drži prodiku, svi šute i Rajko Mitić i Štef Bobek i svi drugi. Sve se mislim koji je to Vukas autoritet da tako daje svima lekciju. Jest, bio je strašan igrač, dribler, prodoran, prolazio je jedan na jedan kao od šale. Ja sam bio drugačiji, prodavao sam štoseve, izvodio sam finte u slalomu, često i unatrag. U stvari ja sam se znao zabavljati, pretjeravao sam čak u tome…
S Brankom Zebecom i Dražanom Jerkovićem u trenucima predaha (Šeki je desno)
Kad smo razgovarali o SP-u u Čileu na kojem je Šeki bio među najboljim igračima Mundijala, zamislite, bio je razočaran:
- Ma baš me briga za sve te komplimente kad smo nas kraju bili tek četvrti. A mogli smo, imali smo strašan tim, dosegnuti barem finale. Sve igračine osim desnog krila. Majku mu, selektori, Ćirić je to kao forsirao, stavljali su Šijakovića, tipičnog beka, na desno krilo. To im je bio neki taktički potez. A mi zato nismo imali širinu, nije bilo centaršuta za Jerkovića. Šteta izgubili smo od Čeha bez veze u polufinalu, onda za treće mjesto i od Čileanaca. Od vaših igrača Joško Skoblar je, vidjelo se, imao sve kapacitete za veliku karijeru. E da, Draža Jerković bio je golgeter i po. Tada se ljutio kad smo ga bockali s tim, to kako bi ga zvali - Draža. Marković? Odličan tip, Vlatko mi je bio drag kao drug, znao se zabaviti. Što kaže? Da je bio u idealnu momčad mundijala? Ma daj, ‘leba ti, odakle to, pa Vlatko je bio suha snaga, surovost, niše drugo.
Obožavao klađenje
Šekularac je obožavao sportsku prognozu, u par navrata tamo, u kladionicama, razgovarao sam s njim, dok je ispunjavao tikete, savjetovao se s drugim kladiteljima. Govorili su da je znao dobivati… Živio je bez kočnica, čak pomalo raskalašeno do kraja igračke karijere, onda se smirio…
Šeki je bio toliko moćan da ga je i Vukas poštovao
Petar Nadoveza, jedan od najboljih golgetera Hajduka:
- Šeki je bio izvanserijski igrač, dribler velikog kalibra, u tom je katkad i pretjerivao. Bio je drag, pravi mangup u pozitivnom smislu. Nosio je Crvenu zvezdu i reprezentaciju, mislim da je mogao biti još priznatiji u svijetu.
Josip Skoblar, suigrač Šekularca s mundijala u Čileu 1962.:
- Žao mi je, Šekularac je bio divno stvorenje, nikad zavidan, nitko mu nije smetao. A kao igrač mogu kazati da se takav samo jednom rađa, pravi šoumen, zabavljač, ali u svakom slučaju kvalitetan igrač, prava klasa. Igrali smo za reprezentaciju Jugoslavije na Svjetskom prvenstvu u Čileu, tamo je Šeki izabran u najbolju selekciju mundijala. U naše vrijeme nije se moglo iz Jugoslavije do navršenih 28 godina, to je bila šteta za sve nas, tako da, koliko se sjećam, Šekularac i nije napravio neku karijeru u inozemstvu.
Bogdan Kragić, najstariji živi prvotimac Hajduka:
- Ajme, žao mi je, Šekularac je bio veliki igrač, toliko moćan da ga je i Vukas poštovao. S druge strane, znam, razgovarao sam više puta sa Šekijem. On je cijenio Vukasa i govorio kako je Vukas broj jedan. Kad smo trebali igrati, mi veterani Hajduka protiv Crvene zvezde, Vukas je odbio, rekao je: “Neću protiv Šekija jer će mi protirati balun kroz noge pa će me zezati“.
Ante Žaja, bivši direktor Hajduka i igrač “bijelih”:
- On je driblao tako da smo se mi, obrambeni igrači, pribojavali startati na njega. Baš smo se plašili, respektirali ga, nismo željeli biti ismijani. Zato je Šeki trpio grube, surove startove. Stvarno, Šekularac je bio velikan, sinonim Crvene zvezde.