Tottenham je uvijek imao dobar njuh za igrače, posebno za Hrvate. Luka Modrić, Vedran Ćorluka, Niko Kranjčar, sve su to plemeniti nogometaši, koji su sazrijevali među “pijevcima” na White Hart Laneu. S njima je Zdravko Mamić najradije poslovao, jer su korektni u isplatama, novac nikad ne kasni. Danas Tottenham želi Marija Mandžukića, spremni su izbrojiti za njegove noge 25 milijuna eura i tako bi postao jedan od najskupljih igrača u hrvatskoj nogometnoj povijesti.
Prošle subote bio sam na San Siru, gledao sam kako Juventus maršira prema naslovu prvaka. Uz Buffona i Pogbu, Mandžukić je bio ključna figura. Talijanski novinari nisu adekvatno valorizirali njegov učinak, ocjene su se vrtjele između 6,5 i 7. Ali, kada raščlanite Mandžukićev učinak, jasno vam je da je ocjena morala biti kudikamo veća. Drskost, znanje, agresivnost, gol-instinkt, sve se to sjedinilo u nogometašu, koji će biti naš najjači adut na Europskom prvenstvu.
Statistika je njegov najrječitiji advokat.U karijeri je odigrao 342 utakmice za šest klubova i postigao 155 golova. U Dinamu 53 gola na 112 utakmica, u Bayernu 48 na 88 utakmica, u Wolfsburgu 20, u Atleticu 20, u Juventusu 11. Najviše mu je odgovarala Bundesliga, najteže je do golova dolazio u Italiji, koja je poznata po tvrdim obranama i taktičkim smicalicama. I u Milanu sam vidio da je možda i najvažnija figura na ploči Maxa Allegrija, Morata i Mandžukić se slažu kao sijamski blizanci.
Sjećam se njegove utakmice u Amsterdamu, dok je još igrao u Dinamu, kada je ponizio Suareza, danas udarnu iglu Barcelone. Sjećam se i njegove igre protiv Srbije, pa gola u finalu Lige prvaka. Vjerovao sam da je pravi čovjek za Diega Simeonea, no negdje je puklo. Ne tako glasno kao kad su pucale kopče između njega i Guardiole, ali ipak je puklo. Ratnik Simeone i ratnički duh Marija Mandžukića nisu se spojili kako sam pretpostavljao. Ako ga već Guardiola nije volio, jer su mu nametnuli Lewandowskog, kojega su zakaparili prije nego što je Mandžukić došao u Bayern, a on je to zamotao u frazu da “Mandžo nije španer”, Simeone mi nije jasan. Igrao je u Sevilli sa Šukerom i ako on u Mandžukiću nije prepoznao novog Šukera, to mi je neshvatljivo.
Hrvatska je imala Šukera, Vlaovića, Bokšića, Pršu, Eduarda da Silvu, Olića, prvoklasne napadače. Danas ima Mandžukića, napadača koji možda neće dosegnuti Šukerovu slavu, ali će biti najjača Čačićeva karta na Europskom prvenstvu. Bio je prvak u Hrvatskoj i Njemačkoj, danas maršira prema naslovu prvaka Italije, u što je ugradio 11 golova. Velika je to statistika, malo je igrača u čijoj su biografiji tako impresivne brojke. Okružen Kramarićem, Pjacom i Perišićem, uz Modrićev i Rakitićev servis, on je razlog za našu vjeru u dobar plasman u Francuskoj. Ne vidim puno jačih napadača u Europi, Mandžukić “stanuje na istom katu” s Lewandowskim i Griezmanom, samo se Cristiano Ronaldo popeo stepenicu više.
Ipak, jedna stvar bode u oči...
Zašto tako često mijenja klubove, zašto tako lako ulazi u sukobe s trenerima, jedino je bio “umiljato janje” pod rukom Juppa Heynckesa? Vjerojatno je razlog u nemirnom, uzburkanom karakteru, kojega je nemoguće kontrolirati. Nakon Bayerna i Atletica, upravo se sprema na odlazak iz Torina, “stara dama” već traži novog dečka i čini se da ga je pronašla u Edsonu Cavaniju.
Ako Cavani, ipak, ne dođe, ako Florentino Perez odvede u Madrid odbjeglog sina Moratu, alternative su Benteke i Lukaku. Za Mandžukića nema zime, on je u krugu desetorice najboljih svjetskih napadača, koji lako nalaze angažmane. Za njegov ratnički karakter najbolji izbor bila bi Engleska, jedan dobar klub kakav je Tottenham i izuzetni trener poput Mauricija Pocchetina. Bila bi to dinamit kombinacija i stoga uopće ne sumnjam da je sljedeća stanica Premiership. Samo, London je opasan grad, i Davor Šuker je tamo u dva kluba, Arsenalu i West Hamu, zabio samo 10 golova.
U reprezentaciji je na 65 utakmica postigao 21 gol. Zapravo, zabio je sve ključne golove zadnjih godina, impresivan je bio njegov nastup na zadnjem Europskom prvenstvu u Poljskoj, tamo ga je opazio Bayern. Na svjetskom prvenstvu Brazilu na dvije utakmice zabio je dva gola. Vrijeme je da se popne kat više, jer Mario Mandžukić je, kao i većina igrača iz udarne postave “vatrenih” u najzrelijim nogometnim godinama, kada treba “napisati najbolje stihove”. Vjerojatno mislite da sam pretjerao kada sam napisao - novi Šuker. Dugo sam vagao, zbrajao i oduzimao i uvjeren sam da nisam daleko od istine...
Kako bismo novi Jutarnji.hr učinili još boljim, bržim i modernijim, tijekom perioda transformacije do 6. svibnja paralelno ćete ga moći pratiti na dvije adrese – stari portal nalazi se na adresi Jutarnji.hr, a novi na novi.Jutarnji.hr.
Na novom se portalu promjene događaju svaki dan stoga popunite upitnik na dnu stranice ili kliknite na link i napišite nam svoje mišljenje kako bismo portal što bolje prilagodili upravo vama!