GDJE SU NESTALE REALOVE ZVIJEZDE?

PIŠE T. ŽIDAK Jedine svjetle točke Reala u finalu bili su Modrić i Bale! Ostali su vegetirali..

    AUTOR:
    • Tomislav Židak

  • OBJAVLJENO:
  • 29.05.2016. u 08:35

Laurence Griffiths/Getty Images
Getty Images

Drama na San Siru sinoć je završena nešto prije ponoći, pogotkom Cristiana Ronalda u raspucavanju jedanaesteraca, Real je osvojio 11. naslov Lige prvaka.Juanfran, nesretni bek Atletica, bio je tragičar susreta, Zinedine Zidane je osvojio "kolač od trešanja", nakon što je dva tjedna pripremao momčad za ovu utakmicu.

Drama na San Siru sinoć je završena nešto prije ponoći, pogotkom Cristiana Ronalda u raspucavanju jedanaesteraca, Real je osvojio 11. naslov Lige prvaka.Juanfran, nesretni bek Atletica, bio je tragičar susreta, Zinedine Zidane je osvojio "kolač od trešanja", nakon što je dva tjedna pripremao momčad za ovu utakmicu.

Nema nezasluženih pobjeda, posebno ne u ovako stresnim utakmicama, ali, Atletico je u Milanu ostavio bolji dojam. No, u nogometu ne pobjeđuje uvijek bolji, već onaj s većim autoritetom, a to su uglavnom veliki...

Kada je Sergio Ramos u 15. minuti zabio za Real, pomislio sam na Zinedine Zidanea. Sjetio sam se njegovog povijesnog voleja iz Glasgowa 2002. godine, kada je u finalu Lige prvaka potopio Bayer Leverkusen. Hampden park se i danas pamti po njegovom golu, hoće li se "San Siro" pamtiti opet po Zidaneu?

 

Nakon uraganskog presinga Reala u prvih 20 minuta, splasnula je oluja, Atletico se pokazao kao mentalno vrlo čvrsta momčad, koju je teško "ubiti" jednim golom, čak i ako se protivnik zove - kraljevski klub. Napadali su na Pepea, kojega je Diego Simeone označio kao najslabiju točku, što se pokazalo dobrom odlukom, u 46. minuti je Pepeov karakter "progovorio", srušio je Torresa, ali, Griezmann nije bio dobar egzekutor, pogodio je gredu.

 

Utakmicu sam gledao u društvu Ćire Blaževića, koji je gorljivo navijao za Real. "Ne volim ih, ali navijam večeras za njih zbog Luke Modrića!" I Ćiro je bio oduševljen Modrićevom brzom igrom, a posebno loptom u "rupu", kada je Karim Benzema u 70. minuti promašio zicer, a Modrić potvrdio da je jedan od najvrijednijih igrača Reala. "Ali, sine moj, gdje su Cristiano Ronaldo i Karim Benzema", vrištao je Ćiro u svom stilu. Statiraju, rekao sam.

U 46. minuti samo je nebo spasilo Real od gubitka trofeja, Antoine Griezmann je vjerojatno "zažmirio" i opalio jedanaesterac svom snagom. Lopta se od grede odbila u polje, ah, koliko puta je sinoć "umirao" Diego Simeone. Ali, i on je mačka sa devet života. U finalu, za divno čudo, nije nudio samo borbu, njegovi igrači su igrali dobar nogomet, bolji nego Real, i u toj igri jedine svijetle točke kraljevskog kluba bili su Modrić i Bale. Ostali su - vegetirali.

Simeone je u rukavu imao adut u Carrascu, koji je poentirao 11 minuta prije kraja i doveo utakmicu u rezultatsku ravnotežu. Ali, dojam je da je Atletico bio bolji, nogometno bolji, da je Diego Simeone nadvisio Zidanea, ne samo u prljavim taktičkim igrama, već i u čistom nogometu. Sinoć Simeone nije igrao antinogomet, Real je bio taj, koji se sakrio u "parkiranom autobusu"...

Nema nezasluženih pobjeda, posebno ne u ovako stresnim utakmicama, ali, Atletico je u Milanu ostavio bolji dojam. No, u nogometu ne pobjeđuje uvijek bolji, već onaj s većim autoritetom, a to su uglavnom veliki...

Kada je Sergio Ramos u 15. minuti zabio za Real, pomislio sam na Zinedine Zidanea. Sjetio sam se njegovog povijesnog voleja iz Glasgowa 2002. godine, kada je u finalu Lige prvaka potopio Bayer Leverkusen. Hampden park se i danas pamti po njegovom golu, hoće li se "San Siro" pamtiti opet po Zidaneu?

 

Nakon uraganskog presinga Reala u prvih 20 minuta, splasnula je oluja, Atletico se pokazao kao mentalno vrlo čvrsta momčad, koju je teško "ubiti" jednim golom, čak i ako se protivnik zove - kraljevski klub. Napadali su na Pepea, kojega je Diego Simeone označio kao najslabiju točku, što se pokazalo dobrom odlukom, u 46. minuti je Pepeov karakter "progovorio", srušio je Torresa, ali, Griezmann nije bio dobar egzekutor, pogodio je gredu.

 

Utakmicu sam gledao u društvu Ćire Blaževića, koji je gorljivo navijao za Real. "Ne volim ih, ali navijam večeras za njih zbog Luke Modrića!" I Ćiro je bio oduševljen Modrićevom brzom igrom, a posebno loptom u "rupu", kada je Karim Benzema u 70. minuti promašio zicer, a Modrić potvrdio da je jedan od najvrijednijih igrača Reala. "Ali, sine moj, gdje su Cristiano Ronaldo i Karim Benzema", vrištao je Ćiro u svom stilu. Statiraju, rekao sam.

U 46. minuti samo je nebo spasilo Real od gubitka trofeja, Antoine Griezmann je vjerojatno "zažmirio" i opalio jedanaesterac svom snagom. Lopta se od grede odbila u polje, ah, koliko puta je sinoć "umirao" Diego Simeone. Ali, i on je mačka sa devet života. U finalu, za divno čudo, nije nudio samo borbu, njegovi igrači su igrali dobar nogomet, bolji nego Real, i u toj igri jedine svijetle točke kraljevskog kluba bili su Modrić i Bale. Ostali su - vegetirali.

Simeone je u rukavu imao adut u Carrascu, koji je poentirao 11 minuta prije kraja i doveo utakmicu u rezultatsku ravnotežu. Ali, dojam je da je Atletico bio bolji, nogometno bolji, da je Diego Simeone nadvisio Zidanea, ne samo u prljavim taktičkim igrama, već i u čistom nogometu. Sinoć Simeone nije igrao antinogomet, Real je bio taj, koji se sakrio u "parkiranom autobusu"...

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo