Vidi li Šuker primjer Ajaxa
Nakon smjene Nike Kovača nogometni savez se našao u slijepoj ulici, kandidati za izbornika nisu bili dovoljno zvučna trenerska imena, jer ih u Hrvatskoj zapravo i nema. Ili su ostarili ( Blažević, Barić, Poklepović), ili su vezani ugovorima ( Kranjčar, Ivanković), ili im ne vjeruju ( Gračan, Vulić, Čačić). Knjiga kandidata spala je na dva tri trenerska imena, koja nisu nikakva garancija da će biti autoritet u svlačionici i da će Hrvatsku odvesti na Euro...
Vidi li Davor Šuker što se događa s trenerskom strukom. I što će poduzeti. Vidi li, i želi li učiti na primjeru nizozemskog nogometa, koji je prije samo godinu dana bio u polufinalu Svjetskog prvenstva, dvaput bio u finalu svjetskih prvenstava, jednom i europski prvak. Danas “čuče” na trećem mjestu u svojoj kvalifikacijskoj grupi. Ajax već godinama nije ni sjena onoga što je nekada bio, a bio je klub koji je igrao najbolji nogomet u Europi, hranio Barcelonu i Real Madrid, da bi danas pao na niske grane.
Ovih dana su čelni ljudi nizozemskog nogometa otvoreno porazgovarali i došli do zaključka – treba nam novi Rinus Michels. Taj trener, koji je profilirao nizozemsku nogometnu filozofiju u vidu totalnog nogometa, stvorio Cruyffa i Ajax, otkrio Tomislava Ivića i postavo ga za trenera Ajaxa, prije nego što je Ivić uopće to znao, bio je najvažniji čovjek. No, njegove ideje su potrošene, njegova tehnologija je zastarjela, a i njegov najbolji učenik, Johan Cruyff, ostario je i u svijetu nogometa postoji još samo kao kritičar.
Samo se Bilić profilirao
I Hrvatskoj treba “Rinus Michels”, stručnjak koji će obnoviti trenerske resurse, koji su potpuno uništeni, dijelom i zbog kaubojskog odnosa prema struci najvažnijeg čovjeka u HR nogometu. Nije motivirajuće za trenere u usponu, kada čuju da “hrvatski treneri nemaju pojma”, kada ih se mijenja kao čarape i kada je njihovo dostojanstvo zgaženo u blatu, zbog golog preživljavanja. Nije slučajno da su tri zadnja izbornika na kormilo reprezentacije došli bez opipljivijeg iskustva, da bi se samo Bilić profilirao u jednog od najboljih trenera u Premiershipu. Odskočna daska mu je bila reprezentacija, što se već za Štimca i Kovača ne može reći. I danas smo opet na početku, birat ćemo trenera bez autoriteta i karizme, samo zato jer smo, kako će reći Branko Tucak, “uništili sjeme”. Problem trenera nismo rješavali na ispravan način.
Ne sumnjam da su Branko Ivanković, Zoran Vulić, Nenad Gračan i Ante Čačić ozbiljni ljudi, ali nisu uvjerili nogometnu javnost da su u stanju izvući nacionalnu momčad iz krize. Jer ono što se dogodilo u Azerbajdžanu i u Norveškoj je kriza, za koju su krivi igrači, ali i trener. I sada nam doista treba trener kao šok-terapija, dijelim mišljenje većeg dijela javnosti da bi to najbolje obavio Ćiro Blažević, unatoč poodmakloj dobi. Međutim, trenera će odabrati Šuker i njegovi ministri, a Ćiro nije njihov čovjek. Ali, nisam siguran da će njihov odabranik biti odgovor na pitanje; tko je hrvatski Michels. I zanima li ih uopće takav čovjek, koji će vladati autoritetom znanja.
Ivić je, nažalost, umro
Otto Barić, Ćiro Blažević, Stanko Poklepović i Mirko Jozić su hrvatska nogometna pamet. Barem jedan od njih mora biti u nogometnom savezu kao super-vizor, jer ti ljudi imaju autoritet i karizmu, za razliku od Jozaka, čije prezime ne zvoni i nikome ništa ne može garantirati. Iako Otto Barić ima 83 godine, odiše mentalnom svježinom, zašto ne bi bio tamo i – gunđao. Sve dok se gunđa i zanovijeta, stvari se pomiču naprijed, kada se prestanu postavljati pitanja, znak je da smo došli do kraja.
Nikad neću zaboraviti posljednji intervju s Tomislavom Ivićem. Nakon trosatnog razgovora, rekao sam mu: "Morate napisati knjigu i vaša razmišljanja i ideje pretočiti na papir...“ Na žalost, zakasnio sam, rekao je. Tri mjeseca kasnije je umro. Bio je jedan od nogometnih inovatora, poput Michelsa, Lobanovskog ili Guardiole. Na žalost, i neshvaćen. Pitam Šukera; zar ćemo dopustiti da nam treneri izumru, samo zato jer smo lijeni i nemarni i ne želimo senatore u svojoj blizini, samo zato jer su stara, dosadna gunđala? Nizozemci su shvatili da “kuća gori” i traže Michelsa našeg doba. A mi? Naši Michelsi nam uglavnom idu na živce i zovemo ih “starim šajserima”...