Šablonski nogomet
Ante Čačić definitivno nije trener plave krvi, koji će uzgojiti aristokratski nogomet. Osim što “modri” igraju dosadni, šablonizirani nogomet, njihova mentalna kondicija vrti se oko nule. I naravno, kada neki klubovi iz trećeg nogometnog svijeta, poput Ludogorca ili Sheriffa, nokautiraju “modre”, alibi su huligani koji se ponašaju kao “moralna policija” u Teheranu, nemoguća atmosfera oko kluba, prijeteće baklje, nasilje. Svi ti argumenti vadit će se iz džepova kako bi se opravdala loša igra i eventualni neuspjeh. Naravno, na optuženičkoj klupi naći će se i novinari-mizantropi, koji mrze Dinamo. Iako, ne mogu se oteti dojmu da su baš novinari najodlučnije ustali protiv nasilja i huligana i stali na stranu Dinamove vlade...
Što je s Kranjčarom?
Za sve je kriv Zdravko Mamić! Ne zato što je zapustio Dinamo zbog izbora u Hrvatskom nogometnom savezu, što se umjesto na pojačanja usredotočio na izbor izbornika nacionalne momčadi ili što se okupirao transferom Luke Modrića, nego zato što je Dinamovu momčad dao u ruke ljudima koji nemaju kapacitet. Dao ga je u ruke trenerima-štreberima, rutinerima, koji na pragu 60. godine, osim iskustva, nemaju ni miligram kreativne iskričavosti.
Ne vjerujem da Zdravko Mamić sastavlja momčad, ali svakako sastavlja stručni stožer koji bi trebao publici i sponzorima ponuditi dobar nogomet, robu zbog koje će posegnuti u džep. Dao je Anti Čačiću u ruke imovinu vrijednu najmanje 50 milijuna eura, dao mu je klupsku povijest, dva finala Kupa velesajamskih gradova, pobjedu 5-0 nad Partizanom, dao je jednom bivšem radiomehaničaru u ruke sve klupske svetinje. Na žalost, nije Čačić jedina numera u zbroju takvih pogrešaka. Zar Cico Kranjčar, najtalentiraniji hrvatski trener, ne živi već godinama u progonstvu samo zbog netrpeljivosti dviju obitelji? U Iranu osvaja prvenstva, igra azijsku Ligu prvaka, a ovdje, pokraj živog Kranjčara, Dinamo vode amateri.
Još bih mogao shvatiti da Mamić žrtvuje sezonu, vrijednu deset milijuna eura, kada bi to imalo dalekometnu svrhu. Ali, ne može se kockati karijerama Kovačića, Vrsaljka, Tomečaka, Vide, Sammira, koji su kod posljednjih trenera samo - nazadovali. Naravno, kad je Mamić dopustio da o struci razgovaraju priučeni treneri, iako bi Dinamo trebao biti ozbiljan posao, klub koji u rukama pravog menadžera ne bi trebao Bandićevu milostinju.
Stezanje remena
Ne može se reći da Dinamo nema igrače koji će pobijediti Ludogorec, Sheriff ili Zaprešić. Nije to fatamorgana ni nemoguća misija. Imao je Dinamo ozbiljnih trenera, poput Ćire Blaževića, Osvalda Ardilesa, Vahida Halilhodžića, donekle i Branka Ivankovića, ali nisu bili jeftini kao Ante Čačić. Žao mi je sirotog Ante, nekad je imao sjajnu retoriku, znao je objasniti sve. Može li sada objasniti što se događa s Dinamom, koji ne može pobijediti ni osrednje suparnike? Samo zato što je Dinamo ostao bez novca, koji se nemilice rasipao, a sad se mora stezati remen i oslanjati na jeftine trenere. Nisam se nadao da će Dinamov nogomet biti rapsodija u plavom, nisam se nadao ni plasmanu u Ligu prvaka, još imam grčeve u želucu od lanjskih utakmica protiv Ajaxa i Lyona. Još mi se pred očima vrti ona sramotna slika dok Kruno Jurčić, kao da je Mirko Filipović, drži Mourinha u “kravati”. Ali, nadao sam se da Dinamo neće nazadovati jer, ponovit ću, s takvom logistikom kakvu imaju “modri” grijeh je igrati 1-1 protiv Zaprešića i umirati od straha uoči dolaska bugarske momčadi koja je osnovana u godini kad je Dinamo igrao slavne utakmice protiv Partizana, Newcastlea, Atletico Madrida...