Lionel (Leo) Messi morao je odigrati utakmicu života. Reprezentacija ga je trebala i svi su strepili hoće li uspjeti jer je na Copa Américu u SAD-u stigao povrijeđen. Prošao je kroz turnir na ivici izdržljivosti. Čekala ga je završnica s Čileom i činjenica da Argentina ne pobjeđuje na važnom međunarodnom natjecanju od 1993.! Messi je znao da sve ovisi o njemu. Igrao je vrlo dobro. Primio je na sebe poštene batine i to je koštalo izbacivanja čileanskog igrača koji ga je čak dvaput gadno faulirao. Međutim, Argentina i Čile su remizirali 0:0 i išlo se na penale.
A onda je stigao pakao. Messi, i ja znam zašto je to tako, prebacuje loptu preko prečke ni sam ne vjerujući kako je mogao tako silno promašiti udarac. Nakon promašaja je ostao sam na svijetu. Koračao je prema klupi kao da ga je pregazio tegljač. Tribine su umukle. Užas na licima navijača.
Kamere će ga pokazati kako sjedi sam na klupi, izgubljenog pogleda, nakon zabijenih pet golova i četiri ključne asistencije na vrlo kvalitetnom natjecanju. Messi je tražio objašnjenje koje tada nije mogao racionalno dobiti.
Ipak, dan nakon havarije, postaje jasno da nema dobre reprezentacije bez kvalitetna saveza, da se ne može dobro igrati ako logistika ne funkcionira. Argentinski nogometni savez (AFA), pak, ne da je nalik hrvatskoj nogometnoj močvari već je u fazi raspada zbog silne korupcije i nesposobnosti. Nije Messi čovjek koji se previše žali. Šuti. Trpi. Ali je pukao na letu iz Houstona u New Jersey gdje se igralo finale: na Instagramu je opsovao AFA-u. Rekao im je da su kreteni. Leo je, očekivano, kanalizirao frustracije mnogih suigrača, neki od njih su si sami morali organizirati dolazak na prvenstvo, toliko je AFA ruinirana, nedorasla, nikakva.
Odlazak iz reprezentacije je, sasvim sigurno, moralan čin, neki će reći i potez očajnika. Ali kada odlazak najavljuju još i Sergio Aguero, Ángel Di María, Javier Mascherano, Ezequiel Lavezzi, Gonzalo Higuaín i Lucas Biglia, onda je vrag odnio šalu. To nije samo očaj gubitnika. To je prava pravcata pobuna protiv nogometnog saveza. Predvodi je Leo.
I ova odluka dolazi odmah ili neposredno nakon što je FIFA odlučila intervenirati u AFA-u maknuti predsjednika Luisa Seguru i postaviti v.d., dosadašnjeg izvršnog tajnika Damiána Dupielleta na godinu dana dok se situacija ne razbistri.
Koliko je stanje loše govori podatak da veliki klubovi predvođeni Bocom Juniors i River Plate pokušavaju sastaviti kvorum (treba im 60 glasova) kako bi osnovali vlastitu ligu. Postoji, jednostavno rečeno, i opasnost da Argentina bude izbačena sa svih natjecanja (Boca bi 7. srpnja trebala igrati u završnici Copa Libertadores): liga ne funkcionira, mnoštvo je kluba na rubu financijskog sloma, AFA duguje mjesece plaće tehničkom timu i nekim igračima, mafije se međusobno ucjenjuju, horde navijača se mlate i prijete totalnim kaosom.
U Argentini nogomet je više od sporta (treba li to pojasniti Hrvatima?!) pa se politika uključila u pokušaj spašavanja. Šef države Mauricio Macri (inače nekadašnji predsjednik Boca Juniorsa), odlučio se osobno angažirati. Ali je sukob eskalirao u totalni rat. Raspad je sistema. Nove vlasti FIFA-e su nagovorile i Diega Armanda Maradonu da pomogne, da uloži svoj autoritet kao bi se duhovi smirili.
Ali to neće ići tako lako. Nade u to da će se postići ili dostići kakav-takav red su nestale na sličan način na koji su sinoć nestale nade navijača koji su, u nevjerici, gledali Messijevu loptu kako se penje iznad grede, visoko, u ništa.