ZAGREB - Ivan Rakitić nikad nije patio od manjka samopouzdanja. Nakon što je taktički odlično odigrao 90 minuta protiv Barcelone i riskantnim dodavanjem petom sudjelovao u akciji za izjednačujući pogodak Jesúsa Navasa, prišao je tragičaru suparnika i zatražio ga majicu . Andres Iniesta, koji je u 86. minuti pogodio vratnicu, a u sudačkoj nadoknadi mu je “zicer” s crte obranio Rakitičev suigrač Medel, pristao je na razmjenu s našim reprezentativcem.
- Iniesta mi je najdraži Barcelonin igrač i baš sam želio njegov dres, onako za sebe. Da se mene pitalo, Iniesti bih dao glas za najboljeg nogometaša 2010. godine. Messi? On je svijet za sebe, izvan konkurencije - nasmijao se Rakitić koji je čarobnom Argentincu u nedjelju navečer oduzeo dvije lopte bez prekršaja.
Zamislite da je neki naš košarkaš svojedobno uzeo dvije lopte Jordanu bez prekršaja...
- Sve u svemu, bilo je dobro. Moramo biti zadovoljni bodom, ipak je Barcelona najjača momčad na svijetu, nevjerojatno igra, stoga ne smijemo proklinjati ovaj bod zbog onih šansi sredinom drugog poluvremena. Šteta za onaj Navasov ‘zicer’, ali bit će prilike za pobjedu neki drugi put.
Barça je povela pogotkom Krkića u 30. minuti, a Sevilla je izjednačila na početku drugog poluvremena.
- Tijekom odmora smo razgovarali s trenerom o tome da smo se previše povukli. U nastavku smo se sredili i zaigrali pametnije. Kanoute, koji je ušao, i Negredo su dobro čuvali loptu i zapošljavali krila koja su dotrčavala iz drugog plana. Postali smo opasniji. Cilj nam je Europska liga, samo u nekom ludom raspletu Liga prvaka, dakle ovaj nam je bod velik.
Rakitić je u prvom poluvremenu imao ofenzivnu ulogu iza Negreda, a u nastavku je bio u sredini veznog reda s Medelom i nadmudrivao se s najboljim trojcem nogometaša planeta: Xavijem, Iniestom i Messijem koji je već godinu dana lutajuća špica.
- Uh, posebni su, drugačiji, ne samo oni, cijela momčad igra kao nitko drugi. Stalno traže gol, vrte loptu do besvijesti tražeći pukotinu kroz koju će vas probiti.
Rakitić se prošli tjedan preselio iz hotela u kuću, dobro napreduje sa španjolskim što uopće nije iznenađenje za čovjeka koji ima sluha, a iako je Sevilla već tri dana pod kišom, brzo se priviknuo na to da ga budi sunce.
- U ovih mjesec i pol skoro da sam vidio više sunca nego u tri njemačke godine. Važno je kako počneš dan, a kada te probudi sunce, imaš volju za sve već od jutra.
Za odlično snalaženje u novoj okolini (osam nastupa, šest po 90 minuta, dva pogotka i dvije asistencije) pomogao je i Magathov gotovo vojnički 19-mjesečni dril.
- U odnosu na Schalke, na treninzima više radimo loptom, a vježbe su kraće, ali zato ih ima više. Ovdje više radimo na eksplozivnoj brzini i sprintu nego u Gelsenkirchenu. No, ovo je tek početak jer dalek je još put preda mnom. Mogu puno više i bolje.
Prošli tjedan se u Sao Paulo vratio Luis Fabiano, a “desetka” koju je Ivan uzeo u Schalkeu još kao tinejdžer sad je slobodna i u Sevilli. Vraćamo se na onu o samopouzdanju...
- Ove sezone više ne mogu promijeniti broj na dresu (25, op. p), a ne znam hoću li imati priliku birati na ljeto. Ako budem, možda je i uzmem.
U reprezentaciji Rakitić nosi sedmicu (“i 25 u zbroju daje sedam”), ali Gruzija mu još nije u mislima, profesionalizam ga je naučio da razmišlja utakmicu po utakmicu.
- U nedjelju navečer čeka nas važno gostovanje na Mestalli. Nakon dolaska u Hrvatsku u ponedjeljak bit će dovoljno vremena za psihičku i fizičku pripremu za Tbilisi.
U Gelsenkirchenu je Ivan sedam mjeseci dijelio svlačionicu s pola godine mlađim napadačem Marijom Gavranovićem koji sljedećih mjeseci mora prelomiti: Švicarska ili Hrvatska.
- Osobno mu neću izravno reći što da odluči jer to mora sam odlučiti kao što sam i ja prije četiri proljeća. Mora prosuditi što je bolje za njegovu budućnost. Mogu samo reći da se osjeća Hrvatom, prati sve naše sportaše i navija za njih. Ako se HNS doista priprema u Njemačku na razgovor s njim, onda bi se doista mogao odlučiti da igra za nas - zaključio je Rakitić.