KRALJEVSTVO ZA GOL

Rasprodali smo sve što vrijedi, a zamjena nema na vidiku

    AUTOR:
    • Alen Orlić

  • OBJAVLJENO:
  • 24.07.2010. u 11:47

Robert Belošević / Cropix

Dodo i Sivonjić, a s druge strane Čop. Takav je bio napadački kadar Hajduka i Dinama u Superkupu

SPLIT - Kraljevstvo za golgetera. Što se događa s hrvatskim klupskim nogometom u kojem danas na mapi ne možete pronaći golgetera koji može garantirati 15 ili 20 golova po sezoni? Nedostatak pravog napadača problem je s kojim se muče Hajduk i Dinamo, ali i ostatak Lige.

Zagrepčani su ovog ljeta prodali Marija Mandžukića, i sad je Zdravko Mamić u grozničavoj potrazi za napadačem. Hajduk je još prošle sezone ostao bez Nikole Kalinića, ali zamjenu za njega nije pronašao. Prvi golgeter Lige (18 golova) bio je Davor Vugrinec, 35-godišnjak, predstavnik stare garde koji po vokaciji nije klasični centarfor nego polušpica. Jednako kao i najbolji Hajdukov strijelac (17 golova) Senijad Ibričić koji je iz nužde postao golgeter.

Gubimo juniore

- Puno igrača je otišlo iz HNL-a u kratko vrijeme, a nema ih tko zamijeniti. To je kompleksan problem koji nije od jučer nego se javlja kao posljedica cjelokupnog stanja u hrvatskom nogomet - kaže Tomislav Erceg, bivši centarfor (97 golova u 1. HNL) kakvog bi danas zlatom platili u HNL-u.

- Imamo problem jer su naši nogometaši između 16. i 18. godine super, među najboljima u Europi, a onda se izgube na prijelazu iz juniorskog u seniorski staž. Oni koji vode klubove trebali bi znati zašto se to događa. Ali očito je da nemamo strpljenja s mladim igračima. U Dinamu imate Andreja Kramarića od kojeg se očekuju velike stvari, ali treba vidjeti kako se probiti u konkurenciji igrača koji se dovode sa strane. Jasno je da Dinamo želi rezultat u Europi i to mu ne mogu garantirati mladi i neiskusni igrači koji izlaze iz omladinskog pogona. Ali isto tako se pokazalo da su Dinamo i Hajduk najbolje rezultate postizali kada su imali gro domaćih igrača, a njih su za najveći novac plasirali na inozemno tržište. Znači da se moramo okrenuti proizvodnji, a pritom poboljšati uvjete u kojima ta djeca treniraju.

Hajdukov problem s napadačima je akutan.

- Kalinića je objektivno gledajući teško bilo preko noći zamijeniti. On je imao tek 20 godina, a ne možete ni očekivati da ćete u svakoj generaciji imati po jednog igrača takve klase. Danas imaju Vukušića i Čopa. Ako su oni najbolji, treba ih forsirati - smatra Erceg.

Petnaest golova je realno

Pitali smo ga vidi li on u HNL-u igrača koji može zabiti 15 ili 20 golova u prvenstvu.

- Svaki napadač Hajduka i Dinama trebao bi zabiti 15 golova u 30 utakmica. Mislim da je to realno. Od ostalih teško mi je reći jer razina igračke kvalitete prilično se srozala. Uvijek netko može iskočiti, iznenaditi, poput Golubovića koji je zabio 13 golova za Međimurje koje je ispalo iz lige, a sad je prešao u momčad Splita - zaključuje Erceg.

Mladi nestaju, a zabijaju rutineri od 35 godina

Puno je primjera za tezu o tome da se igrači gube na prijelazu u seniorski staž. Lani je najbolji strijelac juniorske Lige bio Mario Sačer (33 gola), ali nije se afirmirao ni u Hajduku, a potom ni u Varteksu. Hajdukov wunderkid Marko Livaja otići će s Poljuda, a da nije ni okusio prvoligašku konkurenciju. Zato danas vladaju HNL-om iskusni rutineri poput Vugrinca (35) ili Bule (34)...

Ahmad zabijao u Rijeci, a zaboravio u Hajduku

Primjer Ahmada Sharbinija jedna je od bizarnijih storija u HNL-u. Od centarfora koji je zabio 52 gola u 1. HNL očekivalo se da će “eksplo-dirati” dolaskom u Hajduk. Splićani su ga skupo platili vjerujući da dovode napadača koji će zabijati kao na traci. Ali stariji Sharbini još nije zabio nijedan prvenstveni gol za Hajduk. U Rijeci stanuje Radomir Đalović koji je u najbo-ljim igračkim godinama (27), ali stagnira. Zvone Deranja (30) vraća se na travnjake 1. HNL na kojima je zabio 53 gola, ali u dresu Splita.



PIŠE PREDRAG JURIĆ

Bitno je tek tko ti je menadžer

Nedostatak pravih napadača samo je dio općeg problema našeg nogometa. Škole ne rade dobro. Više nije bitno kakav je koji igrač, nego čiji je. Tko ga gura ili tko mu je menadžer. I dok toleriramo takve stvari, nogomet će nam stagnirati.

U bivšoj državi više se radilo s mladima. Sada svi pričaju bajke o silnim talentima, a ja pogledam ljestvicu strijelaca i vidim Vugrineca i Bulu na vodećim mjestima. Evo vam primjer Kramarića. Nije slučajno zabio toliko golova u mlađim selekcijama, ali za iskorak u seniore nužno su mu potrebne utakmice. Niti jedan trening ne može zamijeniti utakmicu. Zapamtite to. Po meni, on je trebao otići u Lokomotivu ili odigrati deset utakmica u Dinamu, ali u kontinuitetu. Domaći je dečko i publika bi imala više tolerancije prema njemu. I tu bi se vidjelo jel’ on taj ili nije.

U HNL-u uvijek može netko zabiti 15 ili 20 golova, ali isključivo ako je iz Dinama i Hajduka, koji su dominantni. Hoće li to biti Vukušić, Sharbini i Čop ili možda Sivonjić i Slepička, manje je bitno.

PIŠE GORAN VLAOVIĆ

Danas se traži instant-uspjeh

Postoji velika razlika između današnje mlade generacije napadača i one u kojoj sam ja egzistirao. Sada se traži isključivo “instant uspjeh”. Dio krivnje za takvu situaciju nose ti mladići, njihovi savjetnici, treneri koji često ne znaju pronaći pravi način da potencijal razviju u klasu, ali i mediji koji su svako malo željni novih lica.

Zbog toga ne treba čuditi što su na vrhu rutineri koji su prošli školu na fizičkom, emocionalnom i psihičkom planu i znaju se nositi s pritiskom.

Teško mi je reći postoji li u HNL-u napadač koji garantira 15-20 golova po sezoni. Iskreno se nadam da ih ima, ali put do toga je posut trnjem.

Ne sumnjajte kako će Vugrinec, Bule i ostatak veterana odraditi svoje, ali ključno pitanje je hoće li netko od ovih mladih isplivati. Kramarić, Vukušić, Čop... Svi imaju potencijal, ali moraju shvatiti da im isključivo rad na sebi donosi napredak. U relativno mladim godinama samo bio najbolji strijelac lige, ali samo zato što sam išao od gola do gola, ispravljao pogreške i koncentrirao se na iduću utakmicu.



Najbolji strijelci HNL-a po sezonama

1992.

12 - Ardian Kozniku (Hajduk)

1992./1993.

23 - Goran Vlaović (Croatia)

1993./1994.

29 - Goran Vlaović (Dinamo)

1994./1995.

23 - Robert Špehar (Osijek)

1995./1996.

19 - Igor Cvitanović (Croatia)

1996./1997.

20 - Igor Cvitanović (Croatia)

1997./1998.

18 - Mate Baturina (Zagreb)

1998./1999.

21 - Joško Popović (Šibenik)

1999./2000.

21 - Tomo Šokota (Dinamo)

2000./2001.

20 - Tomo Šokota (Dinamo)

2001./2002.

21 - Ivica Olić (Zagreb)

2002./2003.

16 - Ivica Olić (Dinamo)

2003./2004.

18 - Robert Špehar (Osijek)

2004./2005.

17 - Tomislav Erceg (Rijeka)

2005./2006.

22 - Ivan Bošnjak (Dinamo)

2006./2007.

34 - Eduardo da Silva (Dinamo)

2007./2008.

21 - Želimir Terkeš (Zadar)

2008./2009.

16 - Mario Mandžukić (Dinamo)

2009./2010.

18 - Davor Vugrinec (Zagreb)

Izdvajamo