OTELI NAM SVE

Srbija si je prisvojila Bearu, Jerkovića, Dražena i Parlova

    AUTOR:
    • Predrag Žukina

  • OBJAVLJENO:
  • 19.07.2010. u 16:31

Cropix

Hrvatska sportska povijest zapisana je unatrag samo 20-ak godina. Ograničena je činjenicom da su svi sportski rezultati iz prošlog stoljeća iz doba bivše SFRJ pripisani današnjoj Republici Srbiji

ZAGREB - Na službenim stranicama Olimpijskog komiteta Srbije, ali i Fudbalskog saveza Srbije, Košarkaškog saveza Srbije... te svih drugih sportskih nacionalnih saveza naših istočnih susjeda bivši su hrvatski sportaši istaknuti kao velike domaće (!) zvijezde iz povijesti. Rame uz rame sa Šekularcem, Galićem, Piksijem Stojkovićem..., i dalje stoje Vladimir Beara, Dražan Jerković, Ivica Šurjak i braća Vujović...

I Robert Prosinečki i Zvone Boban i dalje su “istaknuti fudbaleri” koji su obilježili najveće uspjehe “srpskog fudbala”. Srećom, u hrvatskoj varijanti povijesti oni su ipak i “članovi brončane generacije vatrenih iz 1998.” Nažalost, one starije izbrisala je zaboravna povijest. Beara, Stanković, Crnković, Čajkovski, Horvat, Boškov, Ognjanov, Mitić, Vukas, Bobek, Zebec, bila je to zaista genijalna srpska momčad, ponajbolja na svijetu?!

Potpuno je isti slučaj s košarkašima. Nikola Plećaš, Krešimir Ćosić, Andro Knego, Željko Jerkov, Mihovil Nakić, Zoran Čutura, Damir Šolman... ostavili su svoje medalje u Srbiji. Pola su ih ostavili u Srbiji, a pola donijeli u Hrvatsku, Kukoč, Rađa, Vranković... Tu je i “srpski košarkaš” Dražen Petrović koji je osvajao odličja za Srbiju 1984. u Los Angelesu i 1988. u Seulu. Sva je sreća da je tu jednu uzeo i u Barceloni 1992. za Hrvatsku.

Kronike hrvatskog sporta su čisto poricanje prošlosti, sve počinje od ‘nove ere’, od 1990-ih. Čak ni HOO nije iznimka: “Hrvatski su sportaši od prvog nastupa pod hrvatskom zastavom 1992... na zimskim i ljetnim olimpijskim igrama Hrvatskoj donijeli ukupno 27 odličja, od kojih su 17 s ljetnih, a 10 sa ZOI...”

Hrvatski osvajači olimpijskih odličja su, dakle, Ivanišević, Kukoč, Petrović, Rađa, Vranković... Hrvatski su olimpionici Janica Kostelić i brat joj Ivica, to su rukometaši iz 1996. i Atlante - Puc, Ćavar, Saračević, Smajlagić... Naravno, i Draganja, tu su vaterpolisti Bukić, Hinić, Šimenc... Ne treba o svima, no ključno je to što Mate Parlov nije za Hrvatsku osvojio olimpijsko zlato.

Formalno, on je zapravo srpski sportaš, isto kao i Anto Josipović, Vlado Lisjak, Matija Ljubek, ali i proslavljeni stariji košarkaši, rukometaši, vaterpolisti. Kao i Đurđica Bjedov, Mirjana Ognjenović, pa čak i bivši predsjednik HOO-a Zdravko Hebel.

Velikosrpske političke ideje razbile su se na famoznoj granici Virovitica-Karlovac-Karlobag, no ne i u sportu - tu postoji samo vremenska granica potegnuta 1992. Najgore je to što je to prihvaćeno s hrvatske strane, stariji sportski uspjesi su ignorancijom HOO-a, HNS-a, HKS-a, HVS-a gotovo namjerno izbrisano u želji da nas ništa više ne veže s mrskom “tamnicom naroda”.

Osvajali olimpijske medalje za Srbiju

Mate Parlov, Matija Ljubek, Ratko Rudić, Krešimir Ćosić, Đurđica Bjedov, Mirjana Ognjenović, Mirko Bašić, Hrvoje Horvat, Bernard Vukas, Zoran Primorac, Andro Knego, Bernard Vukas, Franjo Wölfl, Duje Bonačić, Željko Matuš... i mnogi drugi - gotovo 200 sportaša.

Mateša: Naslijeđe uvijek ostaje samo jednoj državi

Sve sukcesijske radnje nakon raspada bivše Jugoslavije (SSSR-a, Čehoslovačke...) regulirane su međunarodnim pravom i provedene u skladu s njime. Kompletna prava i obaveze (imovina, dugovi) raspodijeljeni su među sljednicima. Nažalost, sportski su rezultati i službeno ostali u naslijeđe Srbiji.

Za razliku od Hrvatske, Slovenije i ostalih republika koje su željele samostalnost, Srbija je i državno-pravno zadržala naslijeđe SFRJ, država im se u prvo vrijeme i zvala SRJ (kasnije SCG, pa tek onda Srbija)

- Nažalost, to je tako. U to vrijeme ja nisam bio predsjednik HOO-a i ne znam kako je proces točno tekao. No, isti je slučaj i sa SSSR-om i Čehoslovačkom, naslijeđe rezultata ostalo je uvijek jednoj državi. Takvo je pravilo Međunarodnog olimpijskog odbora, vjerujem i nacionalnih saveza. Iskreno i ne vidim način da se to drugačije izvede, kako bismo dijelili rezultate i odličja? Rezultate iz vremena SFRJ ne vodimo kao svoje, no naše sportaše vodimo kao olimpionike kroz Hrvatski klub olimpijaca. MOO je privremeno priznao Hrvatski olimpijski odbor 17. siječnja 1992. i mi formalno-pravno tek od tada postojimo i službeno bilježimo rezultate - rekao je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša.

Prava je šteta što je službena politika u to vrijeme ko vrag od tamjana bježala od svega što asocira na jugoslavenštinu. Isto je vrijedilo i za veliku ostavštinu sportskih rezultata.

Tagovi

Izdvajamo