RIJEKA - Mladi Riječanin Ivan Bebek vrlo je dobro odradio derbi kola u Splitu. Potvrdio da je nemilosrdan s onima koji igraju - rukom. Da je kojim slučajem sudio kvalifikacijski susret za Svjetsko prvenstvo Francuska - Irska 1-1, Henry sigurno ne bi rukom asistirao za izjednačujući pogodak. Irci talijanskog izbornika Giovannija Trapattonija bili bi na mundijalu. Izbjegao bi se nogometno-politički skandal.
Bebek je, naime, postao lovac na “nevidljive ruke” u veljači na Poljudu. Snimio je ono što ni TV kamere nisu uspjele uhvatiti - igranje rukom Dinamova igrača Calella u “živom zidu”. Devet mjeseci kasnije na istom stadionu Hajduk je došao do pobjede zbog ruke Osijekova igrača Jugovića.
Nije Jugović imao namjeru igrati rukom, kako je objasnio šef sudaca Stjepan Djedović, ali je izgubio ravnotežu i ruka je bila u neprirodnom položaju... Bebek je amnestiran odgovornosti. Jer, kada je u pitanju “ruka”, vječna je dilema je li bilo - namjere. Što kod Henryjeva rukometna pasa nije bilo dvojbeno. Ali...
Ako je drugi Riječanin, Domagoj Vučkov, Splićanima crna mačka, Bebek je “joker zovi”. Vučkova su u Vinkovcima razapinjali na križ, kompas je izgubio i Reja, a da ne govorimo o uličarskom ponašanju Igora Tudora. S Bebekom su došli do značajne pobjede iz ispravno dosuđenog jedanaesterca. Kojega, međutim, ne bi svi dosudili... Pojam ruka rastezljiv je kao žvakača guma. Valja naglasiti korektnost Osječana, posebice trenera Steinbrücknera, koji su jedanaesterac primili - filozofski. Bebek je ima sreće što se situacija nije dogodila u kaznenom prostoru Splićana...
Bebek je utakmicu odradio na internacionalnoj razini. Zahvalni su mu na tome i Osječani. Svjesni da su igrali protiv Hajduka. A “jedanaesterac je onda kada ga sudac dosudi”, rekao je davno Collina.
Dodao bih - ako se sucu vjeruje! Što nije slučaj u hrvatskom loptačkom kokošinjcu.