HAJDUK ČEKA 1414 DANA

USUSRET DERBIJU Bijeli traže prekidanje serije nepobjedivosti Dinama na Poljudu

Serija je započela prije tri godine kada je Hajduk ohrabren velikim rezultatom, ulaskom u Europa ligu, Modre dočekao na Poljudu u isto doba kao i danas

Dugo je godina Hajduk bio vladar Poljuda u najvećem hrvatskom derbiju. U 2009. imali su Bijeli dvije pobjede u tri susreta, ali tu je stala serija. I stvorila se nova u kojoj Dinamo bilježi gotovo četiri godine nepobjedivosti u HNL derbijima na “splitskoj ljepotici”.

Serija je započela prije tri godine kada je Hajduk ohrabren velikim rezultatom, ulaskom u Europa ligu, Modre dočekao na Poljudu u isto doba kao i danas. Početkom rujna, nakon stanke zbog reprezentativnih akcija. Imali su Bijeli te sezone megamomčad, ekipu koju je predvodio sjajni Ibričić. Na vratima je bio Subašić, reprezentativni bek Strinić u obrani zajedno s iskusnim Vejićem, Buljatom i Maločom. Tomasov na krilu, Vukušić u napadu, bila je to zaista momčad koja danas izgleda kao svemirski brod u odnosu na kadar “dječjeg vrtića” s kojim raspolaže Tudor.

Ali Modre nisu uspjeli svladati. S klupe je Bijele vodio prekaljeni stručnjak Špaco Poklepović koji se toliko puta dokazao u najvećoj utakmici hrvatskog nogometa. Međutim, Modri su s Vahom zasluženo uzeli bod, a Hajduku je bilo važno zadržati dobru atmosferu pred početak Europske lige koja je momčad čekala samo pet dana kasnije u Ateni. I pritom su ostali s dva boda prednosti u odnosu na Dinamo.

Druga utakmica serije nepobjedivosti Modrih, zbila se točno godinu dana poslije, u rujnu 2011. Na klupi Bijelih već je bio Krasimir Balakov. Momčad je pripremao u izolaciji otoka Brača, a novi Hajduk čekao je Dinamo u atmosferi koja je dodatno bila “podgrijana” Šimunićevim odabirom modroga umjesto bijelog dresa. Hajduk je u susret ušao kao i godinu ranije, s hipotekom teških sudačkih previda koji su oštetili Bijele u gradskom derbiju sa Splitom (1:1, sudac Marić).

Hajduk je već lagano gubio korak s Modrima u borbi za prvo mjesto, pa se pobjeda nametala kao imperativ u šampionskoj utrci. Ali, ponovno Hajduk nije uspio slaviti, a susret je imao obilježje ravnopravnog dvoboja s naglaskom da su Modri od rane faze susreta igrali s igračem više jer je sudac Bebek dodijelio Brkljači crveni karton. Nije se Hajduk zbog toga predao, niti posustao, dapače, Bijeli su i s igračkim deficitom došli do boda u susretu koji nije obilovao nogometnom ljepotom.

Treći ogled, treći trener na klupi Bijelih. Mišo Krstičević poveo je Bijele u jedinom svom poljudskom derbiju, utakmici koju po dobrom nisu zapamtili ni Mišo ni navijači. Nakon dugo godina, derbi je imao “treće poluvrijeme” zbog kardinalnog previda suca Bebeka. Ruku Vrsaljka u 87. minuti susreta nije vidio Bebek ni njegovi pomoćnici sa svih strana igrališta, pa se Dinamo provukao s pobjedom. Hajduk nije odigrao briljantno, dapače, bilo je to jedno od lošijih izdanja Bijelih prošle sezone, ali bod su Bijeli zaslužili. Međutim, nisu ga i dobili. Imali su čak i igrača više pola sata igre, ali nije ni igračka prevaga bila dovoljna.

Najveći problem Bijelih u protekle tri sezone je igrački kadar. Dok je Dinamo stalno pojačavao momčad, Hajduk je gubio najvažnije prvotimce. Od zadnje pobjede u jesen 2009. Bijeli su redovito prodavali igrače, pa su tako ostali bez Ibričića, Strinića, Subašića, Tomasova, Vukušića, Čopa, Anasa, J. Buljata, Vejića, Andrića, Brkljače, Oremuša, Vukovića, Blaževića.... a Dinamo je također prodavao, ali i kontinuirano se pojačavao. Sukus cijele priče je jasan, ulaganja donose i rezultat.

Izdvajamo