Takvu je odluku donijela Američka antidopinška agencija (USADA) nakon što je biciklist otvoreno odustao od pravne borbe za obranu profesionalnog ugleda i nasljeđa...
Umjesto u dverima vječno slavljenih i obožavanih, Armstrong će odsad stanovati u osmom krugu Danteova pakla, tamo gdje su lukavci i prevaranti.
‘Lucifer’ Armstrong
Ben Johnson, Marion Jones, Diego Maradona...bili su dosad sinonimi za varanje u sportu, najeksponiraniji sportaši u povijesti koji su pali na dopingu. Priznali su krivnju (ili nisu), a zatim su i kažnjeni. U usporedbi s Armstrongom, svi su oni mala djeca i odsad će biti spominjani samo kao sitni prevaranti. Šef te parade nečasnih bit će samo jedan - ‘lucifer’ Armstrong. Koliko je slave i počasti dosad nosio diljem svijeta, toliki će teret ‘drvlja i kamenja’ odsad nositi na svojim leđima.
- Nije pošteno, ne vjerujem da je Lance kriv. To je traženje dlake u jeziku i traženje dežurnog krivca. ‘Neka visi Pedro’. Sve je to tako čudo, sad ga proglašavaju prevarantom, nakon toliko vremena i toliko negativnih dopinških kontrola. Koliko se meni čini, tu nema dokaza, nego samo neke indicije. Isto su radili Marcu Pantaniju, Janu Ulrichu, kome sve nisu. U biciklizmu se non-stop provode kontrole. Zar ljudi misle da je to tako jednostavno, uzmeš pilulu i onda letiš?!
Tako je u obranu biciklističkog idola stao naš Robert Kišerlovski. On je pokušao laicima prilagođeno opisati cijelu Armstrongovu priču:
- Bio je dobar biciklist, zatim je prebolio taj rak testisa. Poznato je kako testosteron najviše pomaže u regeneraciji, ne samo kod sportaša. Njemu je tako, s obzirom da je ostao bez testisa, bilo dozvoljeno da uzima testosteron. No, nije se on zato mogao trpati koliko mu volja, smio je to činiti u granicama dozvoljenog. I nikad je nije prešao. Sada ga se optužuje na osnovu novih pretraga starih nalaza. Što je najvažnije, napada ga se na osnovu optužbi i svjedočenja njegovih bivših suvozača. Oni su bili ti koji su pali na kontrolama. Logično je da optuže i cinkaju njega da operu svoju krivicu...
Vladimir Miholjević dugi je niz godina najbolji HR vozač. I on djeli Robertovo mišljenje, zapravo ga dodatno raščlanjuje:
- Čovjeka su napali toliko godina nakon što je odvezao zadnju utrku. To najbolje svjedoči o neefikasnosti sustava koji bi se trebao boriti protiv varanja, dopinga, korupcije...Ako je Armstrong varao - ponavljam - ako je varao, onda su iste te ekipe, strukture, međunarodne organizacije krivci. Oni su mu omogućili da tada vara, oni su krivi, a ne Armstrong. Ako je on varao, a navodno je varao i Ullrich, koji je bio vječiti drugi iza njega, onda smo svi mi ostali bili budale. Ovo sve sada ima formu neke osvete. Druga je činjenica da sve te WADA-e, USADA-e godišnje troše enormne milijune. Svako malo valjda i trebaju opravdati sredstva koja nemilo troše. Kad smo već kod toga, svaka borba s njima, s tim USADA-ma, Fifama, Finama, Uefama, sa svim strukturama...unaprijed je izgubljena borba. Jasno mi je zašto je Armstrong odustao od borbe i obrane. Imate danas u biciklizmu primjer Alberta Contadora. Navodno je varao i pao na dopinškoj kontroli. Kako je onda dobio šest mjeseci kazne?! Shvatili su da nije kriv, a teško im je to priznati. Za dopingiranje kao što je navodno bilo njegovo, minimalna je kazna dvije godine. O čemu se tu onda radi?!
Miholjević je dodao još nešto:
- Uzet će mu naslove i trofeje?! Zašto mu onda ne uzmu i milijune koje je time zaradio. Neka mu uzmu status svjetske ikone koju nije zaradio samo biciklizmom već svojom fondacijom koja se na globalnoj razini bori protiv raka. Neka mu uzmu sve, kuće, stanove, sve je to zaradio prvenstveno biciklizmom jer je od biciklizma sve započelo. Vjerujte da bi se Armstrong onda ipak borio. Volio je on biciklizam, kao i svi koji se njime bavimo, no biciklizam je također ono od čega živimo.
Miholjević to nije izrijekom potvrdio, no Armstrongov je slučaj čisto licemjerje. S iznimkom ‘konkvistadora’ Miguela Induraina (Miholjević kaže da je on jedini iz svega izašao neokaljan), svi su najveći biciklisti barem nekad bili optuženi za doping. Ako se izbriše Armstrongovih sedam naslova na Touru, ako se titule pobjednika daju nekom drugom, onda kompletne liste pobjednika treba prekrojiti. Naslove valjda tom logikom treba uzeti Eddyju Merckxu, Bernardu Hinaultu, Gregu LeMondu, Janu Ullrichu, Marcu Pantaniju. Albertu Contadoru treba uzeti ona dva, kao što mu je uzet onaj iz 2010. koji je dodijeljen Andyju Schlecku.
Za razliku od sportaša, struka ima oprečno mišljenje. Dr. Božidar Fučkar jedan je od naših vodećih stručnjaka na tom području. On je jasan:
- Ako se prestao braniti, priznao je indirektno da je kriv. Treba mu se oduzeti sve, tako je bio slučaj i s Marion Jones. Zato smo i uveli zaleđivanje urina i krvnih nalaza na osam godina. Laboratoriji su uvijek u kašnjenju po dvije godine za novim sredstvima dopinga. To se konačno treba riješiti. On zaslužuje rigoroznu kaznu da posluži kao primjer drugima, treba mu uzeti i novac i dobra koja je zaradio. Pogriješilo se u startu kada se, primjerice, američkim košarkašima iz NBA dopustilo da bez kontrola nastupaju na Olimpijskim igrama. To je protiv olimpijske povelje. To se mora iskorijeniti jednom za svagda...
Je li Armstrong ‘dobar, loš ili zao’, pitanje je sad. Kakvu je kaznu i je li je uopće zaslužio, zauvijek ćemo se pitati. Jasno je samo to da se u vječitoj igri mačke i miša nešto mora mijenjati. Štogod tko mislio o biciklizmu, ovo je ipak najveća afera u povijesti. Armstrong će biti teško kažnjen. Najveći je paradoks ipak taj što će čak tri naslova na Touru trebao predati u ruke Janu Ullrichu jer je on triput u Lanceovoj eri bio drugi. A i sam je poznat kao ‘narkoman’.