Možda sam pio, a možda i nisam, kakve to veze ima? Dok me moja krila nose, u bolji ću dan ići i ponovno pronaći mir.
Stihove "Ehkä otin, ehkä en", u prijevodu "Možda sam pio, možda i nisam", jedne od poznatijih pjesama u njegovoj glazbenoj karijeri, Matti Nykänen servirao nam je prije desetak godina kao autobiografski štiklec koji ne zahtijeva tumačenja da bi se shvatilo što pjesnik želi reći. Inspiraciju je dao sâm sebi, izvukavši je iz neke od brojnih izjava o piću i triježnjenju, koje su novinari tako pedantno bilježili u podnožjima skakaonica na kojima je Finac "šamarao" konkurenciju.
Po čemu će pamtiti Nykänena (1963. - 2019.), legendu skijaških skokova koji je u desetogodišnjoj karijeri osvojio sve što se osvojiti moglo, suvremenici ovaj put moraju izabrati sami. Hoće li se zadržati na debeloj zbirci sportskih postignuća u kojoj su četiri olimpijska zlata, četiri Svjetska kupa, devet svjetskih medalja, dva naslova na Turneji Četiri skakaonice, pet postavljenih svjetskih rekorda i ukupno 46 pobjeda i u kojoj, zapravo, ne nedostaje ništa…? Ili će zažmiriti na onu "o mrtvima sve najbolje" i zabilježiti Nykänenov drugi život?
Maradona skokova
Onaj, naime, u kojem je godinu dana proveo u zatvoru zbog pokušaja ubojstva obiteljskog prijatelja, u kojem je nožem napadao i goste u pizzeriji i svoju četvrtu suprugu koja je, usput rečeno, od njega sveukupno 15 puta zatražila razvod. Onaj mračni život u kojem se toliko puta vraćao iza rešetaka da je tijekom godina mogao zapamtiti imena svih sudaca, službenika i policajaca. U pritvorima i zatvorima provodio je Božiće i rođendane, znao se vraćati samo četiri dana nakon što bi izašao, a kad je bio na slobodi, nije uspijevao dugo biti miran.
Jednom je zaspao za volanom i odletio s mosta, drugi put se zaručio sa 17-godišnjom Estonkom pa joj tjedan dana kasnije objasnio da nije mislio ozbiljno, treći put se zaposlio kao agent na seks-telefonu jer si nije mogao platiti osnovne životne potrebe. Kratko je zarađivao i kao striper u kasinu. Između toga je pokušavao gurati glazbenu karijeru, s nešto većim uspjehom na početku 90-ih. Vjenčao se ukupno pet puta, od čega dvaput s kćeri bogatog poduzetnika Mervi Tapolom, koja je prijavljivala zlostavljanja, te iza sebe ostavio sina i kćer.
Sve što su proizvodili njegovi demoni, međutim, nije moglo umanjiti veličinu podviga koje je napravio na skijama. Finski su ga mediji zvali Maradonom skijaških skokova, kojemu je sport postao opsesija. "Samo sam htio skakati. I još skakati, i još", ispričao je u jednoj od svojih biografija.
Imao je osam godina kad ga je otac nagovorio da pokuša skočiti s brda u blizini kuće u Jyväskyli i nije mu trebalo dugo da se zaljubi u adrenalin. Nakon što se naučio nositi s pravim skakaonicama, na njima bi svakog dana bio od 11 ujutro do 8 navečer. S trenerom Mattijem Pullijem probijao je granice, usavršavao tehniku i razvijao inovativne metode treninga poput stavljanja utega na kombinezon. Dugogodišnju dominaciju najavio je zlatom na juniorskom SP-u u veljači 1981., a već iste godine počeo je pobjeđivati u Svjetskom kupu. Do prvog olimpijskog zlata doletio je u Sarajevu 1984. Njegova prednost od 17,5 bodova na velikoj skakaonici ispred Jensa Weißfloga do danas je ostala najveća razlika u povijesti Olimpijskih igara.
Skakao "našvasan"
Četiri godine kasnije u Calgaryju zgrabio je sve što se nudilo - dva pojedinačna i momčadsko zlato - a iste će zime osvojiti i zadnji od svoja četiri naslova u Svjetskom kupu. Konkurenti su ga u tom razdoblju doživljavali nedodirljivim, što se nisu libili jasno izreći.
Prvi svjetski rekord (182 m) srušio je u Oberstdorfu 1984., a kasnije ga još četiri puta popravljao, od čega zadnja dva na Velikanki braće Gorišek u Planici. O njegovu načinu skakanja i dominaciji više od svih pobjeda govori podatak da je u gotovo četvrtinu skokova na velikoj skakaonici prebacio kritičnu točku, što je bio apsolutni rekord za paralelni doskok.
Pobjeđivao je, naposljetku, čak i kad bi bio lagano "našvasan". Prema vlastitom priznanju, počeo je piti s 14 godina, zbog čega je još kao tinejdžer upadao u nevolje, skupljao diskvalifikacije i davao nepovezane intervjue. Treneri su problemu pokušali doskočiti tako što su mu davali tablete koje bi u kombinaciji s alkoholom izazvale mučninu, ali Nykänen je ostao neukrotiv. Alkohol i ozljede zajednički su skrojili kraj njegove karijere 1991., nakon čega se iz sportskih rubrika preselio na žute stranice i u crnu kroniku.
Svi ga vole u Finskoj
Jedna od Nykänenovih biografija zove se "Pozdravi iz pakla", za čije je potrebe autor Egon Thiener nekoliko mjeseci proveo u društvu omiljenog Finca i postao mu prijatelj. "Svi ga u Finskoj vole. Skokovi su nacionalni sport, a on je ujedinio dva vrlo važna životna poglavlja: postao je najbolji u povijesti i ljudima servirao toliko priča iz svojeg privatnog života", rekao je Theiner.
Ružne stvari počele su se događati kad je njegova hiperaktivnost ostala bez ispušnog ventila. Valjda se i zbog toga u penziji vratio skakanju, osvajajući debelo u četrdesetima veteranska natjecanja. "Ako doživim 150 godina, siguran sam da ću imati više pobjeda od Schlierenzauera", rekao je u intervjuu za slovensko Delo prije devet godina, kad je već bilo jasno da će ga Austrijanac prestići.
Redatelj Aleksi Mäkelä o njemu je 2006. snimio film "Matti", koji je u Finskoj porušio rekorde gledanosti i na premijeru kojega je Nykänen stigao već dobrano načet. I takav je u TV-kamere uspio izgovoriti nekoliko suvislih rečenica, od kojih je jedna ostala upamćena.
- I dalje svaku noć sanjam da skačem.
Šteta što su iza blještavih pozornica čekala poglavlja tužne priče i što je postao prototip zvijezde koja se nije znala nositi sa životom nakon sportske karijere. Dolje na zemlji napravio je hrpu pogrešaka, ali gore, bliže oblacima, bio je savršen.