ZAGREB - Prije deset mjeseci bio je zvijezda, Kristofor Kolumbo biatlona u Hrvata. Nakon senzacionalne brončane medalje na Svjetskom prvenstvu u Pjong Yangu naslovnice su vrištale o čudu u sportu za koji su rijetki znali da postoji južnije od Slovenije. Međutim, početna euforija brzo je nestala i Jakova Faka danas rijetki spominju. Sezona bez bodova u Svjetskom kupu gurnula ga je u svojevrsnu medijsku izolaciju.
- Ma nije mi loše, barem imam mira. Naravno, bilo bi bolje da se mogu pohvaliti s dobrim rezultatima pa da me imate razloga češće nazvati - javio se Fak iz Ruhpoldinga, njemačkog biatlonskog svetišta, gdje je proteklog vikenda nastavio skromnu sezonu 61. mjestom u sprintu (10 km).
Nakon prošlosezonskog bljeska očekivala se eksplozija rezultata ove sezone, ali na bo-dovnom kontu i dalje je nula.
- Odradio sam odlične pripreme sa slovenskom reprezentacijom i imao velika očekivanja. Inače sam ambiciozan i želim uspjeti u ovom teškom sportu. Nakon ovakve sezone, u kojoj nakon dvije trećine nisam uzeo ni bod, samopouzdanje mi je palo, ali nastavljam trenirati i nadam se pozitivnim promjenama.
Biatlonska sezona prilično je neobična. Samo devet stanica SK ne ostavlja mnogo prostora za pogreške. Ipak, olimpijska zima omogućuje jedno džoker natjecanje koje može promijeniti sve. Prošle je godine šokirao svijet u Južnoj Koreji. Može li Fak nešto slično napraviti i u Kanadi?
- U Vancouver putujem bez opterećenja. Sada ionako nitko ništa ne očekuje od mene. Staza u Whistleru mi odgovara, uvjeti na strelištu znaju biti teški što je meni kao dobrom strijelcu prednost.
Jakova će svatko etiketirati kao skromnog, pristojnog momka. Posao kojim se bavi priznaje samo “krv, znoj i suze”. Financije u ovom, u Hrvatskoj, teško profitabilnom sportu nerado spominje.
- Žao mi je što je medalja na SP-u sve zatekla, kako mene tako i ljude u biatlonskom savezu. Isplatila mi se utoliko što sam dobio veću stipendiju HOO-a i sponzorski automobil. Međutim, to je premalo da bih mogao živjeti od biatlona. I dalje sam teret roditeljima.
Obećanja nakon Svjetskog prvenstva nije nedostajalo, ali rijetka su se ispunila.
- Bilo je priča, spominjao se i čin vojnika u HV-u, ali ne znam gdje je sve to zapelo.
I za kraj priča koja ga prati od pojavljivanja na velikoj sceni. U Sloveniji se osjeća dobro, zlobnici kažu i predobro...
- Da, uvjeti su odlični i bez njih ne bih mogao ozbiljno nastupati u Svjetskom kupu. Oni imaju svu potrebnu logistiku: trenere, masere, servisere... Međutim, ako pitate za “prebjeg”, od njega najvjerojatnije ništa. Svatko normalan želi nastupati za svoju državu pa i ja želim ostati “u kockastom”.
Je li problem bio u ‘visinskoj kući’?
Dio priprema za novu sezonu slovenska reprezentacija, pa tako i Fak, obavila je u tzv. visinskoj kući. U tom objektu, svojevrsnom simulatoru uvjeta velikih nadmorskih visina, Jakov je uoči sezone proveo 22 dana. - U toj kući na Pokljuki (slovenski biatlonski centar, nap. p.) je bio visoki tlak i manjak kisika. Takvi su nam uvjeti trebali poboljšati fizičke kapacitete. Prvi sam se put pripremao na taj način. Ne znam, možda je problem bio i u takvom načinu priprema... (tp)