Hrvatska olimpijka Ivana Lovrić automobilom usmrtila ženu: 'Plakala je nakon svakog gola'

Policijska uprava Zagrebačka 29. listopada izvijestila je da je “očevidom utvrđeno da je 28-godišnjakinja osobnim automobilom marke Opel Corsa 1.2 zagrebačkih registracijskih oznaka u zagrebačkoj Dankovečkoj ulici na raskrižju sa Svetojakobskom naletjela na 33-godišnju ženu koja je prelazila kolnik preko pješačkog prijelaza”.

U izvješću stoji i da je “žena odbačena na zapadni kolnik ulice, dok je vozačica bez zaustavljanja nastavila vožnju, ne pruživši pješakinji adekvatnu pomoć, niti obavijestivši službenike Hitne pomoći i policije.Neposredno nakon naleta 28-godišnjakinje na tijelo pješakinje naletio je i osobni automobil marke Ford Focus 1.6 zagrebačkih registracijskih oznaka, kojim je upravljao 51-godišnjak. Protiv vozačice i vozača podnijeta je kaznena prijava Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo izazivanja prometne nesreće.”

U javnost je procurilo da je 28-godišnja I. L. hrvatska rukometna reprezentativka i olimpijka Ivana Lovrić. Nakon saslušanja pokrenut je proces, a Ivana je puštena na slobodu.

- Ne bih ništa komentirao. Dosta toga je još neriješeno, svaki dan dolazimo do novih spoznaja. Svaka riječ ili rečenica može biti kontraefekt i protumačiti se negativno - rekao je Ivanin odvjetnik Tomislav Grahovac.

Ivana se posljednjih dana vratila treninzima u svom klubu Samobor, a izbornik Vladimir Canjuga stavio ju je na popis 20 rukometašica koje očekuje u utorak na pripremama za EP u Srbiji.

- Razgovarao sam s Ivanom, gledao sam je na utakmici sa Zametom. Odigrala je odlično, ali je svaki gol proslavljala u suzama. Kasnije su se njezine suigračice otišle veseliti kod navijača, a ona je otišla u kut i sama plakala. Sada je sama sebi najveći psihološki neprijatelj, ne možemo ni zamisliti koliko joj je teško, ali kao zajednica joj možemo bar malo olakšati bol - reći će izbornik Canjuga.

- Pozvao sam je u reprezentaciju kao vrhunskog sportaša koji može pomoći reprezentaciji. Proces praktički nije počeo, sve može potrajati 3-4 godine. Zar ćemo je 3-4 godine pustiti da se “ubija”, ne pomoći joj, ne dajući joj da pomogne nama? Pozvao sam je na pripreme, to mi nitko ne može zabraniti. Vidjet ćemo kako će se sve odvijati i koliko će Ivana moći dati. Znam da će se sada puno toga govoriti, da će je optuživati, ali stavimo se bar sekundu u njezinu kožu. Svakome od nas, ne daj, Bože, isto se može sutra dogoditi.