Jakov Fak osvojio broncu na Olimpijskim igrama!

ZAGREB - Jakov Fak ponovno je udario! Godinu dana nakon senzacionalne bronce sa Svjetskog prvenstva iz južnokorejskog Pyeong Changa 22-godišnji Mrkopljanin opet je uskočio na najveću scenu. Hrvat, koji je za biatlonske pojmove po godinama još uvijek “beba malena”, medalji sa SP-a dodao je i onu olimpijsku. Teško je pronaći riječi kojima bi se dočarala veličina Jakovljeva pothvata. Bajkovitom dostignuću treba se jednostavno nakloniti do poda i reći: Kapa dolje, majstore! Dobri čovjek Jakov, model skromnosti, radišnosti i sportskog fanatizma, dobio je najbolju moguću nagradu za trud - olimpijsku medalju!

- Ovo je najsretniji dan u mojem životu. Pružili ste mi čast da nosim zastavu na otvaranju i nadam se da sam ovim tu čast i opravdao. Znao sam da će sve biti u redu ako odradim utrku kao što sam trenirao posljednjih dana. To mi je i uspjelo pa se nadam da su svi zadovoljni kao i ja - tradicionalno skroman bio je Fak nakon vjerojatno najvećeg iznenađenja dosadašnjeg tijeka Olimpijskih igara.

Iako, cijela utrka sprinta mogla bi se svrstati u kategoriju senzacija. Vremenske neprilike umiješale su svoje prste i, srećom za nas, pomogle ranijim starterima među kojima je bio i Jakov. Pogodio je svih deset meta, kao četvrti koji je krenuo sa starta iskoristio je dobar snijeg i došao do trećeg mjesta. Primjerice, legendarni Ole Einar Björndalen startao je malo prekasno, kao 21., ušao u snježnoj mećavi na strelište i promašio čak četiri od deset meta. Naravno, ni iznimna trkačka brzina nije mu pomogla da se plasira bolje od 17. mjesta.

Jakov je tako, drugi puta u karijeri, završio ispred svog velikog idola. Na opasku da je njegovo dostignuće senzacija, Jakov se samo nasmijao i objasnio:

- Možda je to za vas senzacija, ali za mene i ljude koji me najviše podržavaju nije. Zato se zahvaljujem svojim roditeljima i djevojci koji su uvijek uz mene.

Ovakvom predstavom apetiti rastu za predstojeće tri utrke, a pogotovo za prvu sljedeću. Bit će ovo izvrsno polazište za dohvatnu utrku na 12,5 kilometara u kojoj se starta prema zaostatku u sprintu. Jakov je za pobjednikom, Francuzom Jayom, zaostao samo 14 sekundi. Kako je samo šest natjecatelj završilo unutar minute, Jakov ima priliku za novi podvig već sutra.

- Drago mi je da sam osigurao dobro polazište za dohvatnu utrku te se već sad plasirao za utrku skupnim startom (najboljih 30 iz prve tri utrke, op. a.). Međutim, daleko su još ti nastupi.

Kako je moguće da momak, koji u karijeri nema Top 10 plasman u Svjetskom kupu, kojem je najbolji plasman 15. mjesto iz austrijskog Hochfilzena 2008., osvoji i drugu veliku medalju u samo godinu dana? Čovjek za velika natjecanja? Moglo bi se reći. Razočaravajuća sezona, u kojoj je prve bodove osvojio tek na posljednjoj stanici Svjetskog kupa u talijanskom Antholzu, i to u veoma okrnjenoj konkurenciji, ničime nije odavala mogućnost ponavljanja 2009. Uoči puta u Vancouver pitao se gdje je pogriješio u pripremama. Trenirao je kao nikada u karijeri, a osvajao pedeseta i šezdeseta mjesta. Sada je dobio potvrdu da ni tzv. visinska kuća, u kojoj je na Pokljuki proveo više od tri tjedna uoči sezone, nije bila promašaj.

Slovenci su ga prihvatili kao svojega i omogućili mu uvjete kakave u Hrvatskoj ne bi mogao ni sanjati. Jakov im je vratio na najbolji mogući način - ostavio je iza sebe njihovog mladog aduta Klemena Bauera samo 3.4 sekunde i ostavio mu drvenu medalju. Neće mu Slovnci zamjeriti, dapače... U njihovom će se taboru medalja slaviti gotovo jako kao i u hrvatskom.

Što je sljedeće? Bob reprezentacija osvaja zlato? Ana Jelušić pobjeđuje u spustu? Kako bi genijalni hip-hoperi Tram 11 rekli: Samo kod nas, tog ima samo kod nas...