Osvajač zlata sa SP-a u Portugalu 2003. proslavit će 30. siječnja sljedeće godine 40. rođendan, no želja za rukometom nije okopnila.
Duplo stariji od suigrača
- Dugo me nije bilo i lijepo se vratiti. Došao sam na poziv Ante Ančića i Božidara Jovića, uprava kluba htjela je jednog iskusnog vratara. Trebao sam biti i trener vratara, no ipak ću samo braniti. Poziv je bio neočekivan, praktično sam završio karijeru nakon što mi je istekao ugovor u Melsungenu.
Kelentrić kaže da uživa s novom momčadi u kojoj je većina igrača mlađa od 22 godine:
- Skoro sam duplo stariji od većine, no to nam ne smeta. Oduševljen sam s momčadi koja će za dvije, tri godine biti prava i u Europi.
Predstavljanje u klubu Kelentrić je iskoristio za podsjećanje na dugotrajnu karijeru:
- Kao mladić došao sam iz svog Gradačca i Sloge iz Doboja u Medveščak gdje sam proveo sedam godina i zatim prvi put došao u Zagreb.
Tada su u momčadi bili velikani Saračević, Jović, Bašić, Lavrov...
- Drugi boravak - nakon Celja i Metkovića nije bio tako bajan. Bilo je problema, a sada očekujem sve najbolje. Vidim da se u klubu odlično radi. Igrao sam u Essenu, Agramu, Vernonu u Francuskoj i zadnjih pet godina u Melsungenu. Treći dolazak u Zagreb treba mi biti zadnja stanica bogate karijere.
Svojim učinkom u rukometnom svijetu Kele je zadovoljan, no jednu stvar nikad u životu neće zaboraviti.
‘Ne volim Linu’
- Nakon zlata u Portugalu 2003. bio sam najbolji hrvatski vratar, a Lino Červar nije me pozvao na pripreme za OI u Ateni 2004. Da me je barem samo zvao na širi popis, probao bih se izboriti za mjesto. Svaka čast Losertu i Šoli koji su bili odlični u Ateni, no ja to ne mogu zaboraviti. Do danas nisam progovorio s Červarom. Ne volim ga, niti ga pozdravljam, to mi je najveći ožiljak u karijeri.