Pustite 200 nabrijanih biciklista nizbrdo pri brzini od oko 70 kilometara na sat i pričekajte što će se dogoditi. Dijele ih centimetri, momci iz pozadine ispred sebe vide samo majice i kacige, a ako oni koji su sprijeda naprave i najmanju greškicu, mogu izazvati pravu katastrofu.
Ovogodišnji je Tour de France već nakon prvih osam etapa iz igre izbacio 20 ljudi. U četvrtak ih je zbog ozljeda i napora odustalo još pet. Polomljeni su kukovi, rebra i noge, razbijeni laktovi, koljena i brade. Liječnička ekipa gotovo da i nema mira i prava je sreća što nitko nije teže stradao. Jasno, ako slomljenu ključnu kost stavite pod nazivnik “dobro si prošao”...
Dovoljne su dvije budale
Najbrutalnija je bila šesta etapa od Épernaya do Metza, koja je u kliniku poslala trinaestoricu biciklista. Ako je prošlih godina najprestižnija utrka bila krštena u “Tour de Crash”, što ćemo sa svim ovim padovima? Najtrofejniji hrvatski biciklist Vladimir Miholjević, koji se i sam 2003. okušao na Touru, vidi ove nesreće kao kombinaciju nekoliko faktora.
- Naravno da je to uvijek trenutak nepažnje. Ako na takvim brzinama voziš paralelno s četvoricom, petoricom i borite se za pozicije, a vjetar puše u tebe ili u leđa, dovoljna je sekunda dekoncentracije i evo pada. Opet, kad se nađu dvije beskompromisne budale koje se žele izgurati pod svaku cijenu, šanse za sudar su velike. Ima tamo svakakvih luđaka. Jedan dan si s nekim prijatelj, a sutra te na etapi više ne poznaje - opisuje Miholjević.
Zadnji put je u prvoj trećini Toura ovoliki broj natjecatelja odustao još 1998. godine. No, tada je cijela jedna momčad bila izbačena zbog dopinga. Vijesti o “tableticama” ove su godine nešto rjeđe, ali zato hitna pomoć ne stigne uzeti predah. Miholjević dodaje da ni etape nisu jednostavne.
‘Puno krvi i vike’
- Na Giru se domaćini maksimalno trude urediti ceste, ali na Touru nije takav slučaj. Tu je sve ‘natural’, snađi se kako znaš. A u situaciji kad svi traže svoju šansu, dovoljna je jedna rupa na cesti.
Ta jedna rupa pojavila se na spomenutoj šestoj etapi, kada je 26 kilometara prije cilja peloton krenuo u lov na četvoricu vodećih. Palo je gotovo 30 biciklista, jedni su gazili po drugima, a prizor je Nizozemac Laurens ten Dam usporedio s granatom koja pada u rov. “Bilo je puno krvi i vike. Kao u nekom pokolju”, napisao je na Twitteru.
Teško je ‘pogoditi bijeg’
Od onih koji su “preživjeli pa pričaju”, najveći favorit je i dalje vodeći Bradley Wiggins, dok prošlogodišnji osvajač Cadel Evans sve teže hvata priključak. Robert Kišerlovski je u petak na najdužoj etapi bio peti, a Miholjević kaže kako će jedini hrvatski predstavnik priliku za svojih pet minuta tražiti u još ponekoj dionici.
- Da bi odnio etapnu pobjedu, trebaju ti dvije komponente - noge i sreća. Roberta ukupni redoslijed toliko i ne zanima, ali nadam se da će još negdje uspjeti ‘pogoditi bijeg’. Prije Toura sam mu rekao da zaboravi sve što je dosad vozio. Ovo su užasni napori, pravi psihološki rat koji se ne može usporediti ni s jednom drugom utrkom.