DONOSE SPORTSKE NOVOSTI

Pobjegao iz domovine zbog vjere, prošao put smrti, a sada želi kao Hrvat na Olimpijske igre!

    AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 11.05.2016. u 12:41

Ronald Gorsic / CROPIX / CROPIX

Ali Noghandost

Milijuni ljudi već godinama se slijevaju iz Azije i Afrike prema našem kontinentu. Svakog tjera njegova nevolja, a među njima ima i liječnika, seljaka, studenata, inženjera, umirovljenika... Da, i sportaša! Samo kroz Hrvatsku je od početka krize prošlo više od pola milijuna migranata. Među njima je i jedan koji je postao prvi sportaš-azilant u našoj državi.

U zagrebačkom Voltinom naselju, u malenoj baptističkoj crkvi, baš kao i u Taekwondo klubu Jastreb svoj dio mira i slobode pronašao je mladi iranski taekwondaš, 24-godišnji Ali Noghandost. Ovo je njegova priča...

- Iran sam napustio s prijateljem, stariji brat otišao je dan-dva kasnije.

Veći dio obitelji ostao

Zašto razdvojeni? Zašto ne zajedno? Zato što bi istodobni odlazak bio sumnjiviji?

- Ne, već zato što je on iz drugog grada pa je trebao prvo doći kući uzeti putovnicu i nešto novca.

Tko je još ostao kod kuće, u mjestašcu Rashitu, iz kojeg potječete?

- Ostali su otac, majka, sestra i još dva brata.

Budući da Iran nije država u kojoj bijesni rat, niti je u silno velikim gospodarskim problemima koji bi potaknuli ljude na egzodus poradi gladi, siromaštva, postavlja se pitanje razloga Alijeva bijega. On leži u vjeri!

Naime, Ali se preobratio s islama na kršćanstvo. U Islamskoj Republici Iran nešto što je teško oprostivo. Po tamošnjim zakonima, običajima.

- Stariji brat, koji je cijelu obitelj prije dvije godine približio kršćanstvu, sada je u Turskoj. Zbog svoje je aktivnosti imao problema. S obitelji koja je ostala u Iranu sam svakodnevno u kontaktu. Bojim li se za njih? Da, malo se bojim, ali neće biti problema ako ne budu uključeni u aktivnosti.

U nekoliko navrata spomenuli ste riječ “aktivnost”. Što se pod njom podrazumijeva? Odlazak u crkvu? Na misu?

- Ne. U Iranu ne možete ulaziti u crkvu jer su one zatvorene. Ali ima puno tzv. kućnih crkvi, stanova, kuća u koje bi ljudi manje-više krišom ulazili. Tu je uvijek jedan odgovoran. No, tu nema klasičnih misa, nemamo svećenike jer je sve u ilegali, tako da se ondje razgovara, usmeno širi vjera, krišom se kopira i raspačava Biblija ili njezini dijelovi. To se zove aktivnost.

Šifre za razgovore

Spomenuli ste brata koji je utjecao na cijelu obitelj, ali što je vas osobno nagnalo na promjenu svjetonazora jer ste rođeni kao musliman, a onda ste okrenuli leđa islamu i postali kršćanin?

- Brat je kršćanin još od 2002-2003. On je živio u inozemstvu. Ja sam tada bio još dijete, ali kada bi brat dolazio u Iran, prikazivao bi nam filmove o Isusu Kristu, govorio o Bibliji. Prije dvije godine mi je došao u razdoblju kada sam bio jako nesretan, tužan nakon što sam se vratio s jednog taekwondo natjecanja. Bio sam, naime, teško oštećen u svojim pravima. Odmah sljedeće noći, možda će čudno zvučati, ali... vikao sam na Boga, pitao zašto mora biti nepravde, zašto se to događa? Sutradan je došao brat, vidio da smo jako depresivni, tužni te je tada otvorio tu priču. Pojasnio nam da nas Bog voli, ima ljubavi prema nama, da nije daleko od nas. Bog ne misli da bi svaki čovjek zbog samo jedne krive sitnice trebao završiti u paklu. Brat mi je tada dao Bibliju - prisjeća se Ali ranokršćanskih dana.

Malo pojašnjenje. Ta Biblija u biti je bila - skripta!

- To je bilo isprintanih 10 stranica. Sažetak. Morate shvatiti, to je Iran. Ne možete ondje samo tako imati i čitati cijelu Bibliju. Morate biti jako oprezni da nitko ne sazna za to. Razgovarali smo o tome samo s ljudima u koje imamo jako veliko povjerenje. Neki od njih su bili i moji kolege u taekwondo klubu. Kada je brat bio izvan kuće, kada bismo telefonski razgovarali, koristili smo šifre.

Uz Krista, Ali je najveću radost u Iranu pronašao u taekwondou.

- Treniram od devete godine, dakle, sada već 15 godina. Moja je kategorija do 58 kg. Nisam nastupao za iransku reprezentaciju, ali sam bio u kampu iranske vojne vrste.

Taekwondo mu je dobrim dijelom pomogao i u azilantskim danima. Kada je prije osam mjeseci došao u Europu te se smjestio u Austriji, odmah je potražio najbliži taekwondo klub te došao i do austrijskog izbornika. No, nakon Dublinskog sporazuma EU, Austrija je prije manje od mjesec dana izgnala Alija u državu u kojoj je prvo registriran. Bila je to Hrvatska. Tada mu je opet taekwondo pomogao.

- Došao sam u Zagreb 20. travnja, prijavio se u Hrvatski taekwondo savez, iz kojeg su mi preporučili odlazak u klub Jastreb. Tu mi je sve super. Tehnički su na vrlo visokoj razini. Uvjeti, treneri i kvaliteta rada su puno bolji nego u Austriji. Kada bih uspoređivao na ljestvici od 1 do 10, Hrvatskoj bi dao 8, Austriji 4.

Tri treninga dnevno

Koji ste si cilj postavili u taekwondou? Što vam on predstavlja uopće?

- Cijeli sam život u taekwondou i njemu sam sve posvetio. Zato nisam ni na fakultet išao. Triput dnevno treniram. Vidio sam, borio se s puno nepravdi, ali volju nisam izgubio. I da, imam jedan cilj. Volio bih otići na OI u Tokio.

Pod kojom zastavom?

- Ako ostanem u Hrvatskoj, a ovdje mi je sada lijepo, naravno nastupao bih za vas.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo