Prvenstvo je gotovo. Mi smo šesti. Na početku je kao cilj postavljeno - osigurati kvalifikacije za Olimpijske igre. To se napravilo. Međutim, kad se vidjelo kakvu skupinu imamo, automatski je apetit porastao i, htjeli ili ne, vidjeli su se u polufinalu i na taj način razmazili i publiku. Samo, netko tko je tako siguran u polufinale, treba od početka pokazati igru, koja ima noge i bazu da se taj cilj ostvari.
No, na kraju, što smo pokazali - već nakon prve utakmice vidjelo se da tu nešto ne štima. Posebno u igri vanjskih igrača. Onda nakon druge utakmice opet pobijedimo, ali se mučimo zbog istih problema. I sigurno konstatacija da držimo sve pod kontrolom nije imala mjesta u toj priči. U priči u kojoj igramo u skupini s reprezentacijama koje nisu svjetski prosjek, nego su druga svjetska liga. Rekao sam tada, “jao si ga nama ako budu morali odlučivati Bičanić, Kopljar i Duvnjak”. A to se tijekom prvenstva pokazalo kao jasna kombinacija koja ne funkcionira.
Dobili su na kraju balade najlošiji plasman od 2002. godine, no, zaboravlja se da smo u pogonu za sve te medalje koje smo kasnije osvojili imali imena kao što su Balić, Lacković, Metličić, a uz njih Valčića, Buntića i Vukovića. To je šest vanjskih igrača, među kojima su trojica bili ekstra svjetska klasa. Pazite - šest vanjskih. A sada smo imali jednog svjetskog vanjskog, koji nije bio u totalnoj formi. Bičanić i Kopljar, koji su tu sad uz njega, odjednom s neviđenom prilikom uvijek su bili određene rezerve onima koje sam gore nabrojao i od njih se nisu mogla očekivati ni sada bogzna kakva čuda.
Onda dodajte tome da nam je najslabija karika bio kapetan i kad sam znao reći, “najbolje će igrači vidjeti kad se pogledaju u ogledalo”, Vori se sigurno sramio kad se pogledao. On kao da nije ni došao na Svjetsko prvenstvo.
Samo ova dva detalja dovoljna su da shvatite da su očekivanja da mi bolje igramo potpuno - nerealna.
Ono dobro je što smo konačno vidjeli što imamo od ostalog mlađeg kadra, Sliškovića, Karačića, Stepančića i golmana Ivića. Griješili su, ali tko im može zamjeriti? Nemaju međunarodnog iskustva.
Idealno bi bilo kad bi se oni svako malo mogli skupiti kao Nijemci i Skandinavci pa sa susjedima igrati prijateljske utakmice, turnire. I stjecati iskustvo. U Zaprešiću odigrati sa Slovencima, u Osijeku s Mađarima, u Hercegovini s BiH... To je sve lagano reći, ali svi ti igrači imaju u klubovima toliko natrpan raspored i slobodne termine teško možete naći.
No, Savez bi se time trebao pozabaviti i pokušati naći neku rupu da se takve utakmice uguraju.
Slušam jučer cijeli dan, svi kažu “treba analizirati”. Slažem se, treba. Samo, mene zanima tko će analizirati? Imamo li mi uopće pravu stručnu komisiju ili je to Zoran Gobac, koji sam uvijek odlučuje i analizira? Stvarno ne znam postoji li to tijelo od više kompetentnih osoba koje to analizira.
Tko zna, možda se po njima ništa ne mora ni analizirati. Ako je njima stvarno cilj bio osigurati olimpijske kvalifikacije, onda Slavko Goluža čak može i ostati na klupi. Po tome je on ispunio svoj zadatak.
Po meni nije neuspjeh biti šesti, neuspjeh je ako igraš slabo. To je naš najveći neuspjeh u Kataru. Nismo imali igru. A rijetko kad smo kao sada imali šansu da kroz slabiju skupinu uigramo momčad i dođemo do kraja nikada jači.
Ne znam gdje je nastao problem. Možda te njihove analize pokažu da su pripreme bile loše. Iako, znam da nije lako u 10 dana pripremiti momčad za tako veliko natjecanje, a igrači ti dođu svakakvi. Sad tek čujemo da je Duvnjak bio ozlijeđen, da je bilo bolesnih. Ne možemo mi sa strane to znati ako nitko to ne spominje. Mi samo gledamo ono što se događa na terenu, a na terenu se nije događalo puno toga dobroga.
Vidim da se mediji sada zabavljaju s novim izbornikom. Spominju se stariji Červar i Serdarušić, pa Vujović, Smajlagić, Obrvan... Iskreno, ja se ne bih vraćao na staro.
Noka? Taj ne bu’ došao doma, kad tamo gdje je, ima sigurno dobru lovu. Vujović? Tek je došao u Hrvatsku i ne zvuči mi logično dati mu odmah reprezentaciju, ali da ima kapacitet - sigurno ima. I ostanu Smajlagić i Obrvan. Ne znam koji je više podoban za to, ali su dobri kandidati.
No, ja imam jednog svog. Mladog, školovanog, iz Hrvatske lige. Hrvoje Horvat. Ne, ne mora biti sam, može biti u tandemu s nekim iskusnijim. U svakom slučaju, mislim da treba netko s novim idejama. I koncentrirao bih se na naše trenere. Gotovo je nemoguće da imamo stranca. Stranac ne zna jezik, ne zna naš balkanski mentalitet, s kojim se nije lako nositi, a i, uostalom, tko će ga platiti? To je utopistička ideja.
No, ima još veći problem od svih problema koje sam nabrojao. Olimpijske igre su za godinu i nešto. Nama na prvenstvu nitko nije falio pa je problem još veći, a i nemaš vremena promijeniti momčad do Rija. Na većinu od ovih moraš računati i dolazimo do pitanja hoće li novi trener stići na vrijeme sve to posložiti? Možda jedna od ideja te stručne analize bude da se zbog toga svega Goluži pojača stručni stožer. To me, iskreno, ne bi iznenadilo.