Vaterpolisti Juga i novi prvaci Europe stigli su nedjelju navečer u svoj Dubrovnik, koji im je priredio veličanstveni doček - vatromet, pjesma, bubnjevi, ma sveopće ludilo. Prvacima je osim sugrađana čestitala i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, koja ovih dana u Dubrovniku sudjeluje u radu 56. ISU kongresa.
Predsjednica je još u subotu preko Facebooka čestitala Jugašima, a onda ponovno na dočeku u Zračnoj luci Čilipi.
''Čestitam prvacima Europe na sva četiri osvojena trofeja ove godine. Nije vaterpolo baš tako mali sport. Mi ga uvijek kao nacija pratimo i veselimo se uspjesima. Dečki, bilo je sjajno i mislim da ste, pogotovo u vrijeme kada hrvatskom narodu i svim građanima treba optimizma, upravo vi ulili nadu da možemo biti najbolji. Hvala vam na tome. Čestitke i sretno''.
U samoj zgradi zračne luke, predsjednik Juga Lukša Jakobušić zahvalio se svima, a posebno Predsjednici na dolasku i biranim riječima i dodao: 'Za nama je najuspješnija sezona u povijesti kluba. Ovim naslovom i službeno smo postali najbolji vaterpolski klub u Europi, a samim tim i u svijetu.'
Jugaši su potom izašli ispred zgrade gdje su ih dočekali navijači. Sve je bilo u dimu bengalki, pjevalo se, plesalo se.
Navijačima su se u ime igrača i stožera zahvalili kapetan i trener europskog prvaka Marko Bijač i Vjekoslav Kobešćak.
'Još uvijek nismo svjesni što smo napravili, ludi smo, ne znamo ništa! Hvala vam svima, osjećali smo vašu podršku, igrali smo za vas i svi ste u ovaj veliki naslov ugradili jedan djelić. Hvala vam svima i amo ovo proslavit', rekao je Marko Bijač.
'Ovo je veliki uspjeh ovog grada i ovog kluba, a najveća zasluga pripada igračima', rekao je kratko Kobešćak.
Ovo je 55-ti trofej u vitrinama kluba, a ova je godina najuspješnija od osnutka 1923. godine s četiri trofeja u jednoj sezoni.
A posebnu priču u pohodu na naslov zaslužuje jedan čovjek. Od subotnje večeri više nije Vodeni Figo. Takav smo nadimak prije deset i pol godina nadjenuli Vjekoslavu Kobešćaku. Za igračkih dana, a poradi njegovih toliko lucidnih poteza, perfektnih dodavanja lopti s “očima” kakve je u to doba po travnjacima dijelio Portugalac Luis Figo.
Od subotnje večeri on je Vodeni Pep. Da ostanemo u nogometu, a asocijacijom na Pepa Guardiolu i njegovu 2009. kada je Katalonac osvojio trofeje u svim natjecanjima u kojima je nastupao, njih šest.
Vjeko Kobešćak učinio je istu stvar. Jugaši su ove sezone igrali u četiri natjecanja i sva četiri je ne osvojio, već pokorio - prvenstvo i Kup Hrvatske, Triglav ligu i Ligu prvaka. I još nije kraj! Slijedom budimpeštanske kontinentalne krune, Jug je stekao pravo igranja za europski Superkup koncem godine protiv Brescie, pobjednika Eurokupa. Računajte da je i to osvojeno. Daj pet!
Prije točno 10 godina Jug je imao sezonu u kojoj je osvojio četiri trofeja. Tada su to bili dvostruka domaća kruna, naslov prvaka Europe i kontinentalni Superkup. Teško je i nepošteno uspoređivati trofeje, generacije, sezone, ali ova je ipak posebna, najjača, najbolja u klupskoj povijesti. Sud jednog novinara iz Zagreba, ali i stav mnogih kroničara dubrovačkog vaterpola, što definitivno ima težinu.
- Nakon buđenja, kako doslovnog, fizičkog, tako i emotivnog, postajemo svjesni što je učinjeno. Kao i kolika je važnost ovog trofeja, pa cijele sezone... - jučer oko podneva, negdje s mađarske auto-ceste će Vodeni Pep.
Iako je on ipak samo svoj, Vjeko Kobešćak. Uz konstataciju:
- Ovaj trofej sam po sebi usmjerava karijere.
On stvara igrače
To sigurno. Mnoge karijere. Igrača, vodstva kluba, o treneru da ne govorimo. Nikada nije bilo sporno, najavljivali smo već dosta dugo, još dok je “stanovao” uz Savu kakva se trenerska zvijezda, genij ondje stvara. Jednako kao što smo prije godinu i pol napisali nešto s čime se danas bez iznimke slaže cijela vaterpolska, sportska Hrvatska:
Vjekoslav Kobešćak bit će sljedeći izbornik Barakuda!
Ne navodimo vremenski rok. Tri mjeseca ili tri godine, ali prvi sljedeći na toj klupi bit će sigurno. Ovaj stav možemo podrobno elaborirati na nekoliko stavki. Jasno da je rezultat uvijek primaran, on ga ima i ne treba ponavljati. Poanta je da je riječ o treneru koji prvo gradi igru, njezina je posljedica rezultat i trofej, ali na tom putu radi još nešto što je odlika rijetkih stratega u svim sportovima. Stvara igrače! Macan i Fatović, primjerice. Ne, nije ih on stvorio, ali je prvi koji im je dao jaku, konkretnu priliku, minute. Konačno i mali Ivanković, Benić. Nadalje, Vjeko Kobešćak se bitno mijenja gestama, ponašanjem. Jest temperamentan, ali ne i impulzivan. Prigovorit će sucu, ali nikad bezobrazno, prenapadno, a suci su to počeli zamjećivati i cijeniti. To su možda detalji, ali oni u finalima dijele pobjednika od poraženog.
Nije uvijek takav bio. Prije 3-4 godine bi kiptio poput kotla, dok se sada zna obuzdati, odnosno koncentrirati.
Poslije finalne utakmice ste izjavili kako ste u Budimpešti imali tri utakmice i sve tri različite. Shvaćamo za prvu (Eger), ona je bila vjerojatno puna nervoze. Za drugu (Pro Recco) u najavi ste rekli da je “najlakša, a protiv najtežeg suparnika”. Kakva je onda bila treća, finale (Olympiacos)?
Nemiran do kraja
- Strahovito teška taktički. Vjerujte, onih 10 sekundi prije kraja, kada smo vodili jedan razlike i još dobili peterac, nisam bio siguran. Ni tih posljednjih 10 sekundi nisam bio siguran da ćemo pobijediti. Zato što je Olympiacos pokazao koliko je dobra i opasna momčad. U posljednjoj su sekundi izborili finale, u posljednjoj sekundi. To je baš bilo taktičko nadmudrivanje.
Počevši od vratara.
- To gotovo primarno. Dvojica odličnih, najboljih na svijetu, a Hrvatska može biti sretna da su obojica naši - Pavić i Bijač. Sada je pobijedio Bijač, ali toliko je bilo vrhunskih obrana s obje strane. Ujedno, za toliki se broj Bijačevih i Pavićevih obrana ne može reći da su i igrači bili malo umorni, pa nije bilo toliko opasnih šutova, koliko je utakmica bila vaterpolska obrambena poslastica. Strašan rad i obrambeno nadmudrivanje u cijelom bazenu.
Finale je bilo višestruko zanimljivo. Na suprotnoj strani je vratar bio baš taj Pavić s kojim dugo imate poseban, prijateljski odnos i kojeg ste trenirali. No, i on jednako tako odlično poznaje velik dio vaše momčadi, to su mu suigrači iz reprezentacije. Čulo se na jednom time-outu da ste rekli igračima “nemojte mahati Paviću”.
- Kad o njemu govorim, onda govorim o takvoj igračkoj inteligenciji pojedinca koji se prilagođava suparniku, čak i svojim slabim stranama. Mene je u drugoj četvrtini Mile (pomoćni trener Smodlaka) upozorio “pazi, ovaj nam sluša svaki time-out, čita s usana”. Onda se Smodlaka stao tako da me njemu zaklonio. Pavić zna naše kombinacije, moje akcije. Igračima najmanje sugeriram kako pucati, a ono je bilo rečeno samo usput, kao upozorenje.
Još jedan zanimljiv time-out bio je u polufinalu protiv Pro Recca. Tada je pala rečenica: “nemojte komplicirati u napadu, daj mi samo zdravo seljački!” Što ste pod tim mislili?
- Da pucaju jednostavno i probijaju tamo gdje vratar treba braniti. Budući da je vratar Pro Recca bio sigurno najslabija karika, nije bilo potrebe gađati u kutove, kao kod drugih vratara. Tu smo trebali pojednostaviti i probijati po sredini gola, što je kod velikih vratara inače najteže.
Nerijetko je najteže vidjeti najjednostavnije rješenje. U tomu uspijeva ovaj prvi purger u 93 godine povijesti jednog od dubrovačkih sinonima. Trener koji je prije točno 20 godina bio prvak Europe, tada drugi put, ali kao igrač Mladosti. Iste je godine igrao i olimpijsko finale. Mladi strateg koji je u Gruž stigao prije točno 15 mjeseci (1. ožujka 2015) i okrenuo Gruž i Grad naopačke. Iako, usudili bismo se napisati da je sve počelo još u jarunsko ljeto 2008...
Kaj bu on direktor?
Tog ljeta je okončao igračku karijeru, rekao da nikad neće biti trener, u što ga je razuvjerio nakon godinu i pol mentor mu Ozren Bonačić.
- Ma, daj, kaj Vjeko radi? Kaj bu on direktor? Pa ni’ za njega fotelja! Nek’ se skine i ode dole, raditi na bazen. Tam’ mu je mjesto. Je, je, pa ja sam mu to rekel.
Tako je zborio dobroćudni Bone. Čovjek koji je uvijek u pravu. Baš kao što mu je prije mjesec dana, nakon što je Kobešćak s Jugom osvojio svoj prvi naslov prvaka države, rekao:
- Čestitam, ali znaš kaj... Loše otvarate utakmicu. To moraš popraviti.
Bone je u subotu navečer bio u Budimpeštu. Štićenik ga je pozvao da pohita iz Zagreba. Mentor u subotu navečer nije imao prigovora. Kada mentor sa 6 naslova prvaka Europe ostane bez prigovora, treba li novinar išta više pisati