ZAGREB - Znam da je vrlo blizu moj kraj. Kao što znate, imam 89 godina. Smijem li vas zamoliti da razmislite o davanju časti i dužnosti mojoj zemlji da organizira Olimpijske igre 2016. godine - rekao je Samaranch u jednom od svojih posljednjih govora pred Međunarodnim olimpijskim odborom, kada je pokušao lobirati da Madrid dobije domaćinstvo Igara 2016. godine.
Ta želja ostala mu je neispunjena, a nekoliko mjeseci nakon toga Samaranch je zbog problema sa srcem, odnosno akutne koronarne insuficijencije, zaprimljen u bolnicu u Barceloni. Dan kasnije umro je zbog zatajenja srčanih i dišnih organa.
Samaranch je bio jedna od najosebujnijih osoba s kraja 20. stoljeća. Za njega će povjesničari najčešće ustvrditi dvije bitne odrednice - kontroverzni dio životopisa zbog sklonosti profašističkom diktatoru Francu i onu - sjajniju - stvaranje temelja modernog olimpizma. U dva desetljeća na čelu MOO-a promijenio je svjetski olimpizam, spasivši ga od političkih razdora (blokovski bojkoti Igara u ‘80-ima) i krize pokraj ‘90-ih zbog optužbi za korupciju članova MOO-a. S druge strane, poljuljao je postulate amaterizma, dopustivši ulazak velikih sponzora. MOO je u Samaranchovoj eri postao moćna i utjecajna svjetska organizacija.
Hrvatski sportaši i dužnosnici, koji su ga upoznali ili s njim blisko surađivali, prepuni su riječi hvale za katalonskog markiza, a svi će redovito isticati njegove zasluge za međunarodno priznanje HOO-a, nastup na prvim ZOI i OI te njegovo iskreno prijateljstvo i veliku privrženost ‘košarkaškom Mozartu’ Draženu Petroviću.
Prvi predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora (1991. - 2000.) i član Međunarodnog olimpijskog odbora od 1995., Antun Vrdoljak, posebno je bio vezan za Samarancha:
- Umro je sigurno najveći prijatelj hrvatskog sporta u svijetu, čovjek koji nam je pomogao kada nam je bilo najpotrebnije. Odveo nas je na Olimpijske igre kada još nismo bili niti članovi Ujedinjenih naroda, velika je to gesta prijateljstva. Umro je velik čovjek i velik vizionar sporta. U vrijeme osnivanja HOO-a pružao je bezgraničnu potporu hrvatskom sportu i novoj i neovisnoj državi Hrvatskoj.
Aktualni čelnik HOO-a Zlatko Mateša također je istaknuo Samaranchove zasluge za hrvatski sport:
- S tugom smo primili vijest o smrti Juana Antonia Samarancha. Radi se o čovjeku koji je najzaslužniji za međunarodno priznanje Hrvatskog olimpijskog odbora. U širem kontekstu, u Samaranchu vidimo Pierre de Coubertina modernog doba zbog njegovih zasluga stvaranja Olimpijskih igara kakve su danas, zbog stvaranja jedinstvenog olimpijskog pokreta te zbog rješavanja političkih prijepora putem ideje olimpizma i Olimpijskih igara...
Juan Antonio Samaranch pet je puta posjetio Hrvatski olimpijski odbor te ukupno 11 puta Hrvatsku. Prigodom njegova prvog posjeta HOO-u 26. kolovoza 1993., u ime hrvatskih sportaša i HOO-a, Antun Vrdoljak uručio je Samaranchu Povelju kojom ga HOO proglašava počasnim članom u znak zahvalnosti za nemjerljiv doprinos u primanju hrvatskih sportaša u međunarodnu olimpijsku obitelj.
Sakač: Sa 80 godina zanimale su ga nove stvari, poput interneta
Boris Sakač je desetljećima radio kao savjetnik za informatiku u MOO-u. Samarancha je upoznao tijekom OI u Moskvi 1980. godine:
- Bio je najbolji šef kojeg sam imao u životu, izvanredna kombinacija menadžera i diplomata. Od 1992. do 2001. bio sam mu i osobni savjetnik za tehnologiju. Naučio sam puno toga od njega...
Od zanimljivosti vezanih za Samarancha, Sakač je izdvojio dvije:
- Nikada nije donosio odluke isti dan. Uvijek je tražio da barem prespava noć uoči važnih odluka. U njegovu radu zato nije bilo ishitrenosti i uvijek je bio dobro pripremljen za diskusije. Posebno je zanimljivo da je čak i u poodmakloj dobi bio zainteresiran za nove stvari. Kada se pojavio internet, odmah me zamolio da ga naučim koristiti ga. Mislim da je bio najstariji član MOO-a koji se koristio elektroničkom poštom.
Životopis
Rođen je u Barceloni 17. srpnja 1920. godine u imućnoj obitelji. Studirao je ekonomiju i bio član profašističke stranke - falange. Godine 1967. diktator Francisco Franco nominirao ga je za španjolskog ministra sporta. Istodobno je postao predsjednik španjolskog olimpijskog odbora te član MOO-a. Od 1974. do 1978. bio je dopredsjednik MOO-a, a prvi čovjek svjetskog sporta bio je od 1980. godine, kada je zamijenio lorda Michaela Killanina. Na toj dužnosti ga je 2001. godine zamijenio Belgijanac Jacques Rogge. Počasni doživotni predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora preminuo je u srijedu u rodnoj Barceloni u 90. godini života.