Uhićenjem Milana Bandića težak je udarac pretrpio i kompletan zagrebački sport, jer Bandić je godinama daleko najveći politički mecena sporta(ša) u Hrvatskoj. Ne trebate biti duboko u sportu da bi shvatili kako mnogim zagrebačkim klubovima sada slijede najteži dani koji će za neke od njih završiti jako bolno, čak i stečajem.
Obožavao je Milan Bandić sportaše, kao što su mnogi od njih i njega obožavali. Pomagao im je uvijek, široka srca za sve pa i one koji nisu bili iz Zagreba. Njegova je vizija sporta bila raskošna, vrhunska čak i za europske pojmove, jer “hrvatska metropola mora biti prepoznatljiva po vrhunskim sportskim dosezima”. Stoga Bandić nije žalio ni novca ni truda za međunarodne priredbe u gradu. Snježna kraljica postavila je nove standarde u skijaškom svijetu koji nije bio naviknut na spavanja u hotelu s pet zvijezdica te vrhunskim švedskim stolovima u VIP šatorima. Mnogi su atletski mitinzi mogli tek sanjati Usaina Bolta, ali Zagreb ga je doveo. Bandić velikog sportaša u gradu nikada nije odbijao, uglavnom ne pitajući za cijenu.
Nije mogao sve
Naravno da su klubovi to brzo prepoznali tako da su se njihovi čelnici doslovno natjecali hrleći mu u ured. Teško je u Zagrebu bilo pronaći i najmanji klub koji je ostao uskraćen za čašicu razgovora s gradonačelnikom. Svima je njima Bandić mnogo toga obećao, mnogo toga je i ispunio, ali nije mogao sve. A svako neispunjeno obećanje u blagajnama klubova ostavljalo je milijune kuna dubioze. Stoga nije slučajno što su se klubovi poput Mladosti (vaterpolo), Zagreba (košarka), ili Cibone zadužili izvan svake pameti, jer predsjednici su bili ljudi iz politike koji su uvijek računali da će gradonačelnik već nešto srediti.
I uglavnom bi sredio. Vaterpoliste Mladosti je i sam preuzeo kako bi ih spasio od sigurnog stečaja, Cibonu je spašavao nekoliko puta, spašavao je i “pjesnike” iz Kranjčevićeve ulice, Zagreb je još na životu u svom Trnskom... Bandić je sve ove godine pronalazio način da dostavi novac klubovima-davljenicima. Čudan je to bio odnos, najprije bi ih preko svojih političara i suludih ambicija doveo na rub gašenja, a onda bi ih spašavao.
Bandić je, za one koji slabije pamte, preko ureda za sport upravljao s nekih 15-tak milijuna kuna koje je mogao dijeliti po svom nahođenju, bez da to ikome objašnjava. Riječ je, naime, bila o klubovima od posebnog interesa za Grad. Među kojima je bilo mjesta i za NK Zagreb, NK Sesvete, ili KK Zagreb... Samo zato što su u njima sjedili Bandićevi ljudi.
Pometeno 30 ljudi
Ključna ustanova za raspodjelu novca ipak je bio Zagrebački sportski savez - po novome Sportski savez Zagreba - u kojem se godinama novac - više od 200 milijuna kuna godišnjeg proračuna - klubovima davao na teško objašnjiv način. Stoga su se oko SSZ-a često vodili ratovi, a u posljednjem je izravnom akcijom Bandićevih ljudi pometeno više od 30 ljudi kako bi se otvorio prostor onima koji su odani isključivo gradonačelniku. Kuglačka legenda Nikola Dragaš samo je na papiru kao predsjednik vodio SSZ, a ključnu ulogu imao je Zdenko Antunović, jedan od najodanijih gradonačelnikovih dugogodišnjih prijatelja, koji je u ovoj akciji USKOK-a također završio u pritvoru.
Sumnjamo, međutim, da će USKOK-ova akcija uspjeti otići do sporta i raspodjele novca, koliko god iznosi bili milijunski. Kako će ZŠS funkcionirati sljedećih mjeseci tek treba vidjeti, ali bez novca iz njegova ureda mnogi će mali klubovi odmah biti osuđeni na propast, jer novac od ZŠS-a jedini im je izvor prihoda.
Što se velikih tiče, jasno je da Dinamo - uz svu pomoć koju je godinama imao od Bandića - neće imati većih problema, jer mu je blagajna dovoljno puna. Rukometaši Zagreba već duže vrijeme nisu pri “Bandićevu oltaru”, tako da ih njih eventaulni Bandićev odlazak sa scene ne bi bitnije uzdrmao. Za Cedevitu znamo da funkcionira kao pravi privatni klub. Svi ostali bit će suočeni s problemima. Cibona je veliko ime, nju će uvijek netko spašavati, možda i vaterpoliste Mladosti, ali drugi moraju zaboraviti naviku koja im se jako uvukla pod kožu. Moraju zaboraviti vrata gradonačelnikova ureda na duže vrijeme, kako god ova istraga završila. A svi oni već imaju goleme dugove koje im je samo Bandić mogao riješiti.
Samo Arena i Utrine
Bandiću se, kada se sve zbroji, ne može reći da nije volio sport. Volio ga je, ali previše populistički. Nikada se nije želio posvetiti pravom sustavu, kriterijima koje bi stvari stavile tamo gdje im je mjesto. No, tada bi i Bandićeva uloga mecene bitno oslabila, a to njegov temperament ne bi mogao istrpiti. Svih ovih godina Grad je od sportskih sadržaja dobio samo Arenu, koja nije bila Bandićev projekt, te plivački bazen u Utrinama koji nema profesionalne standarde ni za plivanje ni za vaterpolo. Premalo, debelo premalo...