Cijelo vrijeme je tu negdje, blizu, pomaže na javnosti vidljivim, ali i manje vidljivim projektima. Goran Ivanišević proteklih je godina poput kakvog dobrog duha nadgledao hrvatski tenis. Sve je to, doduše, bilo neslužbeno, a odnedavno su se stvari napokon formalizirale. Goran je koordinator Hrvatskog teniskog saveza za muški tenis, zaštitno lice Istraturista u projektu Goran Ivanišević PRO kampova, trener Marina Čilića, savjetnik bez čijeg se mišljenja ne donose važne teniske odluke u karijeri Borne Ćorića...
- Majku ti milu, pa više ni sam ne znam gdje sam - šali se pa objašnjava:
- Cijelo vrijeme sam ja tu, nisam zapravo nikamo ni otišao. Bio sam razočaran prije godinu i pol, tada se nisam htio miješati u rad HTS-a jer sam osjetio da sam nepoželjan. Sada su u HTS-u ljudi koji vole i igraju tenisu, a to je velika razlika. Ne možeš ti biti negdje ako to ne voliš. S ovom strukturom ljudi, ljudi koji žele pomoći tenisu, trebalo mi je nekoliko minuta da se dogovorim za suradnju.
Sada sam zreliji
Poznata je priča iz teniskih dana o tri Gorana: dobrom, lošem i Goranu za slučaj nužde. Koliko će ih trebati za ovakav raspored?
- Samo jedan jer sam spreman na rad. Možda prošle godine nisam bio spreman za to, pogotovo ne pretprošle. Ovo s Marinom je nešto za što sam morao sazrijeti, nisam bio spreman ići na Tour ranije. Sve opet isti turniri, gledati one iste ljude, profesionalce kod kojih je to sve stresnije... Kada smo i mi ranijih godina imali neke turnire s profesionalcima, nije mi ih se dalo ni gledati. Sada sam to posložio u glavi sam sa sobom. To mi je izazov. Drago mi je da probam pomoći Marinu jer sam uvijek smatrao da je igrač za Top 5 i još uvijek stojim iza toga.
Na čemu temeljite taj optimizam?
- Ja ga vidim blizu Đokoviću, Nadalu, Murrayu ili Del Potru, tu mu je mjesto. Znači, uz bok ili bolje od Berdycha ili Tsonge. Nemojte mi samo reći da su to bolji tenisači od Marina Čilića. Po čemu je Tsonga bolji? Mislim, njega je lijepo gledati i može igrati briljantno, ali može i ka’ debil. Pa i Berdych, čak i Ferrer, koji je ravna crta i kojeg moraš pobijediti jer ti ništa neće dati. Po meni oni ničime nisu bolji od njega.
Ne bojite se pregustog osobnog rasporeda?
- S Marinom sam napravio raspored i dobro su nam se poklopile neke stvari. Delray Beach ću igrati i ja jer je Senior Tour tamo, igrat će i on. Grand Slamove i ja igram, pa će nam biti lakše. Jedino je malo problem travnati dio sezone. Tamo me uvijek razvlače, to je London i to su neke stvari koje sam ugovorio i za dvije godine unaprijed. Računao sam da će biti nekih 20 tjedana, vjerojatno i više, koje ćemo provesti na putu skupa. Ove sam godine i po 4-5 mjeseci bio u Zagrebu. Žao mi je i što ranije nismo to sustavno iskoristili s mladima, iako sam ja igrao i ranije s tim momcima. Sada se neće dogoditi da trošim vrijeme.
Puno se posljednjih tjedana govori o radu na posebnim segmentima Marinove igre. Jesu li servis i volej doista biti toliko loši?
- Gledali smo snimke njegovog najboljeg tenisa u životu, te 2010. i polufinala Australije. Nije on ni tada jurio na mrežu, ali je bio agresivan, tijelo mu se naginjalo naprijed i tražio je poen. Kasnije se u njega uvukao strah koji ni danas nije izbacio iz sebe, strah koji je teško izbaciti. Servis nikada nije bio dobar, išao je od OK do lošega, a tu meni Bob nije bio jasan. Od svih taktičkih stvari, koje su mi bile nelogične, ova me uvijek mučila. Nejasno mi je kako mu nije uspio popraviti servis.
Uvijek ste mu bili blizu, zašto niste ranije utjecali na te stvari?
- Ja njemu nikada nisam bio trener, recimo da sam bio pomoćnik Brettu. On me zamolio da treniram s njim u Zagrebu i vodio sam ga na jednom turniru u Miamiju. Kako da mu ja onda dođem dva dana prije tog turnira i kažem ‘čuj, to što ti radiš kod servisa ništa ne valja, sad ćemo po mom’. Nekoliko stvari oko servisa sam probao sugerirati, ali tada sam mu sve poremetio i oko onih malo stvari koje je znao, pa sam se povukao. Moja je uloga tu bila nezahvalna. Dobar sam s Bobom, s Marinom sam od 14. godine blizak, a i spojio sam ih.
Neslaganje s Brettom
Jeste li barem ikada pokušali razgovarati s Brettom?
- Pričao sam s Bobom oko tih stvari, ali on je dosta tvrdoglav, isključiv. Gledali smo zajedno ove godine sve Marinove mečeve u Zagrebu. Događalo mi se da se pitam gledamo li nas dvojica isti meč. On priča jedno, ja drugo. Najviše smo se razilazili oko servisa i njegovog bekhenda, jednog od najboljih dvoručnih na Touru.
Brett je trener velikog renomea, kako je moguće da je toliko griješio?
- Bob ima svoju taktiku i ti kao igrač tako moraš igrati. Ja Marinu nikada neću slagati taktiku u detalje. Reći ću mu neke stvari o protivniku, ali on je taj koji donosi odluke na terenu jer ima 57 mogućnosti u svakoj situaciji. Ne mogu ja njega tjerati da igra kao što sam ja igrao niti to želim, niti on može igrati na taj način. Marin mora biti zadovoljan i sretan, tada ću i ja biti sretan. Bob je to izokrenuo, ispadalo je da on mora biti zadovoljan i sretan svime što rade.
Jeste li ikada osjetili takve stvari kod Bretta kada je radio s vama kao igračem?
- Pogreške su bile iste, samo sam ja bio zaje*** i tvrdoglav pa sam mu pokazao da mogu drugačije. Zbog toga je Marin stagnirao tri godine u kojima ništa nije napredovao. Meni je bilo strašno gledati da takav igrač toliko stagnira.
Ove ste stvari ispod glasa govorili i prije, a danas ih se ne bojite ponoviti?
- Čega da se bojim? Da mu lažem? Da ja sad njemu pričam priču kako je super, pa da nakon godinu dana vidi da je to sve nula. Nekome se ne sviđa istina, ali bolje je to riješiti i raditi na tome.
Teško mi je sjediti
Iako dokazujete da volite raditi, neki vas teško zamišljaju u ulozi onoga koji sjedi uz teren i daje mirnoću igraču?
- Uh, nije lako biti u ovoj ulozi, vidio sam to u Parizu. Prvo, osjećam odgovornost. Drugo, noga mi pobjegne, cijeli se stresem kada je nekakva kratka loptica, pa trčim i ja s Marinom. Puno je lakše igrati. Ti se na terenu ispušeš sam sa sobom. Možeš baciti reket, izderati se. Tamo uz teren moraš sidit’ i mučat’.
Znači nećete preuzeti stil poznatih “kulera” s ATP Toura?
- Fascinantno mi je vidjeti kako Lendl sjedi. Čovjek nema emocija, ne znaš je li sritan ili što misli. Ja ne mogu tako, nema šanse. Brett je isto takav. Kada je mene vodio, znao sam poludjeti za vrijeme meča. Gledam ga, on ništa. Ja si mislim ‘ajde u klinac, daj nešto pokaži, majku ti milu’, da znam šta je, jel’ dobro ili nije.
Što Marinu više odgovara?
- Pitao sam ga, on isto voli da mu dam do znanja što mislim, da ga bodrim, kažem ‘ajmo, dobro je’. Njemu se isto s Bobom događalo to da nema pojma je li tu duhom, je li umra ili nije. Drago mi je da Marin voli komunikaciju da se ja malo ispušem.
Trendovi na ATP Touru se mijenjaju. Zašto tek sad neka velika imena ulaze u trenerske vode?
- Drago mi je da mlađi igrači počinju uključivati bivše igrače kroz trenerski posao. Vide da oni imaju najviše znanja i iskustva. Najbolji treneri su bivši tenisači ako žele prenijeti znanje i ako im se to dâ. Prihvatio se toga Bruguera, Chang je tu, sada i Boris Becker... Nije lako pronaći trenera koji ti odgovara. Postoje potencijalno dobri koji ne žele putovati, a trener stranac je uvijek - stranac. Znam i sam kada sam nakon prekida s Brettom počeo putovati s Vedranom Martićem. Sve moraš prevoditi, pa nešto kažem, pa ne ispadne kako sam mislio, pa opet ne valja... Ovo je, je** ga, razumijemo se! Tu smo, naši, i razumijemo si mentalitet.
Tko bi od onih koji ne rade trenutačno bio najbolji trener?
- Po meni bi Pat Cash bio jako dobar trener. On je jedan od najboljih igrača voleja u povijesti. Puno sam pričao s njim u Londonu o Marinu. Obećao mi je da će u Australiji pogledati Marina i dati mišljenje. Nije me sram takvog čovjeka, koji mi je ujedno i prijatelj, pitati za savjet. Na Senior Touru sa svima popričam i nikome nije jasno zašto je Marin tako potonuo. Rafter bi također bio sjajan trener, ali on plače i zbog deset tjedana obveza s Davis Cup reprezentacijom. McEnroe bi bio interesantan, i s njim sam puno pričao o Marinu. On stvarno zna tenis, pravi je profesionalac. Wilandera bih volio vidjeti na Touru. I moju generaciju Nizozemaca, Krajiceka ili Haarhuisa, koji su jako radišni i bili su odlični igrači.
Jimmy je bio skup
Možda se boje ekspresnih otkaza kakav je Marija Šarapova uručila Jimmyju Connorsu?
- Connors je meni drag tip, s njim sam puno trenirao nekoć. Čuo sam puno priča o tom prekidu, a govori se da je i veliki novac bio u igri. Ide priča da joj je rekao na treningu da ima 20 sekundi za skupiti košaru loptica, čini se da je malo pogriješio u pristupu, ha ha. Ali, jednom Connorsu dati otkaz nakon jednog meča? Za ego je to prava šamarčina.