DONOSE SN

KAKO JE SLAVNI HRVAT OSTAO BEZ ROLAND GARROSA Pa on dva dana nije izlazio sa ženom iz sobe

Boris Streubel/Getty Images for Laureus

Kada se govori o “zločestim dečkima” u povijesti tenisa, svima će vjerojatno automatski odgovor biti John McEnroe. No, američki prgavac zapravo je samo preuzeo palicu od druge legende, koja ga je svakako premašila po repertoaru cirkusarija na teniskim terenima i izvan njih.

Ilie Nastase, vrhunski igrač, negdašnji svjetski broj 1, osvajač dva Grand Slama naslova (Roland Garros 1973, US Open 1972) u singlu i još tri u paru, tri puta finalist Davis Cupa, ali možda ipak još poznatiji po svojim eskapadama i bizarnostima, zbog kojih je lako dobivao suspenzije pa i diskvalifikacije. Makar, uglavnom je to bilo sa smiješkom na licu, kroz zafrkanciju, više radi zabave, dok je McEnroe sve to radio s puno više ozbiljnosti.

Nema više zabave

No, svejedno, kada bi se postavila rang-lista tko je “bad boy” tenisa svih vremena, Nastase bi sigurno bio standard po kojem bi se svi ostali mjerili. I nadimak mu je Nasty Nastase.

- Smeta li mi to? Ni najmanje - rekao nam je Nastase za vrijeme kratkog razgovora u Roland Garrosu.

- McEnroe je poslije samo nastavio tradiciju.

 

A danas, vidi li u tenisu nekoga dostojnog njihove uloge?

- Možda Kyrgios, ali daleko je to onoga što je bilo nekada. Nema više zabave u tenisu, svi se striktno drže dosadnih pravila. Ja sam platio puno kazni, najveća je bila, mislim, 12.000 dolara, a tada je to bilo puno novca.

Ako su internetski preračuni točni, to bi danas bio ekvivalent 65.000 dolara! Nema šanse da itko dobije takvu kaznu. Kyrgios je, recimo, lani za onaj famozni incident u kojem je spominjao trokut Wawrinka - Vekić - Kokkinakis dobio samo 10.000 dolara. Toliko danas vrijedi prolazak u 3. kolo kvalifikacija (!) Roland Garrosa, a onih Nastaseovih 12.000 dobivao je tada finalist Grand Slama.

To je, između svih ostalih, samo još jedan u nizu dokaza da generacije i vremena ne treba uspoređivati.

- Ja sam bio jako sretan što sam igrao u vrijeme Roda Lavera, Kena Rosewalla, pa i Pancha Gonzaleza na kraju njegove, a s McEnroeom na početku njegove karijere. To su velikani tenisa, ali tada je bilo drugo vrijeme, drukčiji stil, druge okolnosti. Svako vrijeme nosi svoje i ima svoje šampione.

Potkrijepio je to prvim primjerom.

- Nekad se na Australian Open iz Europe putovalo brodom, to je trajalo tjednima. Rene Lacoste jedne je godine zakasnio jer se brod pokvario i nije stigao na vrijeme. Danas se igrači žale da je 15 sati leta avionom puno i dugačko, a zamislite kako je nama bilo onda.

Pa je izvukao i drugi primjer.

- Tenisači su danas bolji atlete, snažniji, izdržljiviji, brži, mi izgledamo kao da smo igrali kao usporena snimka. Ali to ne čini današnje igrače boljim tenisačima. Tehnologija je puno napredovala, reketi su kao na steroidima. Da smo mi imali grafitne, a ne drvene rekete, mislite da ne bismo mogli udariti loptice jednako dobro, jako ili brzo kao ovi danas?

2.500 žena je previše

U Parizu je Nastase kao dio “dream teama” Eurosporta ( McEnroe, Evert, Wilander, Björkman, Kiefer...), koji je pravi dom za teniske zaljubljenike (prijenosi mečeva, reportaže, analize, intervjui...) kad su Grand Slamovi u pitanju. Zahvaljujući Eurosportu smo došli do Roland Garrosa i Nastasea.

- Nisam komentator, ne bih bio dobar u tome, to je nešto za McEnorea i Wilandera, oni znaju puno više od mene. Ja samo uzimam izjave na terenu od igrača poslije meča. To mi je OK, ali ne sviđa mi se kad moram ispitivati one koji izgube. Znam kako se osjećaju i onda ih ja još gnjavim pitanjima.

Priča ovogodišnjeg Roland Garrosa bila je kiša, koja je padala gotovo svaki dan, a to je nešto po čemu je i turnir u Bulonjskoj šumi iz 1973. ostao upamćen. Naime, finale se odigralo u utorak, a Nastase je tada pobijedio našeg Nikolu Pilića.

- Ne sjećam se baš puno meča, ali sjećam se kiše. U nedjelju i ponedjeljak je kišilo, a kako sam u to doba živio baš u Parizu, meni nije smetalo. Bio sam opušten i lijepo sam se odmorio. Pilić je dva dana bio zatvoren i čekao u hotelskoj sobi sa ženom. Što je bilo dobro za mene jer sigurno nisu dva dana trošili vrijeme gledajući televiziju.

Očito su ga trošili na drugi način, onaj po kojem je i Nastase poznat. Naime, u njegovoj autobiografiji spominje se da je “osvojio” 2.500 žena, a u brojnim je anketama svrstan među “legende seksa”, uz bok Jacku Nicholsonu i Juliju Iglesiasu. O tome, kao i bilo čemu ostalome, govori sasvim otvoreno.

 

- Volim žene, ali tih 2.500 je malo pretjerano, to su stavili radi bolje prodaje knjige. Stvarna brojka je vjerojatno 300-400, ali ionako nije važno, neću dobiti medalju zbog toga - završio je Nastase.

Nastase (69) uspio se i oženiti četiri puta, posljednji put prije tri godine, sa 30 godina mlađom od sebe.

U četvrtfinalu Wimbledona 1977. tijekom meča protiv Björna Borga na teren je doletio nekakav papirić. Sudac je rekao, “Nastase, pokupi to s poda”, a Rumunj mu je odgovorio, “oslovljavaj me s gospodin Nastase ili ću prekinuti meč!”

S prvom većom zaradom na turnirima kupio je sebi Ferrari.

- To je bila apsolutna glupost jer sam ionako bio 40 tjedana na turnirima i putovao, a Ferrari je samo skupljao prašinu - priznao je i sam.

Legenda kaže da se jednom na Wimbledonu, na meču koji se igrao na nekom od manjih terena i koji je imao kapacitet 1.500 mjesta, pojavilo 5.000 žena. Samo zbog Nastasea. Policija je morala intervenirati i smirivati strasti. Doslovce.

U Wimbledonu 2014. došao je odjeven pomalo klaunovski - u rumunjskoj vojničkoj odori s odličjima i medaljama na prsima, iako nije nikad bio ni u kakvom ratu.

- Što sam učinio za Rumunjsku vojsku? Igrao sam tenis! - bio je njegov odgovor.

Iznerviran glasnim pričanjem iz gledališta tijekom meča u Wimbledonu, okrenuo se prema tribinama i uzviknuo:

- Hoćete li konačno začepiti?

Kada je shvatio da je to bio vojvoda od Kenta, kleknuo je na koljena i tražio oprost.

Opet iznerviran ponašanjem tribina u Wimbledonu došao je do dotične gospođe (ovaj put sasvim obične gledateljice) i rekao:

- Ne prestanete li, uzet ću vam taj lijepi bijeli šešir i posrati se u njega!

Kasnije se opravdao da ga je iritiralo što je posebno glasno i uočljivo pljeskala na svaku njegovu pogrešku.

U svlačionici je radio spačke suparnicima. Skrio bi im rekete u drugi ormarić, a Arthuru Asheu jednom je u ormarić podvalio - miša.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo