SPORTAŠI UMIROVLJENICI

Svi su oni prerano zaustavljeni u pokretu

Brojni su sportaši zbog ozljeda morali završiti karijere prije nego što su svoj potencijal uspjeli pretočiti u velike rezultate
 Srećko Niketić / Cropix

Priča Marija Ančića jedna je od najnesretnijih koje su se posljednjih godina dogodile u svijetu vrhunskog sporta. Mononukleoza i ozljeda leđa natjerali su osvajača Davis Cupa i olimpijske bronce u paru na prerani prekid karijere, mjesec dana prije 27. rođendana.

Mario je imao tu sreću da je već do 23. rođendana ostvario mnogo više nego se brojni sportaši uopće usude sanjati. Povijest sporta prepuna je sličnih sudbina njegovoj. Već u tenisu je moguće naći nekoliko sličnih primjera.

Guillermo Coria je posljednji naslov (2005. u Umagu) osvojio sa 23 godine i onda, poput Marija, još tri godine životario na Touru. Jedina, ali velika razlika je što se kod Argentinca, uz probleme s ozljedom ramena i leđa, javio nedostatak motivacije, što kod Ančića nikada nije bio slučaj.

Čileanac Marcelo Rios imao je 27 godina kada je u 1. kolu Roland Garrosa 2003. gubio 6-1, 1-0 prije nego je odlučio predati meč. S druge strane mreže bio je Mario Ančić. Rios se više nije vraćao na ATP Tour. Do danas je ostao jedini tenisač koji je bio broj 1, a da nije osvojio Grand Slam naslov. I njega je slomila ozljeda leđa, ali i buran život izvan teniskih terena.

Miloslava Mečira će mnogi teniski poznavatelji staviti na vrh ljestvice tenisača koji nikada nisu stigli do Grand Slam naslova, a - morali su. Mečir je sa 26 godina shvatio da njegova leđa ne mogu izdržati napore zahtjevne i dugačke teniske sezone.

Sportski Split već je svjedočio sličnoj sudbini kakva je zadesila Marija Ančića. Godina je bila 1986. Kapetan Hajduka Ivan Gudelj imao je na stolu ponudu Bordeauxa, bio je član udarne jedanaestorice jugoslavenske nogometne reprezentacije.

Cijeli svijet mu se srušio u 26. godini života, kad mu je dijagnosticiran hepatitis B. Nogometu je morao reći zbogom, prije nego što je uspio unovčiti svoje izniman talent.

Za razliku od Gudelja, Marco van Basten je do trenutka kad su mu britki bekovi “razvalili” skočni zglob već imao dva naslova europskog prvaka s Milanom i tri “scudetta”. Bio je “Zlatna kopačka” i europski prvak s Nizozemskom. No, i njegova je karijera stala u 28. godini. I on je - zaustavljen u pokretu.

1) Miloslav Mečir

Genijalni slovački tenisač morao je zbog ozljede leđa sa 26 godina prekinuti karijeru. Do tada je uspio 1988. osvojiti olimpijsko zlato u Seulu, dvaput stići do Grand Slam finala (1986. na US Openu, 1989. na Australian Openu) i uspeti se do 4. mjesta na ATP ljestvici.

2) Andrea Jaeger

Amerikanka je sa 14 godina stigla među profesionalke, sa 17 godina bila je finalistica Roland Garrosa, a sa 18 u finalu Wimbledona. Bila je druga tenisačica svijeta. Sa 19 godina teško je ozlijedila rame. Nakon nekoliko neuspjelih operacija, kao 21-godišnjakinja objavila je kraj karijere.

3) Guillermo Coria

Argentinca su prvo slomili neočekivani poraz u finalu Roland Garrosa 2004. i dopinški skandal, a dokrajčila ozljeda ramena. Coria je kraj karijere objavio 2009. sa 27 godina, ali je već 2006. izgubio natjecateljski žar. Posljednji od devet naslova osvojio je 2005. u Umagu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. travanj 2024 10:34