TEORIJA ZAVJERE

VARi protiv aVARa ili Bjelica na krivoj strani barikade

GENOA, GE - JANUARY 24: Referee Orsato after seeing the VAR assigns the penalty to Sampdoria during the Serie A match between UC Sampdoria and AS Roma on January 24, 2018 in Genoa, Italy. (Photo by Paolo Rattini/Getty Images)
Getty Images

Dinamov trener i njegovi istomišljenici ovaj ogled ne mogu dobiti, VAR je došao da ostane i oplemeni utakmicu

Život u pretkolu tek je prodisao kao novinska kolumna kada je u srpnju 2017. godine VAR prvi put globalno podigao prašinu i podijelio publiku u dva tabora. U Rusiji se igrao Kup konfederacija, generalna proba za Svjetsko prvenstvo, a potpisnik ovih redaka hladno je tu globalnu prašinu otresao s nogometnog rukava dok je čitatelja uvjeravao da je riječ o porođajnim mukama jednog ambicioznog projekta. Ništa strašno, kroz to su prolazili i drugi sportovi. Procjena je, jasno, bila pogrešna: šesnaest utakmica jedne beznačajne Fifine revije bilo je dovoljno da videotehnologija trajno, a možda i zauvijek, zacementira podjelu na ove i one.

Dakle, u crvenom kutu ringa apologeti videa, ne nužno mladi ljubitelji razne “gadgeterije” niti murjaci i forenzičari opčinjeni prednostima CCTV-ja, koliko idealisti u borbi za čiste račune i za fer tretman oba sudionika utakmice, siti svinjarija koje ceh solidarno brani argumentom slobodnog sudačkog uvjerenja. Na drugoj strani, u plavom kutu, tradicionalisti, zagovornici spontanosti i prava na pogrešku, dobar broj klubaških oportunista (“pa što ako nam je poklonio penal, cijelo prvenstvo nas potkradaju”), plus oni nepopravljivo nostalgični tupani koji u ovakvim prilikama redovito kao krunski dokaz prilažu tezu - nogometna povijest ne bi bila tako zavodljiva bez Hurstova nepostojećeg gola u finalu SP-a 1966. godine, niti bez Maradonine “božje ruke” na SP-u u Meksiku dvadeset godina kasnije...

A na barikadi između njih katodna cijev i ekran, jedan ovlašteni neposredni tumač utakmice i odred njegovih šaptača u VAR sobi koji naizmjence vrte “play” i “rewind”, zamrzavaju kadar i usput listaju protokol o postupanju.

Na papiru, složeno kao ubaciti vrećicu s kokicama u mikrovalnu. Zamišljaš društvo kako likuje dok zauzima pozicije u kabini na vrhu stadiona.

“Dok glupani plaćaju kino ulaznicu”, primijeti jedan, “mi uberemo taksu za dva sata gledanja televizije i još se dobro zabavljamo”.

“Da dobro zabavljamo... I dobro klopamo! Evo, ja upravo pokrećem tihu provjeru, za ručak nisam mogao odoljeti grah salati”, kaže šef VAR sobe dok s izrazom olakšanja na licu daje svoj skroman plinski doprinos efektu staklenika.

“Drugi put nas upozori na vrijeme”, hvata se za nos njegov pomoćnik, dok treći spremno skače i otvara vrata jer protokol VAR sobe nalaže da prostoriju s vremena na vrijeme valja i prozračiti.

U stvarnosti, međutim, ništa od šege i skeča, samo ozbiljna muka. Integrali i derivacije na satu matematike u frizerskoj školi.

Dvije i pol godine nakon Kupa konfederacija nismo se pomaknuli bitno dalje od najveće kontroverze tog turnira. U finalu je čileanski stoper Gonzalo Jara laktom u lice pogodio njemačkog napadača Tima Wernera. U nedoumici o karakteru prekršaja, sudac Milorad Mažić otrčao je do aut-crte kako bi na ekranu analizirao incident iz svih kutova. Onda je umjesto crvenog, izvadio žuti karton, zato što ga je u primozgu već mučila pomisao da će uništiti finale, bolje neka završe jedanaest protiv jedanaest.

“Evo, baš sam se šalio u studiju da će pokazati žuti karton, iako je riječ o tako očitoj namjeri da bi i crveni bio slaba kazna. Ovo bi bilo za ružičasti karton, samo kada bi takav postojao”, komentirao je nekadašnji engleski reprezentativac Lee Dixon u TV studiju i prekrižio VAR eksperiment kao “rasulo i predmet ismijavanja u usporedbi s videom u drugim sportovima”.

S turnira se društvo razišlo uz 35 intervencija VAR odjela. Neke su spriječile ozbiljnu blamažu suca na terenu, u utakmici Njemačka vs. Kamerun arbitar je isključio iz igre pogrešnog igrača pa ga nakon upozorenja video pomoćnika ostavio na terenu, ali većina se odnosila na korekcije odluka zaleđa. Tamo, u povlačenju crte prilikom procjene zaleđa ili (ne)priznavanja gola VAR se pokazao nezamjenjivim alatom, zbog čega je Gianni Infantino iz Rusije otišao ushićen jer “uvijek će postojati debate, ali VAR se pokazuje kao veliki dobitak zato što eliminira mogućnost krupnih sudačkih previda i pogrešaka”.

Premda se s ovom ocjenom šefa Fife lako složiti, svjedoci smo da je fronta antivarovske oporbe - nazovimo to društvo avarima - u međuvremenu ozbiljno narasla, ona biva sve glasnijom i agresivnijom i jednako je nakostriješena na video u utakmici visokog uloga u Ligi prvaka kao i na derbi županijske lige, gdje će mamurni stoper nakon dobrog noćnog izlaska hladnokrvno na terenu skratiti kokoš za glavu i kraj meča dočekati kao headliner RTL-ova dnevnika. Uskoro očekujte kandidata na predsjedničkim izborima u HNS-u, Uefi ili Fifi koji će visoko na listu predizbornih obećanja uvrstiti prijedlog ukidanja VAR-a. Nogomet je sam za sebe nerijetko ludnica, pa zašto da u njoj ne bude mjesta i za ludistički pokret koji će potaracati sve te ekrane i obračunati se sa svakim nagovještajem modernosti i transparentnosti.

Tu negdje dolazimo do Nenada Bjelice i njegove krajnje osebujne role u ovoj priči. Ako se brutalno uklizavanje VAR-u odmah nakon utakmice sa Šahtarom moglo pripisati trenerovu povišenom adrenalinu, čovjek je upravo ispustio iz ruku ulaznicu za osminu finala, ono što je uslijedilo u intervjuima dan-dva kasnije već nam otkriva Bjelicu kao ljubitelja teorija zavjere. Otprilike ono, svijet je ravna ploča na ramenima golemih slonova, teleskop Hubble samo je skupa igračka, kao i sva ta tobože napredna optika. Planetom vladaju ljudi reptili koji mijenjaju oblike i žele vam zlo.

Nisam vam ja rekao, ali jedan od njih zove se Felix Brych. Hoda svijetom sa zviždaljkom u zubima i samo gleda kako da te preVARi i zaVARi za dno. Sve oko tog videa u nogometu je apsurd, apsurd i samo apsurd. I veliki se interesi bogatih vrte iza svega, ali o tome se ne govori glasno. A mi smo tako mali s ovim godišnjim budžetom od jedva 50 milijuna eura...

Bjelica možda zaista vjeruje u predstavu o boljem nogometu jednom kada odustanemo od skrutiniziranja utakmice uz pomoć pedesetak kamera, ali srećom za publiku, a onda i za transparentnost igre, Dinamov trener i njegovi istomišljenici ovu utakmicu ne mogu dobiti. VAR je došao da ostane ovdje i oplemeni utakmicu. Da, posijao je brdo kontroverzi. Da, talijanski suci iživljavaju se nad gledateljima dok se osam minuta konzultiraju o prekršaju za isključenje. Da, njihovi engleski kolege povremeno se ponašaju kao da svjesno sabotiraju video jer šerifova zvijezda na njihovim prsima više nema istu težinu kao nekad. Puno je sličnih “da”, ali ona samo upućuju na to da je projekt VAR-a neispeglan i da treba raditi na harmoniziranju primjene pravila. Ako su uspjeli drugi sportovi, nema razloga da nogomet ostane jedini nepokoreni teritorij...

Prekid igre

Može li jedan “general” promijeniti dušu kluba? Može, ako vjerujete BBC-jevoj analizi učinka Franka Lamparda u ovih nekoliko mjeseci mandata. “Kada govorimo o drugoj najdražoj momčadi, ne onoj za koju ljudi navijaju, nego onoj kojoj se dive i poštuju je, Chelsea nikada nije bio popularan izbor. Lampard je promijenio priču”, analizira Graham Le Saux.

Nakon devedesetih i doba lepršavosti sa Zolom i Viallijem, momčad je u eri Romana Abramoviča postala sinonim za bogate ariviste koji kupuju trofeje i uspjehe ne mareći za stil. Lampard se oslonio na klince i Chelsea je zaista dašak svježine u Premiershipu ovih dana. Nogometni “generali” nekad zaista mijenjaju dušu momčadi, naučili smo to ovdje na primjerima Dalića u Rusiji i Bjelice s Dinamom u Europi.

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo