Al-Qaida mu ubila oca, ISIS oteo brata, a u SAD-u ga je dočekao šok! Jednog već poslali natrag

Kaže ona stara olimpijska: "politici nema mjesta u sportu." Kao i uvijek, to je mrtvo slovo na papiru jer je sport oduvijek korišten kao produžena ruka politike i političkih interesa koji su, očito, nažalost, uvijek iznad svega.

Tako nešto dobilo je po tko zna koji put potvrdu u subotu uoči početka nogometnog SP-a u Kanadi, Meksiku i SAD-u, po dolasku iračke nogometne reprezentacije u SAD. Irački napadač Aymen Hussein, čovjek koji je jedan od nogometnih ljubimaca ove nacije, satima je zadržan i ispitivan po dolasku u SAD na Svjetsko prvenstvo na zračnoj luci O‘Hare u Chicagu. Zašto?! Znaju to samo odgovorni i ne znaju se detalji. Informaciju o nemilom događaju, koji je unio nemir u tabor iračke reprezentacije, javnosti je priopćio neimenovani irački sportski dužnosnik.

Da stvar bude gora, fotografu reprezentacije Talalu Salahu, koji je zadržan više od 10 sati i podvrgnut identičnim provjerama kao i Hussein, odbijen je ulazak u Sjedinjene Države nakon detaljnog pregleda kontakata u njegovu mobilnom telefonu.

Što su inkriminiranoga Američka imigracijska i carinska služba te Ministarstvo domovinske sigurnosti otkrili prilikom detaljne provjere Salaha i što im je bilo sumnjivo kod Husseina, zasad nije poznato. U svakom slučaju, Husseinu je nakon svega konačno dopušten ulazak u SAD, ali fotografu reprezentacije nije. U vezi nemilog slučaja službeno se nije oglasio ni Irački nogometni savez, ali se svojim kanalima u cijelu priču uključio Iran, kritizirajući "diskriminirajući tretman" SAD-a.

Husseinov otac je ubijen, a brat mu je nestao

JULIO CESAR AGUILAR Afp

Dakako, to je povezano s nedavnom "pričom" kad je nekolicini visokih dužnosnika Iranskog nogometnog saveza uskraćena viza za ulazak u SAD. Među dužnosnicima kojima nisu odobrene vize bili su i predsjednik Saveza Mehdi Taj, izvršni direktor Mehdi Kharati, glavni tajnik Hedayat Mombini te direktor za komunikacije Mohsen Motamedkia.

Inače, brojni navijači Iraka došli su u subotu u ranim jutarnjim satima pozdraviti iračku reprezentaciju u zračnoj luci, mašući zastavama i nacionalnim obilježjima. Igrači su rado pozirali s njima, a detalji s tih susreta objavljeni su na društvenim mrežama. Za sve građane Iraka i tamošnje ljubitelje nogometa ovo je SP posebno jer se reprezentacija plasirala na Mundijal prvi put otkako su na SP-ima debitirali prije točno 40 godina i nastupili na turniru u Meksiku 1986., kad su u skupini izgubili od Paragvaja, Belgije i Meksika, i još uvijek čekaju svoju prvu pobjedu na SP-ima.

Aymen Hussein (30) inače je peti strijelac reprezentacije u povijesti s 33 postignuta gola i predvodi napad Iraka, u kojem su i Ali Al-Hamadi iz Ipswich Towna te talentirani mladići Ali Jassim i Youssef Amyn iz domaćih klubova, kao što je i sam Hussein. Jedan od igrača koje Iračani najviše vole nikad nije igrao u Europi, promijenio je desetak klubova u Iraku te je od 2013., kad je započeo profesionalnu karijeru, igrao i u Tunisu, Kataru, UAE-u i vrlo kratko u Maroku.

Njegova oca, časnika iračke vojske, Al-Qaida je na dužnosti ubila 2008. u jednom napadu. Njegova brata, pak, 2014. je oteo ISIS i njegova sudbina još je uvijek nepoznata. On i ostatak njegove obitelji bili su izbjeglice. Vjerojatno je sve to utjecalo na njegov tretman po dolasku u SAD, no to se može samo nagađati.

Hussein je posebnu popularnost u svojoj zemlji "zaradio" jer je zabio odlučujući gol za 2:1 protiv Bolivije u finalu play-offa interkontinentalnih dokvalifikacija, čime je Irak zaradio mjesto na SP-u.

Irak na SP-u igra u vrlo jakoj skupini s Francuskom, Senegalom i Norveškom. Uoči početka SP-a odigrat će u srijedu pripremnu utakmicu protiv Venezuele na SeatGeeku u Bridgeviewu u Illinoisu.

Kad se sve zbroji, neugodnosti koje su Iračane snašle u SAD-u nemjerljive su s onima koje su doživjeli njihovi susjedi Iranci, kojima je dopušteno igrati u SAD-u, ali na utakmice koje igraju protiv Novog Zelanda i Belgije u Inglewoodu te protiv Egipta u Seattleu moraju dolaziti na dan utakmice te odmah nakon toga napuštati teritorij SAD-a...

Bilo kako bilo, u svjetlu aktualnih političkih događanja, sport je opet svojevrsna "žrtva"...