Novinarka Maja Kuzelj Grgić i njen suprug Josip ponosni su skrbnici tri zamorčice. Oduvijek su zaljubljeni u pse, ali trenutno nisu u situaciji da ih mogu imati, pa su se odlučili za životinjice o kojima su pročitali da mogu zamijeniti pse - vežu se za čovjeka, uče trikove... Tako su i njihov dom došle najprije Greta i Merida, a potom kasnije i Heidi.
- Oduvijek vjerujem da bi svaka životinja trebala imati društvo svoje vrste, pa smo tako uzeli i Gretu i Meridu. Tek sam kasnije saznala da bi zamorčići uvijek trebali ići u paru, ako ne u većem čoporu. To su društvene životinjice i, ako nemaju društvo svoje vrste od kojeg uče, s kojim se druže, vole i mrze, osjećat će se usamljeno, razviti depresiju i brzo uginuti. Dapače, Švicarska je zbog toga zakonom zabranila držanje jednog zamorčića. Riječ je o presocijalnim životinjicama - priča Maja, pokazujući svoje ljubimice.
Kaže kako su ljetos ona i Josip trebali ići na trotjedno putovanje. Dogovorili su da jedan Josipov prijatelj dođe do njihova stana svaki, nahrani im ljubimice i počisti. Otišli bezbrižno na more, ali ih je nakon samo tjedan dana prijatelj zvao i rekao im da je Greta izgubila 100 grama. Za zamorčiće je normalno da u tjedan dana izgube do 30 grama, sve ostalo je znak za uzbunu.
- Zato i ne čudi da smo se jako preplašili, spakirali za pola sata i za tri sata došli u Zagreb, spremili ih sve tri u auto i vozili veterinaru. Ispostavilo se da je šefica Greta napravila uzbunu kako bismo se vratili. Čim je sve bilo po starom, „cure“ su dobile apetit, a s apetitom natrag staru težinu. Kako su s nama sada već dvije godine, toliko su navikle na nas da se uzbude čim priđemo nastambi, skaču, njuškaju, glasaju se, jedu - priča Maja.
Svaka zamorčica ima svoj karakter. Greta je ona dominantna, ima preko 1100 grama, čupava je i kad nešto želi, to najčešće i dobije. Merida i Heidi su to prihvatile i puštaju je na miru. Ima i najosjetljivije zdravlje, pa je jako paze. Ne voli da je se podiže, ali se kasnije udobno smjesti, izbaci nogice i uživa u draganju glavice. U nastambi voli spavati na jastučiću, vjerojatno zato što je najudobniji i zato što je ona glavna.
S druge strane, Merida je najmanja, nadomak je kile, ali nikako da je dosegne. Pošto je najvitkija, trči kao srna, preskače prepreke bolje od bilo koje atletičarke. Jako je plaha, neće tako lako izaći na otvoreno i voli mjesta za sakrivanje. Ne voli da je se vidi, ali zato voli da je se čuje. Najglasnija je. To je najdraži glasić koji je Maja čula u životu, priznaje. I na kraju, Heidi, neustrašiva. Ničega se ne boji, spava na otvorenom, najveći je „žicaroš“ kad je hrana u pitanju i najveća je maza.
- Nas dvije se često ušuškamo i mazimo dok joj se ne počne piškiti ili dok ne ogladni. Kad se mazimo, skroz se opusti, a to se najbolje vidi po ispruženim nogicama i spuštenoj glavici na moju ruku ili rame koje joj služi kao jastuk. Heidi je i najveća cvilidreta, plače kad ju veterinar pregledava ili kad joj režemo noktiće. Svaka je na svoj način drugačija i posebna. Međusobno se dobro slažu. Kao i mi ljudi, ponekad su sve na okupu i druže se, a ponekad se ne mogu ni pogledati, pa je svaka u svojem kutku nastambe. Ujedinjene su kad treba žicati hranu - kaže Maja kroz smijeh.
Zamorci nisu životinje za nošenje i maženje, tako nešto je moguće tek kad se naviknu na svoje ljude, a neke će pak jedinke uvijek biti plašljive. Zato nisu životinje za djecu, jer će im dosaditi i jer ih dječja ishitrenost uznemirava. I jer će ih na kraju čistiti i o njima brinuti roditelji, a onda često završe na ulici, što je neizmjerno tužno jer oni ne mogu preživjeti vani.
- Briga za njih... Pa, samostalna izrada nastambe zahtijeva dosta vremena, truda i više od tisuću kuna. Dodatan novac trošimo na piljevinu, deke, ručnike, zdjelice i kućice koje su u nastambi. Što se tiče prehrane, zamorcima svakodnevno treba biti dostupna neograničena količina sijena. To im osiguravamo u posebnom dijelu s piljevinom, gdje na piljevinu dvaput dnevno dodajemo velike količine više vrsta sijena. Kad ne spavaju, „cure“ su uglavnom tamo. Sijeno treba činiti 80 posto njihove prehrane, neophodno je to za njihovu probavu i zdrave zube. Povremeno im sijeno posipam začinima koje smiju, kao i sušenom koprivom, kamilicom - priča Maja.
Tu je, kaže, i suha hrana koju treba pomno birati. Ne smije sadržavati žitarice i s njom treba biti umjeren. Cijelo im vrijeme u nastambi stoji zdjelica s raznim vrstama sjemenki i pseudožitaricama, a jednom dnevno svaka dobiva dvije suncokretove i dvije bučine sjemenke. Uza sve to triput dnevno dobivaju dvije zdjelice pune radiča, listova mrkve, listova korabe, regice, endivije, kelja, mrkve, tikvice, krastavaca, paprike, korijena peršina...
- Josip i ja smo baš zbrajali, mjesečno na njihovu postelju, sijeno i prehranu potrošimo oko tisuću kuna. Svaki vlasnik treba odabrati koju će im podlogu staviti, kako će ih hrani, a i razne vrste zamoraca zahtijevaju drugačiju brigu i prehranu. Svakom je zamorcu potrebno osigurati najmanje jedan kvadratni metar prostora, veterinarski računi dodatan su trošak. Treba ih redovito vagati, pregledavati, rezati im noktiće. Ima toga još. Zato bi svatko trebao dobro razmisliti prije nego se odluči za zamorčiće. Ova mala bića zaslužuju najbolju verziju svojih života - kaže Maja i dodaje da je uz sve to potrebno i vremena kako bi im se pružila najbolja moguća briga. Potrebno ih je, neovisno o veličini nastambe, puštati da se protegnu i istrče po stanu ili kući. Pritom im, naravno, treba osigurati mjesta za sakrivanje i puno sijena.
- Nažalost, zbog posla Josip i ja ne stignemo puštati Gretu, Meridu i Heidi toliko često po stanu, ali kad ih pustimo, uživaju. Tada je cijeli stan njihov, istražuju svaki kutak, dolaze do nas u kuhinju i žicaju hranu, pa moramo paziti gdje stajemo. Budu po cijeli dan vani i tek ih navečer vraćamo u nastambu, a onda spavaju kao da su se penjale na Sljeme. Ipak, i u nastambi znaju trčkarati i rado se penju na kat. Stalno mijenjaju poziciju za spavanac - priča Maja.
