Zove se Soni, obožava mačju hranu, a za crve brašnare dušu proda. Psi mu nisu omiljeni: kad dolaze, sklupča se u lopticu i proizvodi najčudnije zvukove koji postoje. Pomalo je plah, a na zagrebačko Trnje došao je prije godinu dana. Soni je afrički patuljasti jež, kojeg je vlasnica Katarina udomila od bivšeg vlasnika, koji se nije mogao brinuti o njemu.
- Da mi je netko prije dvije godine rekao da ću imati ježa za kućnog ljubimca rekla bi mu da je lud. No, uvijek su mi bili slatki i voljela sam gledati videe na internetu kako su sklupčani u loptice i kako jedu crve, ali nikad nisam mislila da ću to zapravo doživjeti. Udomila sam ga takoreći preko noći, čula sam da traži dom i morala sam ga imati - priča Katarina, koja se sjeća kako je ispočetka malo bilo teško, jer je trebalo neko vrijeme da se naviknu jedno na drugo.
Soni tijekom dana spava, a po noći je aktivan. Tada jede, trči po kolutu i po svojoj kućici. Ima on doma nekoliko kaveza, a jedan od njih koristi kad s vlasnicom putuje do njenog dečka u Samobor. Katarina je s vremenom shvatila da onom kavezu koji mu je kupila kad je došao nema dovoljno mjesta za trčanje, pa je napravila veliki vrtić za njega. Tamo je njegova hrana i dekice u koje se može zavući, pa ne čudi da najviše voli tamo spavati. Prostrano je i ograđeno - Katarina ga, naime, ne pušta u vrt, kako ne bi dobio buhe, a po kući se ne šeće jer njoj nije zabavno ujutro ga tražiti naokolo. Šeće se, naime, zavuče i zaspe kao zaklan, a onda ga ona mora tražiti.
Briga o njemu je zapravo minimalna.
- Potrebno ga je okupati u baby šamponu i to ne više od jednom mjesečno, a ponekad mu nogice moram oprati i više puta tjedno, jer se zaprlja u svom izmetu. Primarna hrana mu je mačja, a dajem mu hranu za mačiće od piletine s puno proteina, ali mu miksam s još dvije vrste hrane, također za mačiće, da mu bude raznolikije. Poslastica su mu crvi brašnari koje obožava. Voli i cvrčke, ali njih rjeđe dobije jer ja imam odbojnost prema njima. Pije samo vodu koju mijenjam predvečer prije nego se probudi - objašnjava Katarina Sonijeve navike.
Malac spava kao zaklan po cijele dane, a budi ga se samo kad ga se ide okupati. Nakon vode, zašuška se u dekicu i opet zaspe. Ona pritom mora voditi računa o toplini. Tamo gdje je Soni temperatura ne smije pasti ispod 18 stupnjeva, jer ako bude niža, onda će on hibernirati. Optimalna temperatura koja mu odgovara je 24-25 stupnjeva. Ako afrički jež ode u hibernaciju, može umrijeti, kaže ona.
No, manimo se tehnikalija. Kakav je zapravo Soni?
- Karakterno je malo nervozniji i plašljiviji nego neki ježevi. Prepadne se na nagle pokrete, ali kada shvati da sam to ja, onda se opusti. Više voli solirati i igrati se sam sa sobom, ali voli se i zavući u moju majicu pa tako nas dvoje navečer gledamo televiziju. Voli papati, pa čim mi je hrana u ruci on je bolje volje. Prilikom socijalizacije ježa prvo treba naviknuti na jednu osobu, s obzirom da slabo vide i orijentiraju se po njuhu, pa ih se tako u početku treba naviknuti na miris jedne osobe, a tek kasnije se navikava na druge članove obitelji - priča Katarina.
Prosječno žive pet godina, no ima ih koji proslave osmi rođendan. Katarina se tome nada, jer njen Soni još nije bio kod veterinara, pa se nada da će još dugo tako i ostati.
- Najviše volim njegov nosić koji radi 100 na sat kada nešto nanjuši, pogotovo crviće. Sve volim na njemu, ali bih voljela da mu mogu objasniti da se malo više opusti i da ga ničega ne treba biti strah. On je uvijek spreman za obranu i napad, pa uvijek malo izbaci bodlje kad mu priđem, no kada shvati da sam to ja, spusti ih. Ja sam se naviknula na njegove iglice i više mi ne smeta kada me bocne. U lopticu se sklupča kada čuje ili osjeti neke nove stvari i zvukove, dok ih ne upozna - zaključuje Katarina.
