Svi koji su odrasli uz životinju u kućanstvu, znaju koliko im je ona značila. Stručnjaci preporučuju da dijete odrasta uz psa ili mačku, jer ljubimci dobro utječu na mališane. No, istovremeno treba biti oprezan - podaci pokazuju da su žrtve sedam od deset ugriza pasa - djeca. I to ona koja s njima dijele dom. Kako izbjeći takve situacije?
Krenimo redom.
Postupak upoznavanja treba biti postupan, savjetuje veterinarka Silvija Rakočević. Ako je pas u kućanstvu bio prije dolaska djeteta, prvo ga treba naviknuti na miris novog člana obitelji. Postupak neće usrećiti roditelje, ali je neminovan: najbolje je donijeti jednu djetetovu pelenu iz rodilišta i pustiti da se pas navikne na miris. Nakon toga, kada dijete dođe u dom, psa prvo treba pustiti da ga izdaleka pomiriše, a tek potom da mu se približi. I, najvažnije, nikad ne ostavljati dijete i psa nasamo.
- Negdje do četvrte, pete godine dijete ne razumije da neki njegovi postupci bole psa. Kad ga potegne za uho, rep, gurne mu prst u nosnicu, to životinji smeta i boli je. Njen instinktivni način reakcije je ugriz i zbog toga ne treba mališane ostavljati nasamo sa psima. Kad je roditelj tu, on uvijek djetetu može reći da psu nešto ne smije raditi i onda neće biti nikakvih problema. Za sve što se dogodi između psa i djeteta odgovoran je roditelj - kaže Rakočević i dodaje da posebno treba biti pažljiv kad je riječ o hrani: psi ne smiju jesti ostatke dječje hrane, baš kao što dijete ne smije biti u blizini zdjelice svog ljubimca kad se on hrani.
Ako pas u prvom razdoblju nakon što je dijete došlo u kuću promijeni ponašanje - primjerice, vrši nuždu na krevetu svojih vlasnika, veterinari kažu da je riječ o najobičnijoj psećoj ljubomori. Pas ima otpor prema novom članu obitelji i to daje do znanja na svoj način, a time pokazuje i da njegovi vlasnici nisu vodili računa o prilagodbi. Naime, pas je ljubomoran na dijete, zbog čega mu treba nastojati pokloniti jednaku količinu pažnje kao i inače.
Rakočević smatra da psa ne bi trebalo udomiti ili kupiti djetetu koje je mlađe od deset godina jer roditelji moraju biti spremni na to da će se sami brinuti o psu. Mnogi pogriješe i nakon dugog nagovaranja djece popuste i nabave im psa, no poslije se sami moraju brinuti o njemu, što rezultira velikim brojem ostavljenih pasa u skloništima diljem naše zemlje.
- Osim toga, roditelj nikada ne bi trebao dovesti psa u svoj dom zato da djetetu pravi društvo jer je to pogrešan motiv. Odluka da se dovede psa velika je i ozbiljna: to je živo biće koje će u domu živjeti i do 15 godina. To biće treba skrb i pažnju, što mnogi zaborave kada nabavljaju psa. To je velika odgovornost, a u mnogim se slučajevima ne može osloniti isključivo na djecu da će se brinuti o psu. Ona mogu pomoći, ovisno o svojoj dobi, no kućni ljubimac je briga cijele obitelji - ističe Rakočević.