BIOLOŠKI SPEKTAKL

U ljubavnom klinču ovi gušteri jedan drugoga drže zubima za glavu, a nije im stran ni grupni seks

Prirodoslovni muzej iz Los Angelesa proveo je istraživanje koje je razotkrilo bizarne seksualne navike aligatorskih guštera
Južni aligatorski gušter
 Stephanie Starr/Alamy/Alamy/Profimedia

Prošle je godine Katie Goldin šetala svojim kvartom u Los Angelesu kad je nasred pločnika ugledala dva isprepletena guštera. Mužjak, prošaran poput kamenčića i dugačak desetak centimetara, čeljustima je potpuno obuhvatio glavu nešto manje ženke, piše New York Times. 'Nježno joj je ustima stezao vrat. Činilo se kao da je u transu', rekla je gospođa Goldin, voditeljica podcasta pod nazivom 'Feature Creature'. 

Čak i u svijetu apsolutno prepunom bizarnih reproduktivnih strategija, južni aligatorski gušteri su prvaci. Par koji je gospođa Goldin primijetila sudjelovali su u onome što je poznato kao 'zadržavanje partnera' - dio procesa kopulacije u kojem mužjak satima ili čak danima drži glavu ženke u ustima.

Nije jasno zašto gušteri to rade. No, nedavno su dva istraživačka projekta proučavala život i anatomiju tih životinja kako bi se bolje razumjelo gdje, kada i kako se događa ovo neobično ponašanje. Pristupajući istoj temi s ovih vrlo različitih gledišta, znanstvenici mogu međusobno uspoređivati svoja istraživanja i dobiti jasniju sliku o tome što se stvarno događa.

Špijuniranje seksa guštera, za znanost

Nakon što je gospođa Goldin vidjela sretan par, poslala je slike u Prirodoslovni muzej okruga Los Angeles. Od 2015. muzej raspisuje godišnji poziv za dostavu fotografija i video zapisa na kojima su aligatorski gušteri u ljubavnom klinču, a koje se šalju e-mailom, društvenim mrežama i preko platforme iNaturalist.

Ova vrsta je najrasprostranjeniji gmaz u Los Angelesu. No budući da je grad 'pravi labirint privatnog vlasništva', teško je provoditi tradicionalna istraživanja divljih životinja, rekao je Greg Pauly, kustos odjela herpetologije u muzeju. U znanstvenoj literaturi postoji samo nekolicina objavljenih tekstova o ponašanju tih guštera.

Pauly je u lokalnoj zajednici vidio savršenu priliku za znanost. Za razliku od suptilnijih prirodnih procesa, ovo je vrsta privlačenja pozornosti zbog koje bi običan civil mogao zastati kako bi je promatrao. 'To je biološki spektakl', rekao je dr. Pauly. (Pomaže i to što će gušteri to rado činiti na cesti, kao i u dvorištima kuća.)

Tijekom posljednjih pet godina muzej je prikupio gotovo 500 opservacija parenja južnih aligatorskog guštera i još 88 njihovih slično otkačenih rođaka, sjevernih aligatorskih guštera. Ove godine stanovnici gradova su zbog lockdowna bili posebno raspoloženi da budu paparazzi guštera: 'Vidjeli smo velik porast u prijavama iz urbanih područja', rekao je Pauly.

Prikupljeni podaci donijeli su neka iznenađenja. Oko sedam posto promatranih parova zapravo su trojke pri čemu dva mužjaka grizu jednu ženku - ili, u nekim slučajevima, mužjak ugrize drugog mužjaka koji grize ženku, u svojevrsnom ljubavnom sendviču gmazova. Uparivanje opažanja s vremenskim podacima sugerira da sezona parenja traje oko tjedan dana te da se aktivnost parenja povećava u vlažnim godinama.

Znanstveni žiri još uvijek ne zna zašto se gušteri pare na ovaj način, izlažući se grabežljivcima, automobilima, elementima i znatiželjnim gradskim znanstvenicima. Mužjak možda čuva svoju partnericu, pokušavajući osigurati da ne dođe netko drugi zauzeti njegovo mjesto - iako ovu teoriju komplicira sav taj grupni seks. Možda se radi o tome da ženka procjenjuje mušku snagu. Više dugotrajnih promatranja pomoći će u otkrivanju onoga što se doista događa u svijetu guštera, rekao je dr. Pauly.

Ponekad promatrači mogu ponovno posjetiti parove guštera kako bi vidjeli koliko dugo ostaju povezani. (Rekord je 48 sati i 43 minute, a postavilo ga je dvoje ljubavnika u dvorištu u Lemon Groveu.) 

'Zahvaljujući nekim opažanjima, doznali smo de se neki gušteri pare po više puta tijekom jedne seanse što bi mogao biti i jedan od razloga ovakve produžene privrženosti', kaže dr. Pauly za New York Times.

Drži me i ne puštaj!

A. Kristopher Lappin, biolog s Kalifornijskog državnog sveučilišta u Pomoni, također je zbunjen ponašanjem aligatorskih guštera. No njega intrigira jedna druga tajna. U svojim vlastitim opažanjima - kao i onima koja je proučio na iNaturalistu - primijetio je da se 'mužjak drži s određenim stupnjem sile', rekao je. 'Možete vidjeti da je glava ženke nekako zgnječena.'

Uobičajeni mišići njihove kralježnice ne mogu osigurati tako značajnu silu u tako dugom vremenskom periodu. 'Zamislite da cijelog dana stišćete onu anti-stres loptu, a da je nikad ne pustite. To nije moguće.'

Za potrebe rada objavljenog prošli tjedan u Proceedings of the Royal Society B, dr. Lappin i kolege pobliže su pregledali donju čeljust aligatorskog guštera. Otkrili su da čudno ponašanje parenja gmaza omogućuje posebna vrsta mišićnih vlakana, rijetko viđena u životinjskom carstvu.

Većina mišića koji drže kosti sastoji se od trzajućih vlakana koja se brzo skupljaju. Neka od ovih vlakana su brza i moćna, dok su druga sporija i otpornija na umor. Na primjer, vaše mladunče ima dvije vrste mišića: gastrocnemius, prepun brzih vlakana i koji omogućuje savladavanje stepenica, dok soleus, uglavnom sporo trzajuća vlakna, omogućuju stajanje na nogama.

No, ostale mišićne stanice, koje se nazivaju i toničnim vlaknima, postupnije se kontrahiraju i treba im puno više vremena da se istroše. Mogu se naći u ljudskim glasnicama, u ribama, u nogama i vratu nekih kornjača te u prednjim nogama mužjaka žaba, koji također dugo drže svoje partnerice.

Kako bi ispitali događa li se nešto slično s ovom vrstom, istraživači su proveli test umora, opetovano stimulirajući mišiće čeljusti nekoliko guštera i mjereći proizvedenu silu ugriza. Prethodna istraživanja trzajnih mišića pokazuju da su oni općenito napeti te se brzo umaraju. Prikazana na grafikonu, sila koju stvaraju izgleda poput niza planinskih vrhova.

Umjesto toga, mišići čeljusti guštera napeli su se, malo se umorili, a zatim napeli još jače. Na grafikonu su formirali liniju poput stubišta, koja se na kraju poravnala u konstantnu silu ugriza. Izvedba je iznenadila čak i istraživače. 'Mislili smo da nešto nije u redu s opremom', rekao je dr. Lappin za NY Times.

Molekularna analiza potvrdila je prisutnost toničnih vlakana. Ali neki su rezultati i dalje zbunjujući. Trajni ugriz također je prilično snažan, što je rijetko kod toničnih mišića. I muški i ženski gušteri imali su ta vlakna, iako nije jasno kada bi ih ženke mogle koristiti.

Jači zajedno

Ova dva oblika istraživanja - široko ekološko istraživanje i eksperimentalna anatomska studija - vrlo se razlikuju. Ali zajedno, pomažu nam da se polako približimo razumijevanju životinje neobičnog ponašanja.

Baza podataka Prirodoslovnog muzeja koju su izgradili sami građani, pomogla je znanstvenom timu da vidi mnoge parove guštera i da sazna puno više o tome koliko dugo takvo zadržavanje može trajati, rekao je dr. Lappin.

A saznanje kako mišići rade, utjecat će na ideju o tome kako gušteri izvode ove podvige snage, rekao je dr. Pauly. Pitanje je mogu li spolne razlike između guštera postati izraženije tijekom sezone parenja. Takve se promjene uočavaju tijekom razmnožavanja žaba, kada mužjaci nekih vrsta iznenada razviju 'ruke Popaja', rekao je.

Gušteri imaju svoje brige. Davši svoj doprinos znanosti, par gospođe Goldin na kraju je pobjegao - 'trčeći nespretno na trima nogama, jer nisu bili spremni pustiti jedni druge', rekla je. 'Nadam se da su pronašli malo privatnosti.'

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
07. listopad 2020 00:31