Iznad nas se zaprijetilo teško, gromovito peštanje. Tusti oblaci pokazivali su mišiće. Kanula je koja kap. Dan je jedrima i moru pokazao crveni karton.
No, zato je od radosti klicao hedonist u nama. Jer, bio je svjestan da se nalazimo na sjeverozapadu Istre, u Umagu, gdje, eto, u perimetru od niti deset kilometara postoje, zamislite - svjetski prvak od maslina, Michelinova topla preporuka te slastičarska šampionka svijeta za kojom luduje Novak Đoković, ali i Montserrat Caballé, gdjekoji šeik... Znaju ljudi što valja.
Svi osjeti
Jest, u tom malom istarskom mikrokozmosu spojeni su more i zemlja. Na najbolji mogući način. Uz žlicu i vilicu, uz čašu, uz radost zalogaja budi se svaki mogući probuđeni osjet koji grglja od zadovoljstva.
Spoj plavog mora i zelenog kontinenta ovdje, u Umaštini, najviše dolazi do izražaja. Pogotovo jer se svi važniji gastronomi međusobno nadopunjavaju. Ovdje nema ljubomore i zavisti, ovdje nema podmetanja nogu, ovdje ljudi - još sam u šoku - iako žive u Hrvatskoj, surađuju za dobrobit zajednice, ali i njih samih. Eh, kad bi tako bilo svugdje...
'Lijek'
Uglavnom, put nas je prvo nanio od Umaga prema gore, u šumu i krš, na kojih 100-injak metara elevacije, koju okuku od Slovenije, u mjesto Buščina, gdje su prva dva susjeda brat i sestra. On, Enio Zubin, višestruko je nagrađivani umaški maslinar, koji je na kršu posadio deset tisuća stabala masline.
Bjelice, črnice, buže, pa i njihove zajedničke selekcije, a sve one vješto ubiru priznanja, od onih najboljih na Flos Olei, turniru na kojem su njegove masline pretočene u ulje igrale i bolje od Dalićevih izabranika u Rusiji te su se iz Rima kući vratile s etiketom najboljeg ulja na svijetu...
- Ali, pardon - prekida nas Enio. - Meni je ipak važnije nešto drugo.
Pitao bi se čovjek što može biti bolje od titule najboljeg na svijetu, no Enio je spreman. Još kako spreman.
- Meni su ipak draže one domaće. Recimo, nagrada za najboljeg u Istri, najboljem maslinarskom kraju svijeta, a tek druga. Ha, znate, postao sam Vitez maslinarskog prijateljstva na prijedlog Saveza maslinara i uljara Splitsko-dalmatinske županije. Hej, Istrijan usred Dalmacije - smije se dok degustiramo lijek, kako s pravom naziva svoje majstorije.
A samo dvadeset metra dalje je imanje njenih none i nona, na tlu gdje se tri vrste zemlje bore za prevlast, iako u biti žive u savršenoj simbiozi. U zraku je, pak, miris propupale lavande i gostoljubive, inhalatorske arije. U nosnici topot boškarina, miris mora koje daje kapešanta sa žara i suptilna oporost čudesnog maslinovog ulja te susjedove bogomdane malvazije. U oku, konačno, vizura rustikalnog, a toplog istarskog ambijenta. I žena koja je sve to uspjela spojiti, gospođa Fabiana Mijanović, Enijeva sestra. I njena konoba Buščina...
Dok ne upiješ sve mirodije sjeverozapada Istre, blagodati koja hrani kao rijetko gdje i koja se svojom zemljom neodoljivo naslanja na more, na stol slijeće kozji sir s predivnim mirodijama, okupan u maslinjaku, carpaccio od boškarina s kozjom skutom, kapešanta, domaći njoki s crnim tartufom, pa biftek od tog predivnog istarskog goveda. Da bi na kraju predstavila kozji sir sa žara okupan u domaćoj karameli, pa čokoladnu tortu s cvijetom soli. Uz to, Fabiana reda fenomenalne malvazije svog susjeda Cuja, rađene samo za konobu, potom Coronicov famozni teran te na kraju - simbolično - Benvenutijevu muškatnu Coronu.
‘Igramo se’
Radi se o vinima u kojima osjetiš istarsku crljenicu, škare koje klopoću po vinogradima, pjesmu koja dopire iz bačvi. Naslonjeno na hranu čiju vrijednost stvara sama Fabiana, radi se o gurmanskoj poslastici, o sjeverozapadnoj Istri koja blagoslivlja, hrani i opija. A ono što je najbolje, ova se priča odvija unutar točno šest kilometara. U tom perimetru, naime, Fabiana nabavlja sve što ima u ponudi, baziranoj ponajviše na sezonskoj robi.
- Mi imamo svinje pa se igramo sa suhomesnatim proizvodima, imamo barku pa se tako snabdijevamo i dijelom ribe, imamo i maleni vrt, a ujedno moj sin proizvodi monosortno ekstradjevičansko maslinovo ulje - otkriva Fabiana, pa dodaje: - Tartufe uzimamo od Zigantea, vina, dakle, od Cuja, našeg susjeda i rođaka, pa Coronice, Benvenutija... Neke stvari od Ipše, a ribu, povrće i voće od umaških poljoprivrednika. Što bliže, tim bolje. Istina, zahtjevno je to, i skuplje sigurno, ali novac u toj utakmici gubi, jer bitniji je teritorij koji predstavljamo.
Istarskom hedonizmu 2.0, pogonjenom na dobrosusjedske odnose, uostalom, nisu odoljele ni svjetske face poput brojnih tenisača, velikog Olivera Dragojevića, kao i drugih celebrityja naše društvene scene. Buščinu su, međutim, prepoznali i Michelinovi emisari, koji su joj dodijelili preporuku, jednu od brojnih priznanja i nagrada kojima se ova konoba diči.
- Iz marine nam također dolaze gosti, a u ovom smo periodu korone bili i spremni na dostavu na brodove. Ne, nije me nitko pozvao da kuham na brodu, ali tko zna... Možda bih i pristala biti rent a chef, iako mislim da sve ovo više pristaje uz ovaj ambijent - osvrće se ponosno gledajući na negdašnju staju koja se pretvorila u autohtonu i predivnu istarsku punionicu blagodati.
Slastice tete Dragice univerzalni su jezik koji razumije cijeli svijet
Bio je plan da nakon delicija iz glavnog teksta dođemo do nje. No, teta Dragica se ispričala. Razlog je prozaičan, ali ujedno daje uvid u njen život, jer gđa. Lukin nedavno se vratila iz Zadra, gdje je na poziv Đokovićeva tima spravljala slastice za tenisku elitu. Nije, srećom, zaražena, ali...
- Evo me u jednoj sobici u našoj kući. Otišla sam u samoizolaciju, iako nemam nikakve simptome, čisto zbog predostrožnosti, zbog drugih. Nemojte zamjeriti...
Ma, naravno. No i preko slušalice, ali i ostalih čudesa koje nam je ponudio njen partner i sin Igor, tamo dolje, pored umaške tržnice, na glamurozno neatraktivnom mjestu, u tih tridesetak kvadrata, osjeti se njen duh.
- Imamo mi planove, ali oko ovog mjesta nismo dvojili. Znate, tu smo na izvoru, sve spravljamo sezonski, od ovih ovdje ljudi ispred nas. Kupujemo, dakle, samo njihove proizvode, i tako živimo u ovoj istarskoj sinergiji - priča nam u startu Igor, dok na stol slastice nose njegova djeca. Obiteljski biznis. S dušom.
- Veliki sam domoljub. I mislim da svi mi nemamo pojma koliko nas se prepoznaje. Bila sam nedavno u Bjelorusiji i shvatila na aerodromu da nemam vizu. Zaboravila sam. I kažem cariniku “slušajte, imam garantno pismo i vani me čeka prijevoz”. Pogledao me i otpratio do auta. Razlog je jednostavan: hrana priča univerzalne jezike cijelog svijeta...
Pogotovo njene slastice. Dragica Lukin i njena Villa Soši zaludila je svijet. S 14 je upisala kulinarsku školu, a danas, nije pristojno spominjati godine, nakon 40-godišnje karijere, ispred njezina imena upisalo se sljedeće: članica Hrvatske kulinarske akademije i predsjednica Hrvatskog saveza slastičara, a u cijelom moru nagrada, povelja i priznanja, kao i ulaska u Guinnessovu knjigu rekorda zbog kroštule duge 24 metra, prije koju godinu dobila je i ono najviše moguće - postala je Internacionalni vitez kulinarstva jugoistočne Europe i Mediterana. Žena, majka, slastičarka.
- A opet, najbitnije je da je domaće. I sada, kada sam bila u Zadru, trudila sam se nabavljati samo hrvatske namirnice, jer mislim da u spoju zelene i plave Hrvatske nema boljega. I zato danas u ponudi imamo 70-ak tradicionalnih kolača. Naizgled običnih, ali njene breskvice, kroštule, pite... imaju internacionalnu notu.
- Imala sam sreću da se bavim onime što volim. I to me odredilo, znate, moje su slastice jeli najveće ličnosti svijeta, počevši od Tita, pa danas do velikana sporta, ali i društvenog života i politike. Evo, taman sam dobila fotografiju s predsjednikom Dagestana... (T. Juranović)
Brodski dnevnik: I bez otkazanog ATP turnira Umag ima što ponuditi gostima
Piše: Mladen Gerovac
Na recepciji ACI marine Umag sve je “po pravilu službe”. Recepcionarka je zaštićena visokom pregradom od pleksiglasa, na licu joj je maska, na rukama rukavice. Ispod pregrade je samo par centimetara visok otvor kroz koji se mogu provući papiri ili dokumenti. Nekima će se činiti pretjerano, ali takva su pravila. Tu je i sredstvo za obaveznu dezinfekciju ruku, kao i upute o rastojanju i (kratkom) zadržavanju u prostoriji.
Sasvim suprotno ovoj potrebnoj, ali prilično turobnoj slici dočekuje nas direktor marine Blaženko Popović. Nasmijan, ljubazan i spreman pomoći “ća vam god treba”. I “ajmo popiti kafe” (s naglaskom na fe) i “sve se dogovoriti”. Ima li gostiju? Ima, kaže. Čim su se otvorile granice stigli su Slovenci i Austrijanci, a pristižu i Talijani. Svi oni imaju ovdje svoje brodove, koji im inače služe i kao vikendice. Luku smo odmah poslali na gatove da anketira nautičare. Potom smo iskrcali i sve svoje planove i namjere o OPG-ima, o atrakcijama i eventualnim senzacijama, o tome kamo ići i što raditi u ovim koronauvjetima...
Direktor Blaženko Popović odmah je pozvao u pomoć direktora Turističke zajednice Milovana Popovića (nisu u rodu) i evo kompetentnog direktorsko-novinarskog tima koji treba dati sliku nautičko-turističkog Umaga kroz ovo ljeto.
U mnoštvu OPG-ova, glasovitih vinara, maslinara i ugostitelja doista je teško izabrati. Na kraju ipak se odlučujemo za super ekomaslinara Enija Zubina, kojemu i Istrijani i Dalmatinci priznaju da ima jedno od najboljih maslinovih ulja na kugli zemaljskoj; i znamenitu konobu Buščina koju drži njegova sestra Fabiana Mijanović. A za desert smo izabrali “najbolje slastice na svijetu” koje pripravlja Dragica Lukin ne samo u svojoj poznatoj umaškoj kući kolača Vili Soši, već i na mjestima na koja je pozovu razni celebrityji.
Dok Jura i Krišto odrađuju te dvije teme, Luka obilazi gatove i brodove, Matej marljivo prikuplja informacije što nautičare i ostale goste Umaga čeka ovo ljeto. ATP turnir je otkazan, ali se zato može uživati u vlastitoj igri. Umag ima čak 66 teniskih terena (57 zemljanih, pet betonskih i četiri u dvorani). Sat vremena igre na otvorenom košta od 30 do 85 kuna, a sat tenisa u dvorani 100 kuna. Od događanja u Umagu ipak će se 30. srpnja održati tradicionalni Dan rajčica. Na glavnom umaškom trgu uživat će se u šalši s tjesteninom, birat će se najbolja sorta, a birala se dosad i miss rajčice. Radit će i ljetno kino. Očekuju se i koncerti te tradicionalna Umaška noć na kraju sezone...
Od goriva brodske kozmetike i maziva - do hrane, leda vode i osvježenja
Najsjevernije maloprodajno mjesto Ine, ono u Umagu, otvoreno je svakodnevno, tijekom cijele godine, od 6 do 22 sata.
Mogu pristati četiri mala ili dva velika plovila, a srednja dubina mora je tri metra. Od vrhunskih goriva u ponudi su Eurodiesel BS Class Plus, Eurodiesel BS, Eurodiesel BS Plavi i Eurosuper BS 95 na četiri agregata s osam punjača. Najveća brzina dizelskih punjača je 130 litara u minuti, dok je brzina dizelskih punjača 50 litara u minuti.
- Maloprodajno mjesto je najposjećenije ujutro između 10 i 12:30 sati, a poslijepodne od 15 do 18 sati. Kada je jako jugo ili bura, mogu se javiti poteškoće pri pristajanju, ali naši radnici uvijek rado pomognu - kaže voditelj ovog Ininog maloprodajnog mjesta Robert Bernich.
U ponudi se nalaze i caffe bar, mjenjačnica, asortiman robe široke potrošnje te manji asortiman nautičke opreme i INA Maziva.
INA ima u tijeku nagradnu igru u koju se možete uključiti pri svakoj kupnji na bilo kojem Ininom maloprodajnom mjestu u minimalnoj vrijednosti od 250 kn i time osigurati svoju šansu za osvajanje novog BMW 220d Gran Coupea s plaćenom registracijom ili INA kartice u vrijednosti do 12.000 kn. Više informacija na www.ina.hr.
