„Da nije bilo HDZ-a, Škore ne bi bilo nigdje. Pjevao bi po Slavoniji na svadbama pod šatorom za 200 ljudi. HDZ ga je digao iz te bezlične mase i dao mu da pjeva domoljubne tuđmanice po njihovim stranačkim skupovima. Nakon toga je bio HDZ-ov zastupnik, pa diplomat dok ga neki ljudi nisu uvjerili da bi mogao dobro proći sa svojim imidžem pa je počeo stvarati stranku.
Međutim, kada stvoriš stranku onda to nije samo predsjednik stranke nego gomila ljudi s vlastitim vizijama i ambicijama. Domovinski pokret je usisao škart HDZ-a, HSP-a, bivšeg Pašalićevog Hrvatskog bloka, svega...
Sve se to slilo tamo poput spužve koja povuče prljavu vodu. Imamo u Zagrebu dvije nakupine ljudi – jedna je oko Tomislava Tomaševića, a druga je Domovinski pokret. Ni jedno ni drugo nisu konsolidirane stranke. Pitam se kako i jedna od tih dviju struktura može upravljati gradom, kada ni sami sa sobom ne znaju što hoće.
Mislim da je i Škori intimno jasno da Tomašević dobiva izbore pa sada pokušava ne izgubiti s rezultatom 6-0 nego recimo 2-0“, komentira u emisiji Briefing Tonči Tadić, bivši potpredsjednik i saborski zastupnik Hrvatske stranke prava iz koje je izašao 2007. i posvetio se znanstvenoj karijeri kao fizičar na Institutu Ruđer Bošković.
Podsjeća kako su sve desne stranke u Hrvatskoj, osim HSP-a i Mosta, nastale od ljudi koji su bili u HDZ-u i očajnički pokušavaju napraviti desniju kopiju HDZ-a.
„Nikada kopije nisu bile dobre kao originali. Sve što je do sada proizašlo iz HDZ-a je propalo jer HDZ najbolje zna što je politički inženjering kao i vođenje stranke i države, dok ostali sve to uče u hodu. Ista je priča i na ljevici“, ističe Tadić koji smatra kako bi HDZ, da izgubi vlast, vrlo bi brzo erodirao i došao u nezavidnu poziciju u kakvoj je danas SDP.
„Split je grad čiju su rubni dijelovi u totalnom urbanističkom kaosu. Možda se mogu s njim usporediti Lagos u Nigeriji ili periferije Kabula ili Karačija. Te probleme gradonačelnik ne može riješiti sam bez države. Gradonačelnik Splita dakle mora imati jako dobro riješenu vertikalu prema županiji i državi i tu bi u prednosti trebao biti HDZ-ov kandidat.
Međutim, nisu ljudi glasali za Ivicu Puljka zato što je on znanstvenik ili zbog njegovog imena i prezimena, nego zato što je SDP-ovim biračima odurno glasati za ovakav SDP pa su birali onoga tko je dovoljno lijevo pa makar to bio Puljak koji je pjevao Juru i Bobana. Ako Puljak pobijedi, on će se vrlo uskoro zapitati – što je to meni trebalo? Isto kao i Tomašević u Zagrebu“, tvrdi Tadić.
Prema njegovim riječima svi koji se danas lupaju po glavi zašto je Zoran Milanović predsjednik države, mogu se za to zahvaliti Miroslavu Škori i njegovim eksperimentima u drugom krugu predsjedničkih izbora.
„Škori je Milanović bio dobar. To je način na koji Škoro procjenjuje ljude. Zadnja stvar koja je potrebna Plenkoviću je pobjeda Škore u Zagrebu. On se s Možemo! može nositi jer je na suprotnom kraku političke scene“, zaključuje Tadić.