Prvi dan u Lavovu, petak, doručak je prekinula uzbuna. Svi u sklonište, potencijalni zračni napad. Iako udaljen 500 kilometara od prvog bojišta, u Lavovu je to svakodnevica. I ne može se točno znati kad će se oglasiti. Nije ugodno, kao što nije bila ni situacija od nekoliko sati ranije, kada su nas u noćnim satima, na ukrajinsko-poljskoj granici gotovo unovačili u vojsku legionara koji su se došli boriti u Ukrajnu. Uzbuna nas je prodrmala prije 10 ujutro i trajala je oko 15 minuta. Ipak, jedna nam je stvar promaknula. Osoblje se hotela prije alarma ustrčalo provjeravati mobitele, a bipkati počeli su svi i mobiteli stranih novinara, a onda valjda i svih stanovnika Lavova pa Ukrajine i svijeta... Samo naši ne. Kako smo poslije shvatili, prije uzbune, u Telegram aplikaciji...