Zlokobnu tišinu rastjerao je žamor, mladenački šušur razmilio se među porušenim zgradama, a zaiskrili su konačno i pogledi zalutalih šetača. Tako je to izgledalo danas, točno u 14 sati, kada je u mrtvo središte razorene Petrinje ušetao život.
Pronosili su ga tim ulicama i stazama u parku Petrinjka Ivona Mioković u vjenčanici i muškarac u crnom odijelu, njezin odabranik i od jučer životni suputnik Ivan Gaica.
U pratnji im je bilo desetak najdražih, roditelji, kumovi i pokoji prijatelj. Ivana je Petrinjka, iako je rođena u Nizozemskoj 2. prosinca 1991., u petrinjskom Matičnom uredu upisana je kao prva beba u 1992. godini. Suprug joj je iz Narte kraj Bjelovara. Njihovo vjenčanje bit će prvo upisano u petrinjskom Matičnom uredu koji je proradio nakon potresa, zapravo su i čekali dok se ured ne otvori, otkriva nam mladenkin otac.
Upoznali su se prije pet godina na polju berući jabuke, na pola puta između Bjelovara i Petrinje, a onda zajedno otišli u Njemačku, gdje Ivona radi kao konobarica, a Ivan kao kuhar. Na dan potresa bili su na odmoru u Petrinji, u Ivonin rodni grad stigli su u studenom, a nekako u to vrijeme Ivona je zatrudnjela. Sljedeći veliki dan u njihovim životima dogodit će se u kolovozu, kada stiže prinova.
"Ja sam Petrinjka, srce me stalno vuče u Petrinju i htjeli smo da naše vjenčanje bude tu među ruševinama. Ja sam beba rata, a beba koju nosim bit će beba potresa. Vratit ćemo se na rad u Njemačku, ali ćemo se sigurno vratiti u Petrinju", rekla nam je uzbuđena mladenka Ivona uz Ivanovo odobravanje.
Njezina beba bit će i beba pandemije. Nakon slikanja u središtu grada među ruševinama, pa vjenčanja koje je u uslijedilo, mladenci su otišli Ivoninoj kući na ručak jer zbog epidemioloških mjera nisu to mogli učiniti u nekom ugostiteljskom objektu. Usprkos potresu i pandemiji, vjerujemo da veselja za njihovim obiteljskim stolom nije nedostajalo.
