Među ostalim izrazima engleskim koje nitko i ne pomišlja prevesti na hrvatski jest reality show. Stvarnosna predstava zvuči nekako kabasto, ali ako imamo stvarnosnu prozu (doduše jadnu, dosadnu), zašto ne bismo imali i takvu televizijsku proizvodnju?
Od svih stvarnosnih zabavnih emisija zacijelo su najkreativnije i, zašto ne reći, najkorisnije, kulinarska natjecanja. Rekao bih, tko kuha zlo ne misli. Mnogi gledatelji zacijelo dobro pamte socijalističke petominutne emisije na nekadašnjoj Televiziji Zagreb “Male tajne velikih majstora kuhinje”, što su se bile emitirale uoči večernjeg dnevnika. Ako ništa, prisjetit će se zapravo tužnog, sjetnog glasa Arsena Dedića kako pjeva: “Ali nekih stvari ima, što ne govore se svima, što se samo nekom šapnu, ti znaš…“ Glasovit karlovački kuhar Stevo Karapandža (koji je, među ostalima, kuhao i Franku Sinatri) pripremao je uglavnom jednostavna jela u društvu isprva pokojnog glumca Ive Serdara, a poslije u društvu neponovljivog Olivera Mlakara. Emisija je čak preživjela rat i dolazak kapitalizma, pa je emitirana do 1998.
Potom su stigla uvozna čuda, Jamie Oliver i njegova predstava “Goli kuhar” prije svega. Nije trebalo proći mnogo da se naši producenti dosjete i kuhara amatera koji bi se mogli međusobno natjecati. Masterchef im je dakako došao kao naručen.
Stvorio ga je Englez, Franc Roddam, i emitira se u Velikoj Britaniji još od 1990., a u obnovljenoj verziji od 2005. U nas se na Novoj TV počeo prikazivati 2011. Sad ide treća sezona (zapravo četvrta ubrojimo li lanjsko izdanje s tzv. slavnim natjecateljima).
Od prethodnih, ova sezona se razlikuje prije svega po strogoj selekciji natjecatelja (što je aktualan trend i u pjevačkim TV natjecanjima): od njih 1700 prijavljenih samo 50 će pred kamere, a samo 16 u pravo natjecanje.
Ustalio se voditelj, glumac Igor Mešin, i sam nekad natjecatelj, koji radi solidno premda je katkad preuzetan i pomalo prazno zajedljiv. Emisija sad traje mnogo kraće, intenzivnija je, a njezinu uspjehu svakako pridonosi što je producirana u raskošnom interijeru. Žiri je svake godine sve bolji i zapravo presudno pridonosi što ova serija ne gubi uvjerljivost. Ove sezone kandidate hendlaju Radovan Marčić, starosjedilac od prve sezone, strogi Dino Galvagno (u žiriju od 2. sezone) i možda još stroži Andrej Barbieri (u žiriju od lani). U odnosu na prvu sezonu, kad su u žiriju bili Tomislav Gretić i Matej Janković, ovaj se doima komunikativnijim i autoritativnijim.
Osim što kuhaju i uče, natjecatelji se i ljute. To je zapravo najuzbudljivije. Zapravo, u našoj patrijarhalnoj sredini doima se ljekovitim kad muškarac zakuka pošto su mu rekli da ne kuha prefektno! S druge strane, patrijarhalnost naša očituje se u činjenici da dosad žene nisu imale nikakve šanse da odnesu pobjedu. Možda će ova sezona to promijeniti…