Još od vremena kad su poharali scenom svojom pjesmom “Zorica”, Mejaši su postali sinonim za dobru zabavu, pravi dernek. Ovi tamburaši u starkama, kako ih od milja zovu, uspjeli su u svojem opusu, redajući uspješnice, spojiti naizgled nespojivo, pa je njihov žanr prozvan “drmeš-punk”. Vrijeme izolacije vrijedno su iskoristili za dovršavanje svojeg drugog albuma, a nedavno su publiku počastili novom pjesmom “Nije to vino”, za koju je spot nastao upravo u njihovoj režiji, opisujući kako izgleda uobičajena scena kad bećar zbog prijatelja zakasni svojoj dragoj.
- U prijašnjim spotovima najčešće smo nadograđivali ideje režisera, a u vlastitoj režiji dosad smo snimili dva spota, za pjesme ‘Blago nama’, koji smo snimali u Australiji, i novu ‘Nije to vino’ - otkriva frontmen Mejaša Nikola Bosilj.
Ženska imena
Novi album, pod nazivom “Nova godina”, izaći će početkom srpnja, a sadržavat će, kaže Bosilj, sve dosadašnje singlove i duete koji su izašli nakon albuma “Sexy ritam”.
- Na novom albumu bit će ukupno 11 pjesama, uključujući dva bonusa. Zaista smo ponosni na novi album jer smo ponovo uspjeli svoje ludilo pretočiti u pjesme i publici ponuditi širok raspon emocija, među kojim prevladava veselje. Na albumu će se naći i tri još neobjavljene pjesme - dvije u našem drmeš-punk stilu i duet s legendarnom Crvenom jabukom, na koji smo posebno ponosni - najavljuje Bosilj. Već prvim hitom “Zorica” osvojili su publiku, a zaredalo se još pjesama sa ženskim imenima, pa čak i ona u suradnji s grupom Vigor. I dok su neke žene bile stvarna inspiracija, ostala su imena došla spontano, a čini se da će ih biti još.
- Vjerujem da su ljudi upoznati s pričom o ‘Zorici’, no ako nisu, iskoristit ću priliku da kažem da Zorica stvarno postoji - ona je supruga autora pjesme Denisa Dumančića. Osim Zorice i Ane, napokon su i Suzane došle na svoje. Suzana iz istoimene pjesme, nažalost, ne postoji, ali mislim da smo, definitivno, pronašli lijepo žensko ime koje dugo nije imalo svoju pjesmu i drago mi je da smo ga opjevali u suradnji s grupom Vigor. Na albumu će ‘Suzana’ biti jedina pjesma sa ženskim imenom, ali već razmišljamo o novim imenima, pa možda već na idućem albumu na red dođu, na primjer, Biljane. Tko zna - tajnovit je glazbenik.
Tamburaši u starkama s radom su započeli prije 14 godina, no prijelomna je bila 2012., kada su ozbiljno krenuli u pohod na domaću glazbenu scenu i izgradili prepoznatljiv imidž.
- Većina nas je počela svirati u raznim KUD-ovima, pa se s vremenom javila želja za bendovskom svirkom. Tada, sad već davne 2006. godine, sam okupio Mejaše, ali ne današnju postavu. Oduvijek smo težili biti drugačiji i 2012. smo se odvažili i počeli snimati autorske pjesme, otkad računamo postojanje benda, a već treća pjesma bila je ‘Zorica’, koja nam je okrenula živote naglavačke i ostvarila dječačke snove. U početku smo, kao i većina tamburaša, nastupali u odijelima i cipelama, ali nam nije bilo ugodno u tome, pa smo stil odlučili prilagoditi godinama, pa smo u poderanima trapericama i starkama stvorili današnji, prepoznatljiv stil. S vremenom smo shvatili da naša glazba nema definirani žanr, pa smo ga Denis Dumančić i ja nazvali drmeš-punk, koji opravdava folklorne elemente i jednostavnost u pjesmama - prisjetio se Bosilj.
Veliko poštovanje
Vrlo su brzo postali sinonim za lude provode.
- Neizmjerno mi je drago da nam je publika tako rano odlučila dati priliku, na čemu smo izrazito zahvalni. Novim pjesmama trudimo se opravdati mjesto u srcima svih koji nas slušaju i uvijek biti drugačiji. Svi u bendu smo karakterno vrlo slični, pa vjerojatno zato i uspijevamo svoju energiju prenijeti na publiku i u pjesme. S ludima možeš jedino poludjeti, naravno, od ljubavi, pa smo vjerojatno zbog toga postali sinonim za lude provode. Nemamo neke posebne rituale uoči nastupa, osim međusobnog poštovanja, što nas održava dobrim prijateljima. Nekako se uvijek prepuštamo trenutku, pa spontana ludost odradi svoje - priča frontmen Mejaša.
Jedan su od rijetkih bendova koji se mogu pohvaliti nastupima po čitavom svijetu, od Kanade i Amerike do Australije, gdje također uživaju veliku popularnost.
- Ako bih uspjeh morao pripisati jednoj pjesmi koja nas je približila ljudima na drugom kraju svijeta, onda je to svakako ‘Zorica’, ali ne bih se složio da je samo ona zaslužna za uspjeh benda. Trebalo se poklopiti jako puno stvari kako bend ne bi nestao nakon takvog hita. Bili smo odvažni, radili smo kvalitetne pjesme prema vlastitom nahođenju i nadali se da će se još nekome svidjeti. Nismo se zamarali negativnim kritikama, slušali smo srce i to nas je dovelo do ovoga danas. Stvari su otpočetka bile dobro postavljene unutar benda, pa smo nekako preskočili početničke dječje bolesti. Nakon koncerta često se slikamo i po dva sata, što nam nikad nije teško padalo, pa nas možda ljudi i zbog toga vole. Mnogi ne znaju da je naš prvi prekooceanski let u Kanadu bio samo zbog jedne svirke u Vancouveru. Svi su nam govorili da smo ludi, ali mi smo odlučili održati koncert i upoznati publiku koja nas tamo čeka. Nakon toga je uslijedila kanadska turneja pa dvije australske i danas smo bogatiji za puno dobrih prijatelja i publiku koju smo tamo stekli. S nekima se čak i privatno družimo kad dođu u Hrvatsku - otkriva Bosilj.
A daleka putovanja obiluju i brojnim anegdotama.
- Ima jedna zanimljiva anegdota s putovanja u Kanadu, kad je Janku večer prije puta pas - ogromna doga - prožvakao putovnicu. Presjedali smo u Njemačkoj, odakle smo imali izravan let do Toronta, i Janka nisu pustili s nama dok nije dokazao da mu je stvarno pas pojeo putovnicu i da ne mulja. Izvadili su mu kofere i čekao je tri sata na idući let dok smo mi bez njega nastavili put s dva sata zakašnjenja - smije se Bosilj.
Tijekom izolacije zbog korone u početku su se, kaže, svi u bendu ponašali prema preporukama, bolje rečeno nisu radili ništa, no vrlo brzo stvari su okrenuli u svoju korist.
- Moram priznati da je prvih tjedana dana ljenčarenje godilo, a onda je već i to postalo dosadno. Ja sam to vrijeme iskoristio za pisanje novih pjesama za svoj drugi novi bend Maligani i neke druge izvođače, a usporedo s tim sam snimao instrumente za novi album u svojem kućnom studiju. Najviše su nam nedostajale probe, pa smo se jedne subote organizirali i ‘izašli’ - popili pivo preko grupnog videopoziva - prepričava.
Tijekom karijere nastupali su na raznim lokacijama, no one na otvorenom posebno su im drage.
- Najviše volimo nastupati na otvorenom jer se tu najčešće može okupiti više ljudi, što je nama jako bitno. Kad vidimo da se okupilo puno ljudi, kao da se u nama probudi neki crv i kaže: ‘E, sad ćemo dati sve od sebe i napraviti zabavu kakvu još niste imali!’ - tvrdi glazbenik.
Uz mladi bend nerijetko se vežu i brojne obožavateljice.
- U početku smo dobivali svakakve ponude, ali nismo ih shvaćali ozbiljno. Danas smo već svi malo ozbiljniji, pa su te ponude nestale - dodaje u šali. Svojim najvećim uspjehom do sada Mejaši smatraju prijateljstvo, međusobno poštovanje i povjerenje na kojima se temelji njihov odnos.
- Da nije tako, ne bi nam pomogli nijedna pjesma ni ugovor. S vremenom čovjek postane svjestan da je zdravlje, zapravo, jedino bitno, a ako se još sprijatelji sa srećom, listić je sigurno dobitan. Mi se ovim poslom bavimo jer ga volimo i njime ćemo se baviti dok budemo mogli i dok nas publika bude htjela slušati. Jedna naša nova pjesma kaže ‘nemam puno želja, daj, daj, zdravlja i veselja’, pa ćemo se time i voditi - siguran je Bosilj.
Tri tisuće puta
Kao i svima u glazbenoj industriji, i Mejašima je korona poprilično pokvarila planove za ljeto.
- Što se tiče koncerata, ljeto će vjerojatno biti dosadno ako ne dođe do drastične promjene. Nedavno smo održali koncert u Sibinju, gdje nam je bilo fenomenalno i publika je pokazala da se nije zaboravila zabavljati, što nam je napunilo baterije. Imamo puno dogovorenih koncerata za ovo ljeto, ali, nažalost, ne ovisi o nama hoće li ih uspjeti održati - kaže Bosilj.
Zbog pjesme “Češka” s novog albuma imali su ozbiljne planove potegnuti i do Praga.
- Za ‘Češku’ smo planirali snimati spot u Pragu, a kako je krenulo, ako se ponovo zatvore granice, glumit ćemo češke turiste na našoj obali - pomirljiv je glazbenik.
Iako se mogu pohvaliti brojnim uspješnicama, postoje pjesme bez kojih nijedan koncert ne može proći.
- Pjesme bez kojih ne može početi niti završiti nijedan koncert Mejaša definitivno su ‘Zorica’ i ‘Zavela me Ana’, koje izazivaju euforiju kao prvog dana. Jednom smo izračunali da smo do sada ‘Zoricu’ odsvirali više od 3000 puta, ali svaki put nosi neku novu energiju i nije nam dosadila. Ispostavilo se da su glazbenicima najdraže one pjesme koje obično ne postignu ogroman uspjeh kod publike. Meni je najdraža naša ‘Idem ja’ - priznaje Bosilj.
Mejaši privatno ne razlikuju se, tvrdi, od Mejaša na sceni.
- Zapravo, imam osjećaj da uopće ne radimo jer radimo ono što volimo, pa ispada da slobodno vrijeme najčešće koristimo za promociju novih pjesama i uskoro novog albuma. Ako nam stvarno ostane slobodnog vremena, onda imamo probu ili se privatno družimo i degustiramo razna svjetska piva. Netko je na probi spomenuo da bismo mogli napraviti svoje pivo. Tko zna, možda i hoćemo - zaključio je frontmen.