StoryEditor
GLUMCI HIT-PREDSTAVE

U šesnaestercu s Gruntovčanima: Presvetli organizira, a Dudek zabija

‘Korona nas je potjerala iz Kerempuha, vrijeme kratimo na haklovima u Trnju. Ali predstavu ćemo igrati još 200 puta‘

Odmah sam se zalijepio za Dudeka, neću mu dati disati. Zaključat ću ga kao što je Domagoj Vida zaključao Lionela Messija, na utakmici protiv Argentine na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

Bit će mi lako: taj nesretni, naivni Dudek sam će mi predati loptu pa će se oplesti o vlastite noge i opet završiti na podu, nasamaren i praznih džepova, a ja ću potrčati dalje slobodan prema protivničkom golu. “Pa ne može taj lik igrati nogomet”, razmišljao sam dok sam ga pogledom locirao na terenu, da bih uskoro dotrčao do njega:

- Ej, Dudek, šta si ti igrao u NK Trnju? (nosi dres spomenutog kluba)

- Ne, dres je bio na sniženju - odgovara Dudek, prima preda mnom loptu, majstorski se okreće i bježi. Ne spotiče se, ide pravo na gol i jakim udarcem zabija u rašlje. Presvetli i Matula se uhvate za glavu, a Jura slavi zgoditak s Dudekom, koji je u ovoj akciji ispao sve - samo ne i Dudek.

Nova ekipa

Upravo sam na malonogometnom terenu sportskog kompleksa ŠRC “Trnje”, gdje s glumcima iz Kerempuhova ansambla igram rekreativni nogomet, termin u 21 sat. Uletio sam u ekipu niotkuda, klasično novinarski, predloživši nekidan glumcu Hrvoju Kečkešu da zaigram s njima nogomet i napišem reportažu u stilu “Igrao sam nogomet s Gruntovčanima”. Mogla bi to biti lijepa priča o kazalištu i sportskom životu, rekao sam mu. Malo zaigramo nogomet pa porazgovaramo o tome što ima u kazalištu nakon karantene, kako je bilo opet igrati “Gruntovčane” koji su, odmah nakon premijere početkom ožujka, bili stavljeni u lockdown, zatim korespondiraju li njihove uloge s kazališnih dasaka s onima na nogometnom terenu i slično.

Istina je, međutim, da sam samo htio s nekim drugim zaigrati nogomet. Naime, kad igram onaj raniji termin, sa svojim urednikom Nedjeljnog Jutarnjeg, stalno me gura u peterac. Tjera me da igram stativu i čekam na njegove lopte, a ja sam prisiljen slušati naredbe zbog “mira u kući”. Budući da to nije moja prirodna pozicija (sebe vidim više kao fantazista, klasičnu desetku, ali nitko drugi me ne vidi na tom mjestu), veselila me prilika da zaigram s novom ekipom i konačno pokažem sve svoje finese.

I doista, s Presvletim (Hrvoje Kečkeš) i Matulom (Filip Detelić) odigrao sam nekoliko dobrih kombinacija, a uspjelo mi je i zabiti dva pogotka (jedan iz posve traljavog voleja, lijevom nogom: bio je to školski primjerak tzv. krumpira). Baš je dobro bilo napokon zaigrati izvan peterca. Šteta što urednik nije bio u publici da to vidi, već vidim kako će me opet prozivati lašcem.

image
Glumci kazališta Kerempuh igraju mali nogomet na igralištu ŠRC Trnje
Marko Todorov/Cropix

Ispadao sam tijekom te utakmice i potpuni nogometni diletant, naravno, ali događalo se i boljima od mene. Nekoliko puta sam tako propustio primiti čistu loptu, a jednom sam je i poslao u aut, tek tako, kao da sam neki Dudek. S druge strane, Dudek (Matija Šakoronja) pokazao je zavidnu nogometnu razinu i snalažljivost, prodoran udarac i brz trk, a Jura (Josip Brakus) također je dokazao da se dobro snalazi na nogometnom terenu. Tu je, zanimljivo, njegova glumačka priča i počela.

Iskusni Kečkeš

- Počeo sam igrati sa Šekijem (Matija Šakoronja op. a.) i Detelićem, još dok sam studirao na Filozofskom faksu. Jedan dan smo izašli u 22.000 pod morem, tamo u Frankopanskoj, gdje je sad i Akademija. Bio sam u društvu jedne djevojke, koja se taman spremala za Akademiju, a kako je ona bila dobra s Detelićem i Šekijem, zajedno smo se napili. I onda smo dogovorili fucu drugi dan, jer falio im je igrač, oni se nikad nisu mogli skupiti na Akademiji. I tako sam ostao s njima i upisao Akademiju, ima tome već deset godina - govori mi Josip Brakus na pivi nakon utakmice, koji u hvaljenim “Gruntovčanima” satiričnog kazališta “Kerempuh” igra uloge Jure, Roka Vađona i Štefa.

- Pa tko je primijetio tvoj glumački talent? - pitam ga.

- Još nitko! - dobacuje Hrvoje Kečkeš, na što svi za stolom prasnu u smijeh.

image
Glumci kazališta Kerempuh igraju mali nogomet na igralištu ŠRC Trnje
Marko Todorov/Cropix

Najiskusniji, Kečkeš, govore mi dečki, na nogometnom terenu je organizator, upravo kao i na kazališnim daskama. Detelić, pak, galami na oba mjesta.

- Detelić najviše galami i ovdje i u predstavi, a Kečo svime dirigira. A ja sam samo tu, na nižoj poziciji -govori Brakus, a Šakoronja dobacuje da je Dudek i na nogometnom terenu: Dudek.

S tim se, ipak, ne mogu složiti.

Organizator Kečkeš, inače, prvi je počeo igrati nogomet s ekipom iz kvarta, a na Krugama trči za loptom čak 13 godina. S vremenom su ljudi, kako to već biva u rekreativnim ekipama, otpadali iz raznih razloga, a priključivali su se novi, pa tako i dobar dio Kerempuhova ansambla. S njima danas nogomet igra i glumac Ivan Magud iz Komedije, zatim trener Dinamovih juniora Andrej Mioković, a ostatak je ekipa iz kvarta - od kojih su se neki klonili fotoaparata - kako kvartu i priliči.

image
Glumci kazališta Kerempuh igraju mali nogomet na igralištu ŠRC Trnje
Marko Todorov/Cropix

“Gruntovčani” sada igraju nogomet jednom na tjedan, predstave nešto češće. A kad smo već kod predstava, što ima novo u kazalištu?

- Dobro je. Kako popuštaju mjere, i mi smo opušteniji. Oprezni jesmo, pridržavamo se svih mjera, ali u predstavama nema odstupanja u odnosu na ono što je bilo prije. Prema zadnjim uputama Stožera, glumci se ne moraju distancirati jedan od drugog, ali distancirani smo od publike. Prva tri reda su prazna, a između sjedala je također razmak. Parovi i obitelj mogu sjediti zajedno - objašnjava Kečkeš, a Brakus dodaje da je trenutačno kapacitet kazališta 186 sjedećih mjesta. Kako je Kerempuh prošao u potresu?

- Zgrada u potresu nije znatno stradala, jer jedna je od prvih armiranih zgrada u Zagrebu, tako da smo imali s tim sreće. ‘Gruntovčane’ smo igrali nekoliko puta prije karantene, premijeru i dvije pretpremijere, a dalje su bile rasprodane sve oglašene predstave koje smo tada morali povući. Boris Svrtan originalni je tekst blago adaptirao u današnji kontekst, pa je tako u središtu priče gradnja ceste koja se financira iz fondova EU. Ali, nema puno odmaka od originalne priče, sve se događa na selu, a najvažnije nam je bilo prikazati taj mentalitet koji je bezvremenski - govori Kečkeš.

image
Hrvoje Kečkeš
Marko Todorov/Cropix

Dobre kritike

U “bloku” nakon otvaranja kazališta Kerempuh, dečki su “Gruntovčane” odigrali nekoliko puta, a s onim vremenom prije lockdowna, ukupno je iza njih sedam izvedbi. Kritike su, kažu, bile jako dobre, a i oni su zadovoljni obavljenim poslom. Glumački je, dodaju, predstava ujednačena, svaki kotačić radi svoj dio posla, a predstava traje dva i pol sata, s pauzom. Publika je, kažu, vrlo zadovoljna.

- To su ti tri sata s aplauzom! - ispaljuje Brakus, dodajući da se u ranim danima nakon lockdowna publika i dalje bojala okupljanja, pa su igrali za šezdesetak ljudi. No, kako je padao broj novozaraženih, ljudi su se opuštali pa su tako igrali i pred punim kapacitetom kazališta, uz propisane mjere distance. Za “Gruntovčane” se, kažu dečki, i dalje traži karta više, a novi “blok” najavljen je za 6. srpanj. Dečki su uvjereni da će se tek proširiti dobar glas o predstavi i tvrde da su svojom igrom i konceptom opravdali naslov, koji je sam po sebi atraktivan publici. Ipak, kažu, sam naslov nije dovoljan da kazalište stalno drži puno. Publika ishlapi ako predstava nije doista dobra.

image
Glumci kazališta Kerempuh igraju mali nogomet na igralištu ŠRC Trnje
Marko Todorov/Cropix

- Usmena predaja igra važnu ulogu. Baš jučer sam bio na krstitkama, sve puno Hercegovaca, i svi pitaju kad ćemo opet zaigrati tu predstavu - govori Šakoranja, a nogometno-kazališna trupa za stolom zaključuje da će odigrati još barem 200 izvedbi predstave “Gruntovčani”, kojoj previđaju sjajnu i gledanu budućnost.

image
Glumci kazališta Kerempuh igraju mali nogomet na igralištu ŠRC Trnje
Marko Todorov/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
06. srpanj 2020 17:09