Samo do početka kolovoza na području Novalje ove je godine prenoćilo 100.000 turista. Barem četiri puta toliko, procjenjuje se, došlo ih je na jednodnevno tulumarenje na najpoznatijoj hrvatskoj party plaži. Lani su turisti u Novalji ostajali u prosjeku 6,7 dana, a 94 posto svih njih bili su stranci. Ove je godine samo na jedan od brojnih festivala, Hideout, stiglo 10.000 mladih Britanaca, poznatih po tome da ne štede na dobroj zabavi. Do kraja sezone, koja završava početkom rujna, prema procjenama organizatora, kroz klubove na Zrću proći će oko 750.000 mladih partijanera.
Naplata svega
Kada bi svaki od navedenih 750 tisuća gostiju potrošio samo 100 kuna u klubovima tijekom svog odmora, radilo bi se o lijepom prihodu od 75 milijuna kuna za tri najpopularnija kluba. No oni su u prošloj godini, zajedno, prijavili manje od 30 milijuna!
No dobro, zanemarit ćemo “prolaznike” i uračunati samo onih 157 tisuća koji su prošlog ljeta baš u Novalji platili smještaj i tako ušli u gradsku statistiku, premda se zna da se u klubove stiže iz cijele županije. S obzirom na prijavljeni prihod klubova, prosječna potrošnja pojedinog turista u sva tri kluba tijekom šest dana bila bi 173 kune, od čega bi 72 potrošili u Papayi, 58 u Aquariusu i 43 u Kalypsu.
Međutim, to su čak i umanjene brojke jer Cissa, tvrtka koja je vlasnik Kalypsa, vodi i hotel Boškinac, a u prihode Aquariusa ubrojani su i oni zagrebačkog kluba.
Dakle, što nije u redu s ovom računicom?
Osim što se samo upad u Aquarius i Papayu naplaćuje minimalno 10 eura, a na dane većih gostovanja između 150 i 300 kuna, cijene pića su također vrlo “turističke”. Za malo pivo valja izdvojiti između 20 i 25 kuna, veliki jumbo kokteli ne stoje manje od 150 ili čak 200 kuna, manji su minimalno 50 kuna, a jedna kriška pizze u obližnjoj pizzeriji stoji 15 kuna. Naplaćuje se i parking, i to cijelu noć, 10 kuna po satu. Za pristojan provod, kažu vjerni posjetitelji Zrća, manje od 300, 400 kuna po danu jednostavno ne ide.
12 milijardi kuna
Ali gdje je onda razlika između prijavljenih prihoda i razuzdane potrošnje mladih Britanaca, Nijemaca, Talijana...? Zar je moguće da partijaneri, čije slike svakodnevno obilaze hrvatske web portale, cijelu večer cuclaju jedan, najjeftiniji koktel? Jedno je sigurno, ili je potrošnja mnogo manja nego se čini, ili dio britanskih funti i njemačkih eura ne prolazi kroz kasu noćnih klubova i poreznu prijavu.