‘Sve što si požele moja žena Maja i kći Ivonne, ja operiram’

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 06.09.2009. u 12:19

Kompletni makeover? Ma da, objeručke! Tko ne bi nešto na sebi bacio “pod nož”? Netko preveliki nos, netko tanke usne, celulit se udomaćio, lice s godinama popušta... No, postoji velika prepreka  - malo je onih kojima novčanik dopušta posjet estetskim kirurzima, osobito često. Za razliku od većine ima onih kojima to i nije neki problem. Razlog? Imaju “kućnog majstora” jer im se posrećilo da im je estetski kirurg muž, otac ili prijatelj. U tom slučaju većina želja postaje dostižna o čemu svjedoče Maja, Ivonne i Ivan iz tri hrvatske priče.  

Nema straha od noža

Make over

Maji je suprug napravio četiri velike operacije i poneku sitnu korekciju
Maja izgleda odlično. Oko očiju nema pačjih nožica, bore oko usana i brade tek se malo naziru, nos je pravilan. Kći Ivonne u ranim dvadesetim, moglo bi se reći, mlađa joj je sestra. No, kockice su se brzo posložile jer za savršenstvo ipak je djelomično zaslužna stručnost  glave obitelji doc. dr. Zorana Žgaljardića, estetskog kirurga u vlastitoj opatijskoj klinici Villa Elite. Kaže, nije mu problem ispuniti želje ženskih članica obitelji, a majka i kći s punim se povjerenjem prepuštaju u njegove ruke.

- Imam puno povjerenje u ono što radi moj suprug. On je vrlo savjestan i temeljit, ali i znatiželjan. Ne može mu promaknuti niti jedna novost u estetskoj kirurgiji. Zna satima noću proučavati na internetu novi aparat. Često je na edukacijama, a ne preza ni od toga da primjerice novi laser isproba na vlastitoj koži - ističe Maja koja se za laika sasvim solidno razumije u mogućnosti lasera, skalpela ili raznih punila za lice i usne.  

 - Držim da sve što nije pretjerivanje treba probati. Otići na operaciju za mene je kao otići u kafić popiti kavu. Više se bojim kad moja kći sjedne u automobil nego kad ode na operaciju - kaže gospođa Maja kojoj je muž do sad napravio četiri velike operacije i poneku sitnu korekciju izgleda o kojima priča bez imalo sustezanja.   

 - Nije to nikad bila drastična promjena izgleda. Primjerice, operirao mi je dojke nakon zajedničke odluke s mojim ginekologom. Zbog obiteljskog nasljeđa odlučila sam da mi suprug operira dojke jer sam imala brojne ciste koje su prijetile možda zloćudnom bolešću. Izvadio je sve i stavio mi implantate  - objašnjava Maja.



Slijedilo je podizanje kapaka.

- Imam tanku i osjetljivu kožu koja se rado bora. Smetali su mi obješeni kapci pa je Zoran uslišio moju želju i podigao gornje kapke - kaže Maja. No, već i letimičan pogled u ogledalo rekao je - čemu parcijalno rješenje.

Dva dana kasnije slijedila je kompletna operacija. S face liftingom sve bi izgledalo bolje! Rečeno - učinjeno.

Korekcija nosa stara je želja


Išla sam u prvi razred osnovne škole kada sam zamolila tatu da
mi operira uši

kći Ivonne
- Slomila sam nogu, nisam se mogla previše kretati pa sam mislila kako bi to vrijeme mogla iskoristiti za još jednu operaciju. Operirala sam nos što mi je zapravo bila želja još od djetinjstva. Nisam nikad požalila ni zbog jednog zahvata. Tek nekoliko dana potraje oteklina i onda se sve vrati na svoje mjesto. Bolovi su zasita minimalni i kratkotrajni. Moj suprug radi ovaj posao vrlo racionalno, ne pretjeruje ni kod drugih pacijenta, ne nudi nemoguće -  odgovara Maja na naše pitanje nisu li operacije ipak zamorne zbog oporavka.

No, najveći broj supruga i bliže obitelji estetskih kirurga ne želi razgovarati o tome da je zbog blizine “stola” njihov izgled nerijetko mnogo bolji od osoba njihove dobi. Razlozi bježanja od javnih ispovijedi različiti su, a jedan od zagrebačkih estetskih kiruga kazao nam je iskreno kako je supruzi u desetak godina povećao grudi za dva broja, zategnuo lice, podebljao usne, korigirao nos, često laserom skida celulit i “popika” botox, ali ona ne želi da se to zna.

- Njezine prijateljice za to ne znaju! Čini se da je to zapravo pravi razlog silne želje za anonimnošću.

Nije rekla prijateljicama

Vjerojatno tako drugima nabijaju komplekse svojim izgledom i ne žele reći da je to u velikoj mjeri zasluga “kućnog majstora” i njegovih sposobnosti koje su stalno na raspolaganju.  

- Da pristajem, moja bi supruga gotovo svakodnevno bila na nekom tretmanu - kaže nam jedan od zagrebačkih estetskih kirurga.

Drugi s kojim smo razgovarali kazao nam je kako nikad nije nikome iz obitelji radio ni jednu operaciju jer se jednostavno ne usudi.

- Kad mi je kći prije nekoliko godina rekla kako bi malo uljepšala nos, zamolio sam kolegu da to učini umjesto mene -  kaže nam iskreno i dodaje kako se njegova supruga drži podalje od njegove ordinacije te da joj čak ne radi ni liftinge injekcijama restilana. Smatra da je to posao kao i svaki drugi, ali ona u njemu naprosto ne sudjeluje.

Za razliku od ovog našeg sugovornika, doc. dr. Žgaljardić kaže kako on nema nikakvih problema s operiranjem uže obitelji.

Kirurg i prijatelj Duje mi je prvo uklonio ožiljak, pa operirao uši, pa podigao nos...

Ivan Ivoš
- Imao sam vatreno krštenje tijekom Domovinskog rata. Tada mi je dok sam još radio u bolnici kao kirurg na stol došao brat s prostrijelnim ranama na glavi. Nisam imao vremena za razmišljanje, već sam se samo silno trudio da sve protekne u najboljem redu - kaže dr. Žgaljardić.

Valjda zbog “opuštene” kućne atmosfere u vezi s njegovim poslom i starija kći Ivonne, netom diplomirana liječnica koja je odlučila ići tatinim stopama, bez kompleksa govori o željama koje joj je ispunio tata. Kaže - specijalizirat će estetsku kirurgiju.

No, već je i sama probala njezine mogućnosti.

- Bila sam u prvom razredu osnovne škole kad sam zamolila tatu da mi operira uši. Stalno sam nosila dugu kosu kako bi prikrila klempave uši. S mojom željom za kratkom kosom došla je i želja za operacijom. Valjda mi to nije bio nikakav problem jer sam odrasla uz tatu kirurga. Mnogi bi moji prijatelji rado nešto promijenili na sebi, ali boje se operacija - kaže Ivonne.

 - Liposukciju sam radila pred početak prve godine faksa. To mi je bio kompleks zajedno s debljinom. Stalno sam pokušavala s nekim dijetama, ali sve bi brzo propalo. Izdržala bih dva tjedna, a onda bih ispalila na živce i pojela hrpu kolača. Vrhunac je bio kad sam u jednom dućanu u Italiji htjela kupiti traperice. Probala sam broj 42 u koji sam do tada stala. Na moj užas uspjela sam ih navući do pola noge i dalje nije išlo - priča Ivonne.

Operacija i zdravi život


- Kad je tata vidio moju facu samo je rekao - ostavi to ništa nećemo kupiti dok ne sredimo očitu nevolju. Kad smo se vratili uslijedila je liposukcija i to mi je bio motiv da promijenim kompletene žvotne navike, osobito one u prehrani. Nisam htjela upropastiti tatin trud i okrenula sam se povrću, integralnim žitaricama... Razmišljam kako jedem, kad i koliko i zahvaljujući tome već šest godina održavam gotovo idealnu težinu. Ove zime sam malo “napunila” usne s hijaluronskom kiselinom i to resoptivnim preparatom koji traje godinu dana. Naprosto da vidim kako bi to izgledalo i čini mi se da nije loše. S gipsom na nosu nakon operacije normalno sam izlazila van. Kad to mogu oni kojima je slomljena ruka, mogu i ja s gipsom na nosu doći na benzinsku crpku - priča nam Ivonne.

Dodaje da se puno može učiniti laserima što ne traži gotovo nikakav oporavak.

Sve ‘moćniji’ aparati


- Danas su aparati sve moćniji, više nije nužno kao nekad po nekoliko dana izostajati s posla zbog zahvata - što iz osobnog iskustva što zbog odrastanja uz estetsku kirurgiju znalački ističe Ivonne i zaključuje da će sve više mladih bez ustezanja htjeti promijeniti na sebi ono što im smeta.

Osim supruga ili oca estetskog kirurga, dobro ih je imati i za prijatelje.

Takav je primjer i inženjer elektrotehnike Ivan Ivoš kojemu je estetski kirurg dr. Duje Ostojić najprije odstranio ožiljak na čelu koji ga je mučio još od njegove petnaeste.

- Ožiljak sam zaradio skačući u more ne bi li skinuo ronilačko odijelo jer sam profesionalni ronilac. Loše sam procijenio dubinu i razbio  glavu. Pokušavao sam s dermoabrazijom, laserima, ali sve dok se prije tri godine nisam požalio prijatelju Duji problem je ostao neriješen, a bio je zaista veliki - objašnjava Ivan.

Ožiljak je bio na sredini čela u obliku slova V i spuštao se gotovo do obrva, dubok i širok s izbočinom.

Ivan postaje sve ljepši


- To me godinama jako smetalo. No, dr. Ostojić mi je izrezao kompletni ožiljak i sve ponovno sašio. Zapravo, to je bio i mali face lifting čela. Pogled u ogledalo govorio mi je sve češće da bi Duje mogao učiniti još nešto dobro za moj izgled ili bolje rečeno ukrotiti klempave uši. Istina, nisam baš bio optimist niti sam na prečac odlučio leći na kirurški stol jer vidio sam neke znance kod kojih je rezultat takvih operacija bio upitan. No, nakon razgovora s Dujom malo sam se opustio i prepustio njegovoj ruci. Vjerovao sam mu, ipak mi je prijatelj, ali bio sam jako nestrpljiv dok nisam skinuo zavoje da vidim što je ispalo. Zadovoljstvo je bilo veliko, učinio je to upravo onako kako sam htio - opisuje Ivan svoju drugu prijateljsku operaciju.

Kad mu je “prijatelj već pri ruci”, Ivan nije mogao odoljeti još jednom zahvatu - podigao je nos.

 - Činilo mi se da mi je nos narastao i da se spustio pa kad se smijem to i nije baš lijepa slika - kaže Ivan. Dodaje da zapravo to nije bila klasična operacija nosa, nego samo zatezanje uz pomoć malog šava ispod ruba usnice.

Tako malo po malo uz Dujinu pomoć Ivan postaje sve ljepši, a on kaže kako je zaista privilegija imati prijatelja estetskog kirurga.
- Uostalom, ako nešto pogriješi mora popraviti hoće-neće - šali se Ivan.


Goranka Jureško

Izdvajamo