Nedaleko od Moskve u istraživačkom centru ruske svemirske agencije Ruskosmos, u suradnji s europskim kolegama iz ESA (European Space Agency), pod patronatom Instituta za biomedicinske probleme Ruske akademije znanosti - 3. lipnja otpočet će jedinstveni znanstveni eksperiment pod nazivom Mars 500!
Naime, šest znanstvenika dragovoljaca biti će zatvoreno i izolirano u posebnom modulu koji bi trebao simulirati i maksimalno vjerno prikazati let na liniji Zemlja - Mars - Zemlja! Punih 520 dana, dakle do studenoga 2011., znanstveni će tim biti zatvoren u uvjetima koji podražavaju taj veličanstveni domet - putovanje na prvi planet našeg sustava.
Znanstveni reality show
Cijeli taj projekt stajat će 15 milijuna eura, a na njegovu čelu nalazi se Boris Morukov, inače pilot i liječnik specijalist za avijacijsku, svemirsku i pomorsku medicinu.
Glavni menadžer eksperimenta Mars 500 Mark Belakovski, stručnjak za prehranu i metabolizam ljudi u ekstremnim uvjetima, izrecitirao je imena šestorice marsovskih pionira, kako im već tepaju ruski mediji, koji su odabrani između 20-ak prijavljenih kandidata i koji su prošli vrlo rigorozan trening i obuku. Tako je otpočeo najintrigantniji reality show na planetu.
Zadnjih dana pred odabir morali su proći trening preživljavanja u zimskoj negostoljubivoj ruskoj šumi na niskim temperaturama, koristeći se samo nožem, noseći tek po jednu konzervu i nešto pitke vode. Na tom zadnjem testu izdržljivosti i zajedništva dvojica kandidata slomila su noge te su otpali pred samim ciljem.
Tako će u modul-simulator krenuti 37-godišnji kardiovaskularni kirurg Suhrob Kamolov, inženjeri - 37-godišnji Mihail Sineljnikov i 38-godišnji Aleksej Sitjov, uz 27-godišnjeg Kineza Wang Yuea, 31-godišnjeg Francuza Charlesa Romainea i najmlađeg među njima, 26-godišnjeg Talijana Diega Urbina.
Tih šest muških primjeraka ljudske vrste živjet će zajedno u relativno skučenom prostoru pokašavajući dočarati što će u skoroj budućnosti, čekati jedan pravi tim “marsijanaca”.
Dečki će u Modulu 500 obaviti čak 105 eksperimenata, a simulirat će i mnoge nenadane situacije poput kvarova izazvanih tehničkim problemima, meteorske kiše ili, da im ne bude dosadno, i mogući susret s pravim Marsijancima.
Usput, testirat će se njihovo psihofizičko stanje, rad na tako dug period, u tako malom prostoru, u istom okruženju.
Svemirski meni
Jedna od težih stvari na pripremama za misiju nije bila ni oprema, ni simulacija Marsove površine sa svim klimatskim i ostalim uvjetima koji će imati na raspolaganju i po kojoj će se kozmonauti šetati u skafanderima, nego odabir hrane i pića: koliko i kakve sve nužne sastojke za zdrav život skladištiti za gotovo 18-mjesečni “put”.
Naime, kako se hrana neće moći dostavljati, nego se sve mora ponijeti, znanstvenici će proučavati je li bolje hranu podgrijavati na ploči ili u kipućoj vodi.
Postaja će se sastojati od nekoliko međusobno povezanih modula. Modul 50, veličine 50 prostornih metara, jest onaj s koji će se posada “spustiti” na tlo zagonetnog i nepoznatog Crvenog planeta, neka vrsta Kolumbove Santa Marije novog tisućljeća. U njoj će boraviti trojica kozmonauta, i to za zadnja dva-tri mjeseca leta. U toj će komori biti smještene telekomunikacijske veze s ostatkom letjelice (u kojoj ostaju preostala tri člana posade), te s centrom na Zemlji. Svaki će imati svoju spavaću sobu, radni prostor te zajedničku kuhinju, dnevni boravak i sanitarni čvor.
Ljudski kunići
Iz tog modula prelazit će se u medicinski laboratorij ili Modul 100, koji će, kako mu samo ime kaže, biti veličine 100 prostornih metara. Tamo će se u specijaliziranoj bolnici provoditi testiranja i eksperimenti o psihofizičkom stanju ljudskih pokusnih kunića. Osim dvokrevetne spavaće sobe i kuhinje, u tom će se modulu nalaziti i posebna tzv. panic room, odnosno hermetički zatvorena soba za slučaj opasnosti.
Sljedeći modul je onaj veličine 150 m3, koji zapravo služi kao stan ili hotel za odvažnu šestorku. Tamo se nalazi i glavni upravljački pult te sobe za svakog od članova, slične brodskim kabinama, sa svim pogodnostima koje bi olakšale boravak na tako dugom putovanju. Sobe su, pišu ruski mediji, rađene po obrascu prekoceanskih brodova, naftnih platformi ili boravišta na zabačenim sibirskim bušotinama.
Tamo je i veliki dnevni boravak te kuhinja. Iz tog modula, gdje će ekipa provoditi najviše vremena, može se u ostale module, koji su spojeni hermetičkim vratima. Sljedeća komora je Modul 250, zapravo skladišno-eksperimentalni prostor. Veći dio prostora zauzimat će rashladna prostorija za skladištenje prehrane. Osim svega ostalog, morat će se brinuti i o vrtu gdje će se pod posebnim uvjetima uzgajati povrće i cvijeće. Kako bi posada ostala u dobroj fizičkoj kondiciji, za njih je pripremljena i suvremena teretana, no i tamo se neće uvijek moći opustiti uz omiljene vježbe, nego će se opuštati uz bezbroj žičica koje će morati polijepiti po sebi kako bi im aparati očitavali funkcioniranje vitalnih organa.
Nepotreban eksperiment?
I na kraju najfascinantniji Modul IMP - Imitator marsovske površine, veličine 1200 m3. On je vjerna kopija površine intrigantnog planeta i uvjeta koji tamo vladaju. Dečki će se tamo spuštati u specijalnim skafanderima, vježbajući uzbudljivo i epohalno spuštanje na Mars!
I dok se javnosti uzbuđuje mašta ovim neobičnim pokusom, neki stručnjaci izlažu cijeli projekt kritici. Poznati ruski kosmonaut Valentin Lebedev smatra da je takav eksperiment nepotreban i za znanost zapravo nedovoljno učinkovit jer se nikada do kraja neće moći simulirati pravi let te prave ekstremne i neočekivane situacije, reakcije i doživljaji. On smatra da je i proučavanje odnosa ljudi u malom prostoru za tako dugog leta neučinkovito jer će u podsvijesti svakog od njih biti to da oni zapravo ne lete te da će u bilo kojoj ekstremnoj situaciji moći napustiti Modul, što, naravno, na pravom letu za Mars neće biti moguće.
Pokus iz 1967.
Do sada su već provedena dva eksperimenta te vrste: prvo je jedan tim, 2007., bio na taj način izoliran 14 dana, a drugi 2009. čak 105 dana.
No, u Rusiji nije to prvi eksperiment te vrste. Daleke 1967. trojica dragovoljaca znanstvenika bila su 365 dana zatvorena u skučenom prostoru, a većinu vremena su provodila u bestežinskom stanju! No, dragovoljci nisu izdržali do kraja već su pred kraj morali prekinuti upravo zbog međusobnih sukoba. O tom pokusu doznalo se tek kasnijih godina jer je u sovjetsko vrijeme to bila tajna od nacionalne važnosti.
Paklena misija na Mars: punih 520 dana bez seksa
Kako kaže Aleksej Sitjov, koji se prije mjesec dana oženio liječnicom Jekaterinom Golubjevom pa za 520 dana odgodio medeni mjesec, najteže će mu biti bez supruge, a “najgore toliko dugo bez seksa” - značajno je dodao uz kiseli smiješak, ali se i u očima ostalih “marsijanaca”mogao očitati stanoviti užas kad su se suočili s tim problemom.
No, odgovorni za eksperiment nekako su izbjegli odgovor na pitanje hoće li dečkima davati “brom” ili neko drugo sredstvo za kroćenje libida.
Morukov smatra da je nacionalno miješana ekipa dobar odabir, ali ne i spolno miješana (to je također dio eksperimenta), mada se i o tome razmišlja.
Glavni problem bit će čak ne toliko znanstveno-tehnološki, koliko psihološki. Naime, unatoč svemu, članovi posade imat će puno slobodnog vremena i treba vidjeti hoće li i pod kakvim uvjetima biti međusobnih sukoba i prijepora.
Ovaj put ljudi će morati odigrati ulogu laboratorijskih štakora, miševa ili pasa. Lajki, a pogotovo Bjelki i Strjelki, čini se, bilo je puno lakše!
Kako bi se ovim dragovoljcima olakšao boravak u “svemiru”, pripremljena im je bogata knjižnica i videoteka, a na raspolaganju im je čak i bivši svjetski prvak Anatolij Karpov, s kime će preko video veze moći odigrati partiju šaha.