ZAGREB - Ako elementi nežive prirode mogu biti negativci, onda je ugljični dioksid pravi negativac, moto je Kena Caldeire, poznatog američkog klimatskog znanstvenika iz Carnegie Institutea u Kaliforniji, kojega je britanski New Scientist 2008. godine uvrstio na popis deset znanstvenih junaka.
Caldeira, koji ima i naše korijene jer je njegov djed bio Hrvat Josip Čačić, jedan je od glavnih zagovornika geoinženjeringa, niza metoda hotimičnog manipuliranja Zemljinom klimom, od ispuštanja sumpornog dioksida u atmosferu i “gnojenja” oceana pa do stvaranja svemirskog suncobrana. Iako je kontroverzan, znanstvenici sada razmatraju geoinženjering kao plan B za spas planeta u slučaju da ne uspijemo zaustaviti globalno zagrijavanje.
Neuspjela konferencija
- Geoinženjering je poduzimanje mjera na velikoj skali kako bi se smanjila šteta izazvana emisijom stakleničkih plinova. Postoje dvije glavne vrste geoinženjeringa. Jedna ide za uklanjanjem stakleničkih plinova iz atmosfere i relativno je nekontroverzna, ali može biti skupa.
Druga vrsta geoinženjeringa ide za ublažavanjem klimatskih promjena. No, neke od tih metoda mogu biti rizične i kontroverzne. Takva je, primjerice, refleksija Sunčevih zraka natrag u svemir koja je, međutim, relativno jeftina i izvediva - rekao mi je Caldeira kada sam mu se javila zaintrigirana viješću da je prošli tjedan u Limi održan sastanak 60 vodećih svjetskih stručnjaka za geoinženjering. Taj je sastanak organizirao Međudržavni panel za klimatske promjene, UN-ova organizacija koja okuplja oko 3000 klimatskih znanstvenika.
- Bio sam u organizacijskom odboru tog sastanka, ali zbog poremećaja zračnog prometa, prouzročenog erupcijom peruanskog vulkana, nisam mogao prisustvovati skupu. Cilj skupa bio je isporučiti najkvalitetnije informacije onima koji donose političke odluke.
Naime, oni su organizacija koja razmatra znanstvene informacije, a ne donosi političke odluke - objasnio je Caldeira koji je na neuspjeloj konferenciji u Kopenhagenu u prosincu 2009. godine vodio zasjedanje o geoinženjeringu.
Milijarde leća u svemiru
No, Ken Caldeira nije uvijek bio sklon uvjeravanju političara na osnovi znanstvenih argumenata. Naime, kada su 12. lipnja 1982. godine u New Yorku održani najmasovniji prosvjedi u američkoj povijesti, među 750.000 prosvjednika bio je i Caldeira, tada 25-godišnji kompjutorski geek i lijevo orijentirani ekološki aktivist.
Dok su prosvjednici uzvikivali parole protiv predsjednika Reagana i politike nuklearnog naoružavanja, Reaganov savjetnik i izumitelj hidrogenske bombe Edward Teller s tada 41-godišnjim astrofizičarem Lowellom Woodom raspravljao je u Lawrence Livermore National Laboratory u blizini San Francisca. Tellerove i Woodove ideje inspirirale su tada Reagana za stratešku inicijativu Ratovi zvijezda. Iako su bili na suprotnim stranama, Lowell Wood i Ken Caldeira danas su na istoj poziciji geoinženjeringa.
- Geoinženjering sam počeo istraživati 1998. godine nakon što sam čuo jedno predavanje Wooda o toj temi. Na početku sam mislio da je to luda ideja i da ne može biti učinkovita. Međutim, naše simulacije sugeriraju da bi se refleksijom Sunčevih zraka daleko od Zemlje mogla ublažiti glavnina klimatskih promjena - istaknuo je Caldeira. Sheme koje uključuje geoinženjering na prvi pogled nalikuju na scenarij za znanstveno-fantastični film.
Primjer je ideja o svemirskom suncobranu američkog astronoma Rogera Angela koji je predložio da se u tzv. Lagrangeovoj točki na oko 1,5 milijuna kilometara udaljenosti od Zemlje postavi 16 bilijuna staklenih leća. Da bi se postavile u orbitu, morali bismo sa Zemlje tijekom deset godina svakih pet minuta lansirati rakete.
One bi zatim formirale jedan cilindrični oblak čiji bi promjer bio jednak Zemljinu ekvatoru, a protezao bi se na dužini od 100.000 kilometara. Angel tvrdi da bi to divovsko ogledalo, teško oko 20 milijuna tona, blokiralo dva posto Sunčeva zračenja usmjerenog prema Zemlji.
Druga je ideja gnojenja oceana željezom. U osnovi te metode jest zamisao da se potakne rast fitoplanktona koji bi apsorbirali suvišni ugljični dioksid. Cvat fitoplanktona može se postići gnojenjem južnih mora željezom. Naime, bez željeza nema produkcije fitoplanktona. Znanstvenici su došli na ideju da se u južna mora plovi tankerima, baca željezo i tako izazove njihov cvat.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM NEDJELJNOG JUTARNJEG