Film ‘Društvena mreža’? Počeo je igrati? Ok, iako izbjegavam medije, otići ću s vama u kino i to zato što mi je u jednom poslu Mark Zuckerberg, osnivač Facebooka, bio izravni konkurent. Tako je Nenad Bakić, naš najveći internetski poduzetnik koji je na webu zaradio ozbiljne novce, pristao otići u kino i analizirati sa mnom Fincherov veliki hit o socijalno nevještom geniju s Harvarda, danas najmlađem milijarderu na svijetu. Na koncu, film smo gledali rano popodne, u troje - njegova supruga bila je jednako tako nestrpljiva i gorljiva da ga što prije vidi…
Na samom početku, Fincherov sumorni prikaz najprestižnijeg američkog sveučilišta, snimanog uglavnom noću, tako da se nestvarna ljepota kampusa prikrije, ipak je izmamio osmijehe i oduševljenje supružnika Bakić, rekla bih - pravih amerikanofila.
Nenad Bakić bio je na postdiplomskom studiju matematike na Penn State Universityju. Veli da je ipak tek kasnije shvatio koliko je to genijalna zemlja, koja omogućuje stvaranje vrijednosti - što je Bakićeva poslovna religija koliko internet i kompjutorsko programiranje Zuckerbergova. SAD je za njega istinska kapitalistička zemlja, odnosno zemlja liberalne demokracije u najboljem smislu, koju ‘naši salonski ljevičari ne razumiju i kritiziraju iz neznanja, krajnje zatucanosti. A onda se ipak žele voziti u automobilu i koristiti sve one druge proizvode koje je ta zemlja stvorila’.
• Kako su se zapravo vaš i Zuckerbergov posao dotaknuli?
- Ja sam u Bosni 2007. ili početkom 2008. kupio udjel u websiteu, koji je tamo bio proporcionalno puno jača društvena mreža nego u Americi Myspace i Facebook zajedno. Čudno, baš se u filmu spominje Bosna - da imaju Facebook, a nemaju ceste. Naš sajt je dernek.ba. Napravili su ga izvanredni dečki, programer Ado koji je poput Zuckerberga, ali bez negativnih osobina, i njegov poslovni partner Emir. Jasno sam vidio da su socijalne mreže iduća najveća kategorija na novim medijima, a moja ideja je bila da je socijalna mreža stvar poput kluba, pa će je članovi teško ostaviti i prijeći u drugu, jer ostavljaš prijatelje, da su barijere za izlazak toliko velike da te čak ni eventualni bolji klub ne može pobijediti ako si dovoljno velik. No, iako smo bili uvjerljivo najjači na tržištu, Facebook nas je brzo porazio. Na svakom drugom tržištu osim internetskog, koje je veoma volatilno, zasigurno bismo uspjeli.
•Kako ste shvatili da su socijalne mreže tako važan dio internetskog biznisa?
- Da, to se u ovom filmu ne vidi dobro, no Facebook se nije počeo radikalno širiti sve do 2008. Tad je još Myspace bio div, Murdoch je za njega platio 750 milijuna dolara. Facebook je tad bio samo izazivač, tek je nedavno preokrenuo igru. Ja sam sam sebi rekao: ‘Wow, Murdoch je kupio myspace, tu sigurno ima nečeg’ i onda sam počeo proučavati društvene mreže u regiji… Priznajem, povodljiv sam za naj-boljima, nije me zbog toga sram.
•Po čemu se internetski biznis razlikuje od ostalih? Zašto ga smatrate nepostojanijim, težim?
- U internetskom biznisu vrijede sasvim druga pravila. Samo je jedan pobjednik, a pobjednik odnosi sve. Postoji prvi, za drugog ste eventualno čuli, trećeg kao da ni nema. Na internetu si izložen globalizaciji u ekstremu. U Bosni Facebook je pretekao puno stariji, lokalni dernek. Pogledajte, tko danas ima šanse protiv Googlea igdje na svijetu osim u zatvorenim, totalitarnim državama. Vidjeli ste i u filmu kako je to medij iznimno osjetljiv na detalje. Sjećate se kako je Zuckerberg napravio onu malu promjenu, unio ljubavni status i interese i tad shvatio - sad je to tek prava stvar! Vi u normalnom biznisu ne možete zamisliti da napravite toliko mali pomak i da on promijeni sve. Biznis na internetu je iznimno fragilan dok ne postane monstruozno velik.
• Je li to doista bilo i vaše iskustvo na našem malom tržištu?
- Apsolutno. Niste zaštićeni zakonima i uzusima koji vrijede inače u poslovnom svijetu. Naročito kod nas je ta dereguliranost bila strašna. Mene su neprestano pokušavali uništiti prljavom igrom, nezdravom konkurencijom. Kad se dvije banke u svijetu takmiče za klijente, neće predsjednik jedne banke predsjedniku druge na najvulgariji način podmetnuti nogu da ne može stići na sastanak. Da sam radio neki drugi biznis, meni ne bi toliko smetalo da neki moj konkurent, zapravo parazit, napravi prljavi dil s direktorom jedne velike medijske kuće u želji da me izbaci iz igre…