Zimmer frei na Golom otoku, ideja moćnog čovjeka iz sjene sadašnje vlasti, Mladena Pejnovića, digla je na noge obitelji zatočenika logora koji se može usporediti samo s Guantánamom. Na otoku bez ijedne grančice jedino bogatstvo su samo gromade obrađenog kamena, koji su strpljivo tuckali bivši logoraši, a koji bi sada na tržištu postigao astronomsku cijenu. Sve ostalo je propalo, pokradeno, devastirano i napušteno.
Goli otok danas izgleda avetinjski, dolutaju poneki turisti kojima prijeti da im ostaci zloglasnog kazamata padnu na glavu, a inicijativa države da se tamo sagrade hoteli nije dobro dočekana ni u odruzi Goli otok “Ante Zemljar”. Odmah su napisali pismo Milanoviću i Pejnoviću tražeći da se najnovija državna inicijativa u potrazi za investitorom za Goli otok obustavi. Ekspresno je odgovorio šef Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, koji u kratici ima poetski naziv DUUDI, i u rujnu je najavljen sastanak svih zainteresiranih, pa i predstavnika udruge Goli otok, kojima treba deset milijuna eura da Goli otok pretvore u mjesto pijeteta i sjećanja.
- Glasovi koji su se mogli čuti ovih dana da bi se Goli otok stavio u slobodnu prodaju i na raspolaganje potencijalnom investitoru naprosto su skandalozni. Nevjerojatno je da je naše državno rukovodstvo spremno mjesto na kojem je robijalo oko 13.000 ljudi i na kojem je život izgubilo njih više stotina ustupiti nekom privatniku da bi tamo niknuli, recimo, hotel i noćni klub. To bi bilo isto kao da na prostoru Ovčare nikne lovačka kuća uz popratne sadržaje. Goli otok nije bio stratište kao Jasenovac ili Ovčara, ali tamo su ljudi bili maltretirani, brojni su umrli ili ubijeni samo zato što se nisu snašli u novim prilikama i zato to mjesto mora biti muzejski prostor, zbog povijesti, edukacije budućih naraštaja i turizma - kaže dr. Martin Previšić s Filozofskog fakuleta u Zagrebu, koji je nedavno doktorirao na temu Golog otoka, a ujedno je i član udruge.
Partner Alcatraz
Novi predsjednik udruge Goli otok Darko Bavoljak za sastanak s predstavnicima države pripremio je projekt, sa željom da se realizira i uz pomoć europskih fondova. - Naša je vizija da se u četiri najkvalitetnije građene zgrade razviju neki sadržaji na Golom otoku. U bivšoj upravnoj zgradi i kuglani, gdje su se rekreirali čuvari i uprava, želimo napraviti memorijalni postav, a u druge dvije zgrade da se napravi škola demokracije - govori Bavoljak. Otac Bavoljakove supruge bio je dvije i pol godine zatočen u logoru, a Bavoljak kaže da je postojala i opasnost da njegova oca tamo deportiraju. - Samo mi je jedanput u životu spomenuo da je bio 1949. godine na ispitivanju, da su mu uperili lampu u lice, ali na kraju nije završio na Golom otoku.
U prostoru koji je predviđen za školu demokracije sastajali bi se intelektualci iz cijeloga svijeta i dolazili bi umjetnici, ali samo u tri ljetna mjeseca, jer klima jedino tada dopušta boravak na Golom otoku. - Želimo razviti specifični vid turizma, tako da bi sudionici međunarodnih seminara imali vremena i da se okupaju, ali to ne bi bio krajnji cilj. Dakle, ne bismo nudili samo hranu i kupanje nego i razne sadržaje, a uvjereni smo da u svijetu postoji mnogo ljudi iz međunarodnih organizacija koji bi bili zainteresirani doći na Goli otok.
Dvadesetak preživjelih
Među mogućim partnerima iz svijeta hrvatski članovi udruge Goli otok vide i američki Alcatraz. Stvaranje mreže svjetskih zatvora i logora nije ideja od jučer, a posebno su Nijemci osjetljivi da se sačuva sjećanje na logoraške muke koje su priredili nacisti. Kažnjenici s Golog otoka prošli su najgore torture, jer nisu imali pravo na pismo, paket, nije se znalo ni gdje su, a nisu mogli imati ni bilo kakav kontakt s javnosti. - Bili su tamo potpuno izvan zakona, na njima se mogao tamo vršiti teror svake vrste, i to je nezapamćeno u povijesti. Hitlerovi logori su bili ili radni ili za eliminaciju, Staljinovi su bili prvenstveno radni, a Goli otok je bio eksperiment u svjetskoj povijesti koji je sada ponovljen u Guantánamu, a to je preodgoj i ispiranje mozga - govori Bavoljak, koji je radio i film o Golom otoku, a vodi udrugu kojoj je u nazivu ime jednog od zatočenika, poznatog književnika Ante Zemljara.
- Danas je samo dvadesetak ljudi u Hrvatskoj koji su preživjeli Goli otok i redom su devedesetogodišnjaci. Mi mlađi, kojima je bitna borba za ljudska prava, nastavili smo voditi udrugu - kaže Bavoljak i napominje da je član udruge i dr. Mile Šimurina, čiji su otac i stric bili na Golom otoku. U udruzi su i dr. Martin Previšić, Vladi Bralić, koji je pri završetku doktorske disertacije na Arhitektonskom fakultetu o graditeljstvu Golog otoka, i Damir Čargonja, koji od 2000. godine pokušava realizirati koncept “Goli otok - Novi hrvatski turizam”.
- To je i prvi javni pokušaj pronalaska rješenja za očuvanje golootočkog arhipelaga od daljnje devastacije kroz posebni vid povijesnog i art turizma. Nažalost, nismo do sada uspjeli - kaže Čargonja. Dr. Previšić smatra da bi dobro osmišljeni muzejski prostor na Golom otoku bio turistički hit za domaće i strane turiste. - Možete samo zamisliti kako bi Goli otok, mjesto bogato poviješću, organizirali Nijemci ili Amerikanci koji, naročito potonji, od sitnih i nekih beznačajnih stranica svoje povijesti naprave megadestinacije.
Arhitekt Vladi Bralić tvrdi da je prenamjeni Golog otoka potrebno pristupiti pažljivo, prije svega kulturno. - To znači da se svi razvojni planovi otoka moraju nužno temeljiti na konceptu zaštite i prezentacije površina i građevine nekadašnjeg logora koji predstavljaju vrijedne materijalne dokaze i upućuju na povijesni kontekst ljudske patnje i stradanja. Takav koncept može biti fenomenalno kompatibilan s budućim komercijalnim i turističkim razvojem otoka.
(...)