ZAGREB - Nakon prvog pojavljivanja Ive Sanadera pred USKOK-ovim istražiteljima njegov odvjetnik Čedo Prodanović dao je ekskluzivni intervju za Magazin Jutarnjeg u kojem govori o okolnostima u kojima se provodi istraga protiv Sanadera i priprema suđenje, strategiji obrane i problemu “curenja” informacija u medije.
Je li Sanader dao odgovore na ključna pitanja, je li uzeo novac, je li od Barišića dobio 28 milijuna kuna...?
- On je negirao sve inkriminacije. To je maksimalno koliko vam smijem reći. Time se podrazumijeva da nije uzeo novac niti učinio išta od onoga što mu se stavlja na teret.
Je li izravno prozvao Mladena Barišića i Nevenku Jurak da su lažno svjedočili?
- Ne mogu vam na to odgovoriti. Ne smijem. Negirao je inkriminacije, to je sve koliko mogu reći o ispitivanju.
U javnosti se više nameće pitanje koliko će Sanader dobiti godina zatvora nego je li uopće kriv. Zašto ste uopće preuzeli njegovu obranu u takvoj situaciji?
- Načelno, ne mogu ni odbiti obranu, no to nije glavni razlog. Razlog je da je ovo ipak izazov jer je riječ o iznimnom slučaju, izuzetnoj osobi koja je pod istragom. Dobro ste rekli da nema optužnice, a već je kriv. To je dojam u javnosti, stvoren preko medija, i to zbog toga što je netko dostavljao službene podatke, a taj tko to dostavlja, to radi svjesno, s namjerom da se u javnosti stvori takav dojam.
Na koga mislite?
- Mislim na one kojima je u interesu stvoriti dojam da je Sanader kriv, a to su tijela kaznenog progona. Ne može se po Duhu Svetome pojaviti stotine dokaza koji upućuju da je Sanader kriv.
Pa te podatke ima i obrana.
- Prije svega nema u ovoj fazi postupka, a osim toga je li u interesu obrane dokazati da je Sanader kriv ili, pak, to želi onaj tko ga kriminalizira. Je li interes obrane ili onoga tko ga progoni da se u javnosti stvori odium da je Sanader kriv?
Ilegalni dokazi
Koji bi bio interes tijela progona stvoriti takav dojam?
- Riječ je o pritisku javnosti koji nužno stvara i pritisak na sud, to je neupitno. S druge strane, ako je netko potpuno siguran da je Sanader kriv, onda neka to dokaže na sudu, a ne u javnosti.
Znači li to da je predmet namješten?
- Ne, to nikada neću reći. Radio sam u tužiteljstvu 15 godina, dobro znam te ljude i vrlo ih cijenim, kao i posao koji obavljaju. I ta teza nije točna. No, činjenica da predmet nije iskonstruiran ne mora ujedno značiti da je sve u redu. Osim toga, pozivati se na presumpciju nevinosti okrivljenika, kao jedno od svetih načela, u ovakvoj je situaciji potpuno smiješno kada se na okrivljenika svaki dan nabacuju blatom. I to kako tko želi.
Je li Sanader nevin?
- Ne očekujete valjda od mene da kažem da je kriv. Moj dojam čak i nije važan, bitne su činjenice. No, vidim da se na sve moguće načine u javnost ilegalno plasiraju dokazi koji će se pojaviti na sudu. Zašto? Upravo zato da povjerujemo kako nemamo šanse kada dođemo na sud braniti Sanadera. No, na suđenju se stanje stvari gotovo uvijek promijeni. Neki se dokazi učvrste, a neki izgube na težini. Stoga, kada ste me pitali zašto sam uzeo obranu Sanadera iako svi vjeruju da je kriv, onda sam uzeo u obzir baš to da gotovo cijela javnost trenutačno neupitno vjeruje da je kriv, ali da je to tek stvoreni privid, da smo još daleko od situacije da je dokazano kriv. To ćemo utvrđivati na sudu. Tamo će se odmjeriti dokazi. Prema tome, mogu samo reći da me dojam stvoren u javnosti posebno ne impresionira, ali ne mogu biti u odnosu na to ni potpuno indiferentan. Naime, kada se okrivljenik brani u takvoj atmosferi, puno mu se teže vjeruje. Kada govorite o vlastitom poštenju i nevinosti, gledaju vas s velikom sumnjičavošću.
Da, ali sud će morati odlučivati na temelju dokaza.
- Naravno, no postoji dojam, atmosfera u društvu koja nije slučajno stvorena, a u funkciji je kaznenog progona. To nije izolirani problem u ovom slučaju, jer tako će stradati i drugi u nekim drugim kaznenim predmetima. Moramo se držati propisa jer oni zato postoje. Ovo je ostracizam, u takvoj su atmosferi procesuirani i neki drugi predmeti, npr. Indeks, to je bila sramota od suđenja. Ako od 30 okrivljenih i ne znam koliko kaznenih djela sud prihvati izvesti samo nekoliko dokaza, da u principu svi budu osuđeni, a protiv njih se na suđenju čak i ne pojave svjedoci koji ih navodno terete, a to nikad nisu izrekli u postupku, onda je to skandal. Taj je skandal rezultat i medijske kampanje, neke čudne ideje da se kriminal treba goniti i sankcionirati po svaku cijenu. Sve to društvo tolerira, nitko u javnosti ne reagira, sve dok se jednoga dana i vi ne nađete u takvoj situaciji i završite na sudu. Na taj će način stradati i nevini ljudi. Tako je bilo i s Herakom, slučaj je trajao 11 godina. To nije dobro jer se tako stvara nesigurna pravna situacija.
Medijska hajka
Spomenuli ste Heraka. Postoje li neke paralele između slučajeva Herak i Sanader?
- Naravno, ista je priča. Sjetite se kako je bio lišen slobode, isto je tako bila medijska hajka, bio je u pritvoru 501 dan bez šanse da izađe van, a na kraju je pravomoćno oslobođen nakon što je prethodno bio osuđen na ukupno devet godina zatvora. Na svu sreću, postojao je Vrhovni sud, a poslije i suci koji su naknadno u bitno mirnijoj atmosferi bili u stanju procijeniti dokaze sine ira et studio.
Je li Sanader trebao ranije biti aktivniji u svoju korist, biti aktivniji u javnosti?
- Ma, ne možemo sve pretvoriti u vlastitu negaciju. Postupak nije trebalo ni voditi u javnosti, nego ga treba voditi na sudu. Zato je u fazi istrage postupak tajan, što znači da će se u konačnici o svemu odlučivati na sudu, a ne u medijima.
Što Sanader misli o vlastitoj situaciji?
- Svjestan je da je pretvoren u najomraženiji lik u Hrvatskoj, svjestan je i činjenice da je zbog svog vehementnog nastupa, koji su neki doživljavali i arogantnim, i prije u dijelu javnosti bio nesimpatičan. Ali ovo je prevršilo svaku mjeru. No, unatoč tome, on je optimist i uvjeren je da na sudu može situaciju preokrenuti u svoju korist. U javnosti u ovom trenutku to može vrlo teško učiniti. Ni ja nemam pretenzije ni iluziju da se slika o njemu u javnosti može u bitnome promijeniti, ali ukazujem na neke nedopuštene postupke koji su tome pridonijeli.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA