Sutkinji Trgovačkoga suda Vesni Malenici, stečajnom upravitelju Peri Hrkaću te njihovim suradnicima Tatjani Kušec i Miroslavu Mitku jučer je istražna sutkinja Erna Dražančić odredila jednomjesečni istražni zatvor u Remetincu. Malenica i Hrkać pritvoreni su zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke i ponavljanja djela, a u slučaju njihovih suradnika zaključeno je da u Remetincu trebaju boraviti samo zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke.
USKOK u donesenom rješenju o provođenju istrage tereti stečajnog upravitelja Peru Hrkaća da je organizirao zločinačko udruženje te povezao u zajedničko djelovanje sutkinju Vesnu Malenicu, svoju suradnicu Tatjanu Kušec te poduzetnike Milana Lučića, Miroslava Mitka i Josipa Debića. Prema optužbi, oni su od 2008. do ove godine raznim zloupotrebama u stečajnim postupcima tvrtki u kojima je kao stečajni upravitelj nastupao Hrkać, a za njih je bila zadužena sutkinja Malenica, izvukli iz tih tvrtki više od 45 milijuna kuna i pritom u vlastite džepove stavili oko 27,5 milijuna kuna.
Ulagali u nekretnine
Kako doznajemo, tereti ih se da su to činili kroz različite malverzacije i nedopuštene transakcije, pri čemu je najviše novca izvučeno iz stečajne mase Glumina banke. Taj je novac korišten, tvrde istražitelji, za financiranje određenih poslova Milana Lučića, za gradnju stambenog objekta na Jelenovcu iza kojega su stajali Hrkać, Malenica i Mitak, kao i tvrtke Herus i Moto Sprint osumnjičenog Mitka i njegova partnera Debića. A to su samo neke od nezakonitih radnji koje im se stavljaju na teret.
Jedna od točaka optužbe odnosi se na manje iznose izvučenog novca iz raznih tvrtki u stečaju, ali je vrlo zanimljiva jer pokazuje koliko su se okrivljenici, ako istražitelji barataju točnim podacima, osjećali sigurni i nedodirljivi. Naime, istražitelji sumnjaju da je Hrkać u tvrtkama, čije je stečajeve vodio, bezbrižno zapošljavao sebi bliske osobe i isplaćivao im razne honorare. Postoji sumnja da je u tvrtki TŽV Gredelj u stečaju zaposlio sina sutkinje Malenice koja je vodila taj predmet. Sutkinjin je sin tako u Gredelju zaposlen kao administrator od kraja 2013. godine, a poslije je postavljen na radno mjesto administratora, analitičara, nadzora i revizije. Ta je radna mjesta, prema rješenju USKOK-a, Hrkać tek naknadno uvodio u sistematizaciju radnih mjesta. Sin okrivljene sutkinje tako je ukupno zaradio, prema optužbi mimo zakona, više od 100.000 kuna neto.
Hrkać je u tvrtke u stečaju, sumnja se, nepotrebno zaposlio i svoju suradnicu, sada suokrivljenu, Tatjanu Kušec te njezina sina, ali i svoju suprugu i sestru, kojima su njihovi “poslodavci” - Glumina banka, TŽV Gredelj i druge tvrtke u stečaju - ukupno isplatili više od 1,5 milijuna kuna.
Tu je i točka optužbe u kojoj tužiteljstvo tvrdi da je sutkinja Malenica, uz odgovarajući Hrkaćev angažman, osobno stekla nekretninu tijekom stečaja nad vlasnikom zlatarskog obrta Zlatarnice Rodić. Riječ je o prodajnom lokalu u Importanne centru u Zagrebu. Prema optužbi, vlasnik Zlatarni Rodić imao je kredit u Štedbanci za koji je založio spomenuti lokal, ali taj je kredit već bio otplatio prije pokretanja stečaja. No, obitelj Rodić imala je još jedan kredit u istoj banci, za koji im je banka upisala založno pravo na njihovu obiteljsku kuću u Zagrebu, a koji nije bio otplaćen. Kako bi pogodovao vlasniku obrta stečajni je upravitelj, tvrdi USKOK u svom istražnom rješenju, prevario stečajne dužnike i njegov “privatni” kredit predstavio kao onaj već otplaćeni.
Prevareni dužnici
Vjerovnici su povjerovali da je prodajni lokal u Importanneu i dalje blokiran zbog tog kredita te su pristali na predloženu prodaju lokala radi unovčenja i namirenja Štedbanke kojoj je Hrkać nezakonito priznao status razlučnog vjerovnika. Potom je sutkinja Malenica donijela odgovarajuće rješenje i oglasila prodaju lokala, i to bez prethodne procjene vrijednosti, a zaključak o prodaji na usmenoj javnoj dražbi oglasila je samo na sudskoj ploči. Na dražbi održanoj u siječnju 2006. lokal je za nepuna dva milijuna kuna kupio Šime Banić, otac sutkinje Malenice. Takvim aranžmanom je Štedbanci, na štetu ostalih vjerovnika veću od pola milijuna kuna, neosnovano umanjeno potraživanje prema obitelji Rodić. No, ni tu nije bio kraj. Hrkać je kao stečajni upravitelj već u veljači iste godine sklopio ugovor o zakupu s ocem sutkinje kojemu isti stečajni dužnik čiji je prostor kupio, sada počinje plaćati najamninu od oko 500 eura mjesečno. Sljedeće godine je Šime Banić darovao prodajni lokal svojoj kćeri, sutkinji Malenici, koja otad istodobno vodi predmet stečaja i uzima najamninu od Zlatarne Rodić, i to sve do 2010. godine.
U vezi s istim stečajem tužiteljstvo tereti Hrkaća da je istom stečajnom dužniku, vlasniku obrta Zlatarne Rodić, bez ičijeg znanja i odobrenja s računa Glumina banke u stečaju dao pozajmicu od dva milijuna kuna koju nigdje nije evidentirao.
Hrkać je okrivljen i da je za “usluge” financiranja tvrtki Milana Lučića iz stečajnih masa više tvrtki, prvenstveno Glumina banke, dobio i nagradu. Lučić je Hrkaću, tvrdi USKOK, poklonio stan u Makarskoj, površine 105 četvornih metara i vrijedan najmanje 133.000 eura.
A prema podacima istrage, Hrkać je Lučiću itekako pomagao. Tako je, primjerice, prema jednoj od točaka optužbi kao stečajni upravitelj Glumina banke 2010. kupio od Lučićeve tvrtke Marea Makarska kamp u tom gradu za oko 30 milijuna kuna. Hrkać je to učinio mimo znanja vjerovnika Glumina banke, a poslije je to vjerovnicima lažno prezentirao kao zatvaranje raznih potraživanja. No, iako je kamp prenesen u vlasništvo Glumina banke, u stvarnosti ga je nastavio koristiti Milan Lučić, i to bez plaćanja bilo kakve naknade novom vlasniku. Tako je ostalo sve do ove godine. Lučić se pritom nastavio ponašati kao vlasnik kampa prema svim korisnicima prostora na toj nekretnini, vlasnicima lokala i obrta, kojima je uredno naplaćivao.
Namješten natječaj
Druga optužba protiv Hrkaća, Lučića, ali i sutkinje Malenice povezana je s prodajom nekretnine iz stečajne mase Lučićeva Amfora Marisa. Prema optužbi, Lučić je dogovorio prodaju te nekretnine s Lidlom, i to za iznos od oko četiri milijuna eura jer je nekretnina bila procijenjena na gotovo 32 milijuna kuna. Međutim, nekretnina je bila u stečajnoj masi Amfora Marisa. Zato su mu, tvrdi USKOK, sutkinja i stečajni upravitelj izišli u susret pa je 2009. oglašena prodaja te nekretnine usmenom javnom dražbom.
No, unatoč postojećoj procjeni na više od 30 milijuna kuna, oglašena je prodajna cijena od 16,7 milijuna kuna. Na dražbi se zatim pojavljuje druga Lučićeva tvrtka, A1 sport, i uspješno kupuje nekretninu, iako prethodno nije uplatila deset posto jamčevine na sudski depozit kako je to bilo određeno sudskom odlukom. Umjesto jamčevine, ponudili su bankovnu garanciju - garanciju Glumina banke koju je izdao Hrkać.
Razlika u cijenama
Zanimljivo je da je ovakav način postupanja i razlika u cijenama bio sumnjiv krajnjim kupcima, predstavnicima Lidla. Zato su Lučić i Hrkać osigurali predstavnicima Lidla zajednički sastanak u sudnici sa sutkinjom Vesnom Malenicom. Kada su od oba ključna aktera stečajnog postupka dobili garancije da je to uobičajena procedura i da je sve prema zakonu, pristali su isplatiti kupoprodajnu cijenu koju su prije ugovorili s Lučićem - nepunih 32 milijuna kuna. Uz dodatne malverzacije uplaćenim novcem, stečajni upravitelj i sutkinja omogućili su, prema optužbi, Lučiću nezakonitu zaradu u iznosu od 15,2 milijuna kuna.
Značajna sredstva, kako ih se tereti, “uigrani dvojac” izvukao je iz niza tvrtki u stečaju kroz stečaj tvrtke Muring, a u korist poduzeća Herus i Moto Sprint suokrivljenih Miroslava Mitka i Josipa Debića. Kroz cijeli koloplet ugovora i raznih transakcija izvučeno je više od deset milijuna kuna iz Glumina banke te manji iznosi iz drugih tvrtki u stečaju, poput MD Auta, i Vrpolje metala. Osim financiranja tvrtki Herus i Moto Sprint, sredstva su korištena i za vlastite potrebe okrivljenih osoba. Tužiteljstvo tvrdi da su Hrkać, Vesna Malenica i Mitak s najmanje 750.000 izvučenih kuna financirali zajedničku investiciju na Jelenovcu, a s daljnjih oko pola milijuna kuna i izvođenje građevinskih radova na njihovim privatnim objektima, prvenstveno Hrkaćevoj kući.