PRAVORIJEK

DONOSIMO DETALJE: ŠTO STOJI U PRESUDI ZDRAVKU MAMIĆU KOJA SE PISALA PET MJESECI 'Aneksa ugovora s Lovrenom nije ni bilo, Modrićev je antedatiran'

CROPIX

Aneksi ugovora o podjeli transfernog obeštećenja između Dinama i njegovih bivših igrača Luke Modrića i Dejana Lovrena nisu postojali, odnosno dokumenti koji su tako nazvani zapravo su lažno sačinjeni i antedatirani kako bi se priskrbila nepripadna imovinska korist Zdravku i Zoranu Mamiću.

Proizlazi to iz obrazloženja presude braći Zdravku i Zoranu Mamiću, Damiru Vrbanoviću i Milanu Pernaru, koje je sudsko vijeće Županijskog suda u Osijeku pod predsjedanjem suca Darka Krušlina 6. lipnja ove godine nepravomoćno osudilo na zatvorske kazne. Zdravko Mamić dobio je 6 i pol godina zatvora, Zoran 4 godina i 11 mjeseci, Vrbanović tri godine, a Pernar 4 godine i 2 mjeseca. Teretilo ih se za izvlačenje ukupno 115,8 milijuna kuna iz Dinama. Sudac Krušlin u obrazloženju presude, koja sadrži 269 stranica, naveo je kako su obrane optuženih bile “neuvjerljive i nelogične te sračunate izbjegavanju njihove kazneno-pravne odgovornosti”, dok su iskazi većine svjedoka, pa tako i samih Modrića i Lovrena imali “očitu namjeru da pogoduju obranama okrivljenika”.

Analiza potpisa

Podsjetimo, ključno pitanje ovog suđenja bilo je jesu li dvojica “srebrnih ‘vatrenih’” imali pravo na 50 posto transfernog obeštećenja kada su iz Dinama odlazili u Tottenham (Modrić), odnosno Olympique Lyon (Lovren)? Modriću je, naime, temeljem aneksa ugovora koji je potpisao s Dinamom o podjeli transfera isplaćeno 66,9 milijuna kuna (još 14,2 milijuna Dinamo je uplatio na ime predujma poreza i prireza), od čega je on 52 milijuna kuna proslijedio Zdravku Mamiću temeljem njihovog građanskog ugovora, a ostatak zadržao za sebe. Lovrenu je, pak, Dinamo isplatio 25,8 milijuna kuna. Sudsko vijeće smatra da Modrić i Lovren nisu imali pravo na 50 posto obeštećenja. U Modrićevom slučaju temeljem izvedenih dokaza i iskaza svjedoka zaključili su da je aneks ugovora antedatiran, dok za Lovrena smatraju da nije ni imao potpisan aneks o podjeli transfera. Sud nije povjerovao Modrićevom iskazu, a jedan od dokaza je i grafološko vještačenje Andree Ledić, koja je utvrdila da su na “originalima aneksa ugovora o profesionalnom igranju od 10. 7. 2004. i 15. 12. 2005. autentični potpisi Luke Modrića kojima se koristio od 2008. godine na dalje, iz čega proizlazi nedvojbeni zaključak da je predmetni aneks ugovora antedatiran jer je potpisan potpisom kojim se igrač Luka Modrić koristio tek od 2008. godine”. Nije prošla ni teza obrane i okrivljenih, kao i svjedoka, da se naknadnom potpisivanju aneksa pribjeglo kako bi igračima njihov dio obeštećenja bio isplaćen na račun u Hrvatskoj, a ne u inozemstvu, što je bilo predviđeno prvotnim aneksom. Naime, pregledom ugovora i aneksa drugih igrača Dinama u inkriminiranom periodu utvrđeno je da niti jedan od njih ne predviđa gdje će se isplatiti igračev dio obeštećenja.

Dokazi iz računala

Vještačenjem računala zaplijenjenog u prostorijama Dinama, utvrđeno je “da je sporazum o načinu isplate dijela transfera zaključen između Dinama i Modrića, a datiran 29. 4. 2008. ustvari zaključen i potpisan iza 24. veljače 2009., a ne tri dana od zaključenja ugovora o transferu Luke Modrića u Tottenham, a kako to u svojoj obrani tvrdi Zdravko Mamić. Sve naprijed navedeno upućuje na nedvojbeni zaključak da Luka Modrić u trenutku odlaska iz Dinama nije imao zaključen aneks ugovora o podjeli transfernog obeštećenja s klubom te stoga nije imao pravo na podjelu transfera.” U Lovrenovom slučaju sud tvrdi da “igrač nije imao zaključen aneks kojim se regulira podjela obeštećenja između njega i kluba te da je do zaključenja istoga ustvari došlo za vrijeme trajanja poreznog nadzora u Dinamu, a sve s ciljem da se Zoranu Mamiću na teret Dinama osiguraju novčana sredstva iz kojih će vratiti dobivene pozajmice čime bi Dinamo ujedno izbjegao plaćanje poreza na drugi dohodak.” Podsjetimo, Lovrenu je novac isplaćen u ožujku 2010., a on je potom kompletan iznos prebacio na račun Zorana Mamića, kazavši poslije da mu je taj novac posudio kao prijatelju i da mu je u međuvremenu svih 25 milijuna kuna vraćeno. No, sud je utvrdio da je Dinamo tih 25 milijuna kuna Lovrenu uplatio novcem iz netom prije podignutog kredita od 4,4 milijuna eura, a ne iz obeštećenja od 8 milijuna eura, koje je na njihov račun u dva navrata isplatio Lyon. Mlađi Mamić je, inače, od tog novca vratio pozajmicu Dinamu, pa iz ovakvog obrazloženja presude proizlazi da je Zoran tu posudbu vratio opet s Dinamovim novcem iz kredita. Sud ističe i činjenicu da je Lovren na odlasku iz Dinama potpisao sporazum prema kojem nema nikakvih potraživanja od kluba. Sud je valjanim ocijenio i dokaz USKOK-a u prilog tezi o antedatiranju da je aneks iz 2007. potpisan na memorandumu Dinama iz 2009., što su potkrijepili činjenicom da sljedeća dva aneksa između Dinama i Lovrena iz listopada 2009. i siječnja 2010. nisu sastavljena na istom memorandumu.

Izdvajamo